"Graniči s grotesknim": Londonska izložba koja oživljava katastrofu Titanika

Interaktivne predstave koje oživljavaju kobno putovanje prekooceanskog broda privlače publiku širom svijeta.

Interaktivni doživljaj na palubi Titanika

U prodavnici suvenira na izložbi prodaju se zviždaljke kao suveniri, kao i razglednice na kojima je brod prikazan kako tone okružen santama leda. Parovi čekaju u redu kako bi pozirali ispred zelenog platna i rekreirali čuvenu pozu Leonarda DiCaprija i Kate Winslet iz filma "Titanic" iz 1997. godine, na pramcu broda. Drugi igraju kompjuterske igre „izbjegni santu leda“, u kojima morate upravljati brodom između ledenih prepreka, ili piju prosecco u baru.

Između fascinacije i neukusa

Višestruki VR segmenti, koji omogućavaju da šetate palubom po sunčanom vremenu i razgledate raskošne unutrašnjosti broda, kao i da se podmornicom spustite do olupine, zaista su dojmljivi. Međutim, spomenuti dio iskustva u kojem ste okruženi 360-stepenim video-projekcijama broda koji se puni vodom djeluje neukusno i više voajerski nego obrazovno ili emotivno.

Izložba The Legend of the Titanic ( Legenda o Titaniku) koristi kombinaciju video-projekcija i virtualne stvarnosti (VR) kako bi posjetioce „prebacila“ na kobno putovanje broda (Izvor: FKP Scorpio Entertainment)

Izložba ima prilično pozitivnu ocjenu 4,2 na TripAdvisoru, a posjetioci hvale VR tehnologiju, informativne panele i način pripovijedanja. Posjetiteljica Julie Akhtar iz mjesta Virginia Water u engleskom okrugu Surrey kaže da se osjećala „prenesenom u drugo vrijeme od trenutka kada smo ušli“, te da ju je VR učinio da se „osjeća kao dio života na brodu“. Njena jedina zamjerka bila je visoka cijena ulaznica i činjenica da joj je „mogućnost fotografisanja u pozi Kate Winslet i Leonarda DiCaprija djelovala pomalo previše komercijalno“. Sarah Mattock iz Brightona bila je jednako impresionirana. „Bio je to dobar pokušaj“, kaže ona. „Ušla sam znajući da je to pomalo neukusno, ali Titanik me oduvijek intrigirao još od djetinjstva.“

Ovo je samo jedno od najmanje tri intreaktivna iskustva o Titaniku koja su trenutno dostupna u Velikoj Britaniji. Na izložbi "Titanic: Odjeci prošlosti", koja se održava u sjevernom londonskom okrugu Camden, gosti svjedoče trenutku kada brod udara u santu leda. Za razliku od "Legende o Titaniku" (smještene u južnom djelu Londona), ovo je isključivo VR iskustvo. Noseći VR naočale, nalazim se u neposrednoj blizini visokih članova posade, a kasnije koračam prema pramcu dok me priča vodi ka kobnoj noći. Orkestarska muzika se pojačava dok se brod sve više približava santi, a zatim radnici padaju na pod kada dolazi do udara. Članovi posade govore „hajde, hajde, uspjet ćemo“, ali se potom čuje struganje leda duž trupa broda.

Ekspanzija interaktivnih iskustava

Priča o Titaniku samo je jedna od desetina povijesnih priča koje se danas mogu „ponovo proživjeti“ kroz intreaktivna iskustva. Još jedna nova atrakcija u britanskoj prijestolnici fokusira se na jednu od najrazornijih vulkanskih erupcija u historiji. Iskustvo izložbe "Posljednji dani Pompeja", u istočnom Londonu, rekreira uništenje rimskog grada izazvano aktivnošću Vezuva 79. godine nove ere: projekcioni zidovi visoki osam metara prikazuju grad u plamenu, stvarajući osjećaj da ste okruženi pepelom i užarenim kamenjem. U jednom VR segmentu publika se vozi kočijom kroz arenu punu hiljada gledalaca, dok drugi omogućava posjetiocima da se prošetaju porodičnom kućom u večeri prije katastrofe. Također sam zamoljen da stanem i pogledam u kameru postavljenu na plafonu kako bih pozirao za fotografiju — dostupnu za kupovinu — na kojoj sam uklopljen u pozadinu rastopljene lave, tako da izgleda kao da izbijam s vrha planine Vezuv.

Adam Bloodworth nosi VR naočale na Titanicu: Odjeci iz prošlog iskustva u sjevernom Londonu (Izvor: BBC/ Javier Hirschfeld)

Ove nove imerzivne atrakcije doživljavaju pravi procvat. Globalno tržište takozvane imerzivne zabave procijenjeno je da će 2025. godine vrijediti više od 114 milijardi dolara (85,3 milijarde funti), a projekcije sugeriraju da bi ta cifra do 2030. mogla porasti na 412 milijardi dolara (308 milijardi funti). Pretrage u Ujedinjenom Kraljevstvu za pojam „immersive experience“ na platformi za događaje Eventbrite porasle su za 83% tokom protekle godine, rekao je glasnogovornik BBC-ju. Prema izvještaju "Evolving Immersive: The 2025 Immersive Entertainment & Culture Industry Report" (Razvoj imerzivnog sadržaja: Izvješće o industriji imerzivne zabave i kulture za 2025. godinu), koji su zajednički objavili Gensler Research Institute i Immersive Experience Institute, „tradicionalni, pasivni oblici medija i izvedbene umjetnosti uglavnom stagniraju ili su u padu“, dok „oblici iskustava koji stavljaju naglasak na angažman učesnika i interaktivnost nastavljaju rasti“.

„Određeni dijelovi historije doživljavaju se mnogo bolje kada ih možete iskusiti iz prve ruke“ – Karl Blake Garcia

S obzirom na to da se intreaktivna iskustva o Titaniku održavaju i u Los Angelesu, Cincinnatiju, Hamburgu, Singapuru, Kopenhagenu i mnogim drugim gradovima širom svijeta, kobni brod se pokazao kao jedna od univerzalno najpopularnijih tema za ovu vrstu atrakcija. Nekoliko faktora ga čini posebno fascinantnim. Ogromni prekooceanski brod smatran je nepotopivim, a sama činjenica da je njegovo kobno putovanje dovelo u opasnost neke od najbogatijih ljudi – one koji inače gotovo nikada ne doživljavaju teškoće – sama po sebi je intrigantna.

Titanik kao univerzalni symbol tragedije

„To je jedna od najvećih tragedija, simbol slabosti čovječanstva pred ogromnom snagom prirode“, kaže historičar Titanika Tim Maltin. „Jedan od citata u (sa izložbe Echoes of the Past/Odjeci prošlosti) glasi: ‘svi smo mi putnici na Titaniku’, i u određenoj mjeri to je tačno. To zaista govori o samom ljudskom stanju.“

Svakako postoji velika publika koja želi „isploviti“: više od 45.000 ljudi stavilo je VR naočale kako bi doživjelo Echoes of the Past otkako je otvoreno u februaru, kažu organizatori za BBC. Ipak, neki smatraju da su ovakva imerzivna iskustva, posebno ona koja su usmjerena na katastrofe, eksploatatorska jer pretvaraju stvarne historijske tragedije u zabavu.

Posjetioci izložbe "Echoes from the Past" (Odjeci prošlosti) mogu, između ostalog, prošetati čuvenim velikim stepeništem broda (Izvor: Eclipso)

Takve kritike nisu nove: ranije su bile upućivane svemu, od filmova poput Titanica do videoigara kao što je serijal Call of Duty, koji igračima omogućava da učestvuju u različitim historijskim sukobima. Međutim, istinski imerzivna priroda ovih novih iskustava možda dodatno pojačava pitanje njihove primjerenosti.

Pitanja oko rekreiranja historijskih događaja

U svojoj recenziji s dvije zvjezdice izložbe The Legend of the Titanic, Anna Moloney iz londonskog lista City AM posebno je kritikovala etiku ove postavke. Za BBC je rekla: „Kao ‘imerzivna izložba’, The Legend of the Titanic se reklamira negdje između obrazovanja i zabave, ali od igara izbjegavanja santi leda do fotografisanja uz osmijeh za kameru, jasno je čemu daje prednost. Nijedna izložba o tragediji ne bi trebala djelovati zabavno, dok prolazak pored sumornog kamenog obilježja s imenima svih koji su izgubili život u tragediji, a zatim ulazak u prodavnicu suvenira u kojoj se prodaju zviždaljke za hitne slučajeve, graniči s grotesknim.“

Kreatori izložbe The Legend of the Titanic nisu bili dostupni za razgovor s BBC-jem, ali Karl Blake Garcia, direktor prostora za izložbu "Titanic: Echoes from the Past", priznaje da postoje ozbiljna razmatranja kada je riječ o tome kako se priče o stvarnim tragedijama predstavljaju. „Nisam ovdje da omalovažavam druga iskustva“, kaže on, „ali svakako mogu prepoznati kvalitet kada ga vidim… [Echoes from the Past] se ne bavi trikovima niti senzacionaliziranjem tragedije. Povremeno imamo posjetioce koji kažu: ‘Volio/voljela bih da vidim kako brod tone’, ali nama je ta ideja bila pomalo neukusna. Možete doživjeti udar u santu leda, ali nećemo vam prikazivati potonuće broda i smrt stotina ljudi. To jednostavno nije ono što želimo raditi.“

„Nije teško shvatiti zašto bi pretvaranje tragične smrti više od hiljadu ljudi na moru u veliki turistički spektakl moglo djelovati pomalo eksploatatorski“, kaže Adam Heardman.

Kritike: Profit iznad kulture

Akademik Adam Heardman, koji je napisao članak pod nazivom Against Immersion (Protiv imerzivnih iskustava) za časopis Art Monthly, uopće je skeptičan prema vrijednosti imerzivnih iskustava, rekavši BBC-ju da je njihov uspon „zloslutan razvoj u urbanom kulturnom pejzažu“. Po njegovom mišljenju, ove predstave više se bave „agresivnim zarađivanjem novca“ nego pružanjem vrijednog kulturnog iskustva. Kada je riječ konkretno o iskustvima vezanim za Titanik, kaže da „nije teško vidjeti zašto bi pretvaranje tragične smrti više od hiljadu ljudi na moru u blockbuster turističku atrakciju moglo biti pomalo eksploatatorsko“.

Ali ne dijele svi kritičari isto mišljenje. Pozorišni urednik Time Outa Andrzej Lukowski smatra da je za njega izložba The Legend of the Titanic uspješna predstava koja je „jednostavno velika, glasna i tehnološki napredna, i bavi se temom koja ljude fascinira već cijelo jedno stoljeće“.

Fascinacija tragedijom – normalna ljudska potreba?

Postoji i argument da su ljudi oduvijek bili morbidno fascinirani tragedijama. Nedavna knjiga psihologa Coltana Scrivnera, Morbidly Curious, tvrdi da je tehnologija samo stvorila nove načine da se ta fascinacija zadovolji. „Danas možemo stvarati uvjerljive, imerzivne simulacije katastrofa koje će privući milione ljudi“, rekao je za BBC. „To ne znači da su ljudi danas više zainteresirani za morbidno; jednostavno je postalo dostupnije. Moja istraživanja sugeriraju da je morbidna znatiželja sasvim normalna osobina, uobičajena i promjenjiva među ljudima kao i svaka druga crta ličnosti.“ Iz te perspektive, njegovo je mišljenje da imerzivna iskustva katastrofa „nisu neetična“.

Iskustvo izložbe "Posljednji dani Pompeja" u istočnom Londonu rekreira uništenje rimskog grada izazvano aktivnošću planine Vezuv 79. godine nove ere (Izvor: Scorpio / Go Photo)

Još jedno, sasvim drugačije pitanje jeste tačnost. Informacije prikazane na panoima na izložbi The Legend of the Titanic sadrže brojne tipografske greške i pogrešan razmak, kao i „činjenice“ koje djeluju upitno, poput informativne table koja tvrdi da je „za mlađe, kao i za samce, glavna zabava na Titaniku – i na svim prekooceanskim brodovima – bilo flertovanje“. Korisnici na društvenim mrežama također ukazuju na netačnosti. Promotivni materijali za The Legend of the Titanic prikazuju brod kako udara u santu leda s lijeve (port) strane, i to tokom oblačne noći s prilično nemirnim morem.

Tačnost i etički izazovi interaktivnih izložbi

„Nazovite me sitničarom“, napisao je jedan korisnik na Facebooku, „ali Titanik je okrznuo santu s desne (starboard) strane, a ne s lijeve, kako je prikazano na vašim ilustracijama. I da, bilo je mračno, a nebo vedro.“ Predstavnici izložbe nisu odgovorili na zahtjev BBC Culturea za komentar o ovim pitanjima tačnosti.

Richard Parry, izvršni direktor organizacije Experience UK, britanskog strukovnog tijela zaduženog za razvoj takozvane „ekonomije iskustva“ u sektoru posjetiteljskih doživljaja i atrakcija, kaže da mu nije poznato da iko izrađuje etičke smjernice za producente historijskih imerzivnih predstava, kakve postoje za muzeje, bilo kada je riječ o njihovom kvalitetu ili primjerenosti. On vjeruje da će se tržište na kraju samo „samocenzurisati“ u pogledu toga šta jeste, a šta nije prikladan izvorni materijal.

Usred rasprava o vrijednosti ovakvih iskustava, jedno je prilično sigurno: ona će i dalje postajati sve prisutniji dio kulturnog pejzaža. Kako Parry kaže: „Nema granica onome što se može reproducirati ako za tim postoji potražnja.“

Priča i likovi filma "Titanic"

Podsjećamo, "Titanic" je američka epska romansa i film katastrofe kojeg je režirao I napisaoJames Cameron.. U ovoj fiktivnoj priči postavljenoj u sjeni stvarne tragedije potonuća možda najpoznatijeg broada u povijesti, glume Leonardo DiCaprio kao Jack Dawson Kate Winslet kao Rose DeWitt Bukater, pripadnici potpuno različitih društvenih slojeva koji se zaljube u trenutku dok brod putuje prema svojoj vlastitoj propasti. Iako su glavni likovi i ljubavna priča potpuno izmišljeni, u filmu se pojavljuju i stvarne povijesne ličnosti. Gloria Stuart u filmu glumi ostarjelu Rose koja nas u naraciji vodi kroz cijelu priču, a Billy Zane glumi Cala Hockleyja, njenog zaručnika iz mladih dana.

Produkcija, uspjeh i nagrade

Produkcija filma započela je 1995. godine kad je Cameron snimio pravu olupinu Titanica na dnu Atlanskog okeana. Scene koje se događaju u sadašnjosti snimljene su na brodu Akademik Mstislav Keldysh koji je Cameron koristio dok je snimao pravu olupinu. Rekonstrukcija kompletnog broda sagrađena je u Playas de Rosario, Baja California, a pravi modeli i kompjuterska animacija poslužili su kako bi se rekreiralo potonuće. Troškove filmske produkcije međusobno su podijelila dva hollywoodska studija Paramount Pictures I 2oth Century Fox kao američki i međunarodni distributer, a u to je vrijeme Titanic postao najskupljim filmom ikada snimljenim s budžetom od 200 miliona dolara.

Iako je film u kina trebao biti pušten 2. Jula 1997. godine zbog odgađanja u post-produkciji službena kino distribucija započela je 19 decembra iste godine. Titanic je postigao ogroman financijski uspjeh, ali I naklonost kritičara i publike. . Nominiran je za čak 14 nagrada Oscar (čime se izjednačio s filmom “Sve o Evi” k ao najnominiraniji naslov u povijesti) od čega je osvojio 11 Oscara (čime se također izjednačio s filmovima Ben-Hur I Gospodar prstenova; Povrastak kralja kao najnagrađivaniji naslov u povijesti) uključujući i one za najbolji film i režiju. Postao je najgledaniji film svih vremena, sveukupno zaradivši 1,8 milijardi dolara i na broju 1 ostao je punih 12 godina, prije nego što ga je s trona oborio “Avatar” također u režiji Jamesa Camerona. Titanic je također proglašen šestim najboljim filmom katastrofe na top 10 ljestvici Američkog filmskog instituta.

2012. godine film je ponovo distribuiran nakon što ga je redatelj James Cameron prilagodio 3D formatu.

federalna.ba/BBC