Finansiranje proširenja EU-a prelazi sa IPA fondova na novi instrument u okviru narednog budžeta
U novom sedmogodišnjem budžetu Evropske unije, pretpristupno finansiranje namijenjeno kandidatima za članstvo više neće biti odvojeno od šire politike susjedstva, već će postati dio većeg okvira, novog instrumenta Globalna Evropa, a proširenje će morati konkurisati drugim hitnim prioritetima Unije, navodi se u analizi Fondacije za evropske progresivne studije (FEPS).
EU je za period 2028–2034 predložila budžet od 1,9 hiljada milijardi eura, pri čemu je za Globalnu Evropu, stub posebno posvećen vanjskim aktivnostima, planirano 215,2 milijarde eura, od čega 43 milijarde za stavku „Proširenje i region Istočnog susjedstva“. U analizi se također napominje da je uključena klauzula o reviziji kako bi se budžet mogao prilagoditi budućim pristupanjima Evropskoj uniji.
Pretpristupna pomoć kroz IPA fondove
Prethodno je EU, tokom posljednje dvije decenije, pružala pretpristupnu podršku kroz Instrument pretpristupne pomoći (IPA). IPA I, u budžetu EU za period 2007–2013, iznosila je 11,5 milijardi eura, dok je IPA II za period 2014–2020 bila 12,8 milijardi eura, a IPA III za period 2021–2027 iznosila je 14,16 milijardi eura u tekućim cijenama. Iako je alokacija u novom višegodišnjem budžetu EU-a znatno veća, ona nije ograničena samo na kandidate i potencijalne kandidate za članstvo, već mora pokriti mnogo veći i raznovrsniji skup zemalja, od kojih se mnoge suočavaju sa dubokim ekonomskim, infrastrukturnim i upravljačkim izazovima.
Instrument Globalna Evropa
Instrument Globalna Evropa predstavlja značajnu novinu u vanjskom finansiranju EU-a, jer apsorbuje nekoliko postojećih tokova finansiranja, uključujući NDICI-Globalna Evropa, IPA III i instrumente za reforme i rast za Zapadni Balkan, Moldaviju i Ukrajinu. Sredstva za „Proširenje i region Istočnog susjedstva“ u novom budžetu Evropske unije namijenjena su svim kandidatima i potencijalnim kandidatima, uključujući Albaniju, Bosnu i Hercegovinu, Gruziju, Island, Kosovo, Moldaviju, Crnu Goru, Sjevernu Makedoniju, Srbiju, Tursku i Ukrajinu, kao i partnerima iz Istočnog susjedstva, Armeniji i Azerbejdžanu. Također su uključene i druge zemlje koje nisu članice EU-a, poput Andore, Lihtenštajna, Monaka, Norveške, San Marina, Švicarske, Ujedinjenog Kraljevstva i Vatikana. Prema prijedlogu, fondovi EU-a sa te stavke mogli bi se koristiti i za podršku nezavisnom civilnom društvu i slobodnim medijima u Rusiji i Bjelorusiji, uz usklađivanje sa restriktivnim mjerama koje je Unija uvela tim zemljama.
Izazovi i prednosti novog pristupa
Analitičari ukazuju da, uprkos ambicioznom cilju, prijedlog budžeta ostavlja bez odgovora na nekoliko važnih pitanja. Finansiranje proširenja morat će konkurisati drugim prioritetima vanjske politike, potrebe Ukrajine za rekonstrukcijom su samo djelimično zadovoljene, a uslovljenost u oblasti migracija mogla bi destabilizirati reforme u zemljama kandidatima za članstvo. Novi pristup donosi veću fleksibilnost, što predstavlja prednost, ali i potencijal za nepredvidivost i političke izazove. Namjere Evropske komisije bile su brzo preusmjeravanje resursa kao odgovor na krize, smanjenje dupliranja fondova i pružanje jasnijeg strateškog okvira za potrošnju u oblasti vanjske politike. Međutim, fondovi za proširenje morat će direktno konkurisati drugim hitnim prioritetima, poput humanitarne ili razvojne pomoći i klimatskih akcija. Bez ograničenja, alokacije za proširenje mogle bi biti razvodnjene tokom pregovora ili preusmjerene za odgovor na neku krizu.
Analitičari FEPS-a ističu da na proširenje treba gledati kao na stratešku investiciju u stabilnost, otpornost i dugoročni prosperitet EU-a, a ne kao na trošak. Bez odlučnih poboljšanja, i finansijskih i institucionalnih, EU rizikuje da ne ostvari jednu od svojih najtransformativnijih prilika za više decenija, upozoravaju analitičari.
federalna.ba/Beta