Gavran: Za pad izvoza namjenske industrije odgovorni uprave tvornica i vlast

Izvoz oružja, municije i drugih proizvoda namjenske industrije iz Bosne i Hercegovine godinama je bio na odličnom nivou. Međutim, prvi mjeseci 2026. pokazuju daleko lošije rezultate, a kako za Federalni radio kaže analitičar Igor Gavran, to je danas kao da niste u stanju prodati vodu usred pustinje. Gavran smatra da je krivica najviše na upravama tvornica i vlastima koje ne rade dovoljno na promociji i traženju kupaca.

Prema podacima Vanjskotrgovinske komore, izvoz je značajno pao ove godine. Kako to komentirate?

"To je zaista prosto neobjašnjivo, kad se gleda ovako na prvu, što bi se reklo, obzirom da je riječ o proizvodima koji su najtraženiji na svijetu u ovom trenutku. To je kao da jednostavno niste u stanju prodati vodu u pustinji, otprilike. Razumijem ja moguće razloge. Naravno, ima još uvijek posljedica gubitka američkog tržišta zbog uvođenja njihovih neopravdanih carina. Ima posljedica i zbog nemogućnosti transporta, vjerovatno, prema Iraku, obzirom da je iračko tržište postalo jedno od vodećih nakon gubitka američkog. Međutim, to opet ne mogu biti opravdanja, jer drugi se snalaze. Imamo brojne alternativne kupce i u Evropi. Evropa se masovno naoružava, praktično. Mi imamo zaista proizvode vrhunskog kvaliteta. To niko nikada nije osporio. Jedino se može shvatiti da je suštinski razlog ipak u lošem upravljanju, jer jednostavno ne mogu naći drugo ozbiljnije objašnjenje da se tako dobar, kvalitetan proizvod, koji je toliko tražen u svijetu, ne može prodati."

 Koliko se može pronalaziti objašnjenje u činjenici da je bh. namjenska industrija prilično specijalizirana, tako da kažem, na eksplozive, na municiju, a ne na neke druge proizvode koji su možda više traženi?

"Generalno, što se tiče tražnje, mislim da su proizvodi poput municije uvijek traženi. Jednostavno, upravo u ovoj situaciji ratnih sukoba oni su traženi zato što se masovno troše. Onda, naše fabrike su među rijetkima u svijetu koje imaju mogućnost jednake proizvodnje i tzv. NATO kalibara i tzv. sovjetskih ili bivšeg Varšavskog pakta kalibara, što je posebno atraktivno za neke zemlje Istočne Evrope, pa i Azije i Afrike, gdje su se koristili jedni i drugi. Zbog toga mi imamo cijeli svijet kao moguće kupce. Definitivno, kad je riječ o samoj zaradi, odnosno u širini ponude bi bilo puno bolje da se, osim municije, eksploziva i drugog, bavimo, odnosno da izvozimo više gotove, kompleksnije proizvode, koje mi imamo i možemo proizvesti, ali i tu jedino mogu da ocijenim da je upravljanje problem. Evo, recimo, Hrvatska kupuje i troši ogroman novac na samohodne haubice Caesar iz Francuske. Naše domaće samohodne haubice postoje i mogu se proizvesti u BiH. Međutim, osim nekih stidljivih predstavljanja i promocija, nije mi poznato koliko se one uopšte i da li se igdje izvoze. I kad je riječ o nekim drugim vrstama naoružanja, imamo mi domaće automatske puške i pištolje i neku drugu opremu i, također, imamo fabrike koje su ranije proizvodile složenije sisteme i koje to sigurno mogu ponovo učiniti uz odgovarajuća ulaganja."

Prošle godine je bilo govora da je, naprimjer, da budemo specifični i precizni, Ukrajini prijeko potrebna, a samim tim i ovim istočnim državama, velika količina municije za topove, ako se ne varam, 155 mm, koja se proizvodi ovdje. Da li se kroz to, kroz manjak angažovanja na tom projektu i sličnim, kao i na promociji bosanskih proizvoda, oslikava upravo ovo što govorite da je uprava nedorasla zadatku?

"Pa definitivno, mislim da je definitivno to u pitanju, jer upravo je tako, kao što kažete. Znači, traži se ta roba. Naravno da ja baš i ne bih pozdravio da mi direktno izvozimo bilo šta u Ukrajinu ili u neko područje gdje se ratuje. Međutim, kao i drugi, možemo prodati tu istu municiju nekome u Evropskoj uniji ko će je poslije donirati Ukrajini, prodati ili šta će već raditi s njom, nije važno. Ali trebamo znati gdje je tražnja i bilo bi logično da postoji promocija. Mislim, ima tu i do naše nepostojeće ekonomske diplomatije, koja bi, također, trebala da bude kao agent svake naše industrije izvozne. Pitanje Vanjskotrgovinske komore, koja objavljuje podatke o tome kakvo je stanje, ali da li je stvarno bilo šta učinjeno da se pomogne toj namjenskoj industriji, da im otvori neka tržišta. Jednostavno mislim da se uglavnom svodi pitanje do upravljanja, a i do prioriteta Vlade i Federacije koja je vlasnik, koja se voli hvaliti namjenskom industrijom. Imali smo proteste radnika u više kompanija, koji su pokazivali da se ni na radnike jednostavno ne pazi i ne vodi o njima računa."

Šta uraditi da se kriza ne produži?

"Ono što ne bismo smjeli dozvoliti jeste da se čeka da se neko od tržišta, koje je privremeno ili dugoročno izgubljeno, najednom otvori nekim rješenjima i da u međuvremenu stojimo i tavorimo ovdje gdje jesmo. Ali, također, postoji jedna stvar gdje se BiH posebno ponaša iracionalno, ne samo kada je riječ o izvoznom nego kada je riječ o domaćem tržištu. Mi smo imali, recimo, situaciju da se MUP-ovi širom Federacije hvale nabavkom oklopnih vozila praktično istog tipa kakvi se proizvode u Bratuncu. Zašto ne kupimo domaće? Da li je bitno da li je to jedan entitet ili drugi, nego uvozimo iz Kanade nešto što možemo jeftinije, a odgovarajućeg kvaliteta, nabaviti u svom komšiluku? Isto tako je i riječ o pištoljima. Policajci u BiH uglavnom koriste Glock i neke druge uvozne brendove, a imamo domaće, i tako dalje. Znači, ne može to nadomjestiti izvoz, ali bi definitivno pomoglo i kao promocija svima da se kaže: 'To oružje koristi naša armija. To koristi naša policija.' I onda ga nudimo drugima. A ako drugi kupac želi nešto da kupi, a mi ga sami ne koristimo, kako da nam vjeruje da je to dobro?