Film 'Svaki put' Sandre Wollner u Sarajevu: Porodično putovanje kroz tugu, krivicu i oprost

Film "Svaki put" austrijske rediteljice Sandre Wollner, koji kroz priču jedne porodice istražuje gubitak, krivicu i različite načine suočavanja s tugom, prikazan je danas u Narodnom pozorištu Sarajevo u okviru Takmičarskog programa - igrani film 32. Sarajevo Film Festivala.

Najnovije ostvarenje Wollner, koje je svjetsku premijeru imalo na ovogodišnjem Filmskom festivalu u Cannesu, prati Ellu, majku koja je nekoliko dana prije planiranog porodičnog odmora tragično izgubila najstariju kćerku Jessie.

Godinu nakon tragedije Ella se ponovo susreće s Luxom, Jessienim dečkom, koji postepeno postaje dio njenog života i života mlađe kćerke Melli. Njih troje odlaze na Tenerife, na porodični odmor koji se zbog tragedije godinu ranije nikada nije dogodio.

Pod žarkim suncem Tenerifa granice između prošlosti i sadašnjosti postepeno se gube, dok se svaki od likova na svoj način suočava s onim što se dogodilo. Wollner tako tragediju ne posmatra samo kroz sam čin gubitka nego i kroz njegove dugotrajne posljedice te pitanja krivice, oprosta i mogućnosti nastavka života.

Rediteljica Sandra Wollner kazala je nakon projekcije da joj je ovo prvi dolazak u Sarajevo, grad koji ju je, kako je navela, impresionirao.

- Tek smo jučer stigli, ali ovo je tako lijep grad. Zaista smo impresionirani ovim mjestom. Hvala vam što ste nas ugostili - kazala je Wollner.

Govoreći o upečatljivom vizuelnom pristupu filmu, Wollner je pojasnila da su pojedine scene i način na koji će biti snimljene bili veoma precizno zamišljeni još tokom pisanja scenarija.

Posebno je govorila o sceni pada, snimljenoj iz velike udaljenosti, navodeći da je već tokom pisanja znala da želi koristiti veoma dugi objektiv kako bi stvorila specifičnu perspektivu.

- Od samog početka osjećala sam da je to perspektiva koju tražim. Bilo mi je jasno da ćemo taj pad vidjeti upravo na takav način - kazala je Wollner.

Takva kamera, kako je opisala, stvara gotovo voajeristički osjećaj posmatranja ljudi iz daljine. Nakon ključnog događaja kamera nastavlja tražiti nešto drugo, odnosno "neki drugi život", čime tragedija pojedinca postaje dio svijeta koji se nastavlja kretati.

Govoreći o izboru glumaca, Wollner je kazala da je proces počeo približno godinu prije snimanja te da su glumci prolazili kroz više audicija kako bi ekipa pronašla odgovarajuću dinamiku među likovima.

Glumac Tristán López kazao je da ni tokom snimanja nije mogao u potpunosti pretpostaviti kako će izgledati konačna verzija filma, posebno zato što su brojne snimljene scene kasnije izostavljene.

- Imao sam određena očekivanja, ali mnogo scena je izbačeno, tako da nisam znao kako će film na kraju izgledati. Bio sam veoma fasciniran onim što je Sandra stvorila - kazao je López.

U lik koji tumači unio je, kako kaže, i vlastita iskustva i emocije.

- U ovu ulogu unio sam mnogo emocija iz vlastitog života. Kada sam plakao u jednoj sceni, razmišljao sam o veoma tužnim stvarima koje su mi se dogodile i tako sam se povezao s likom - rekao je.

Dodatnu autentičnost donijela je činjenica da grupu njegovih prijatelja u filmu čine i njegovi prijatelji iz privatnog života.

- Pokušao sam sve to spojiti. Zbog toga u filmu postoji nešto naše - dodao je López.

Mlada glumica Lotte Shirin Keiling, koja tumači Melli, kazala je da joj povezivanje s likom nije bilo teško koliko je u početku očekivala, jer je između nje i djevojčice koju igra prepoznala brojne sličnosti.

- Lotta je pomalo Melli, a Melli je pomalo Lotta. Zbog toga mi nije bilo toliko teško preći iz jednog u drugi svijet - kazala je Keiling.

Dodala je da tokom snimanja nije nužno i sama osjećala tugu koju Melli proživljava, već ju je prije svega nastojala odigrati, te da su joj upravo tužne scene bile zanimljive za glumački rad.

Producentica Lixi Frank kazala je da saradnja sa Sandrom Wollner traje duže vrijeme te da je od njihovog prvog susreta bilo jasno da rediteljica ima izrazito specifičan način pripovijedanja.

- Sandra ima posebnu sposobnost da neobične stvari koje postoje u njenoj glavi prenese publici - kazala je Frank.

Prisjetila se i prvog čitanja scenarija za "Svaki put", posebno završne slike "beskrajnog zalaska sunca", koja joj je pokazala koliko je Wollner spremna ići izvan uobičajenih filmskih rješenja.

- Pomislila sam da je to veoma hrabro, na neki način i ludo, ali upravo je to ono što film može raditi – odvesti nas u svjetove koje možda možemo zamisliti samo u snovima - kazala je Frank.

"Svaki put" kroz neobično zajedništvo majke, kćerke i tinejdžera ne pokušava ponuditi jednostavan odgovor na pitanje kako se prevladava gubitak. Umjesto toga, film prati načine na koje tragedija nastavlja živjeti u onima koji ostaju, mijenjajući njihove odnose, osjećaj krivice i pokušaje da pronađu put prema oprostu.

Film će biti prikazan i večeras u Narodnom pozorištu Sarajevo u 21.30 sati.

Fena/federalna.ba

Federalna.ba dostupna je i kao mobilna aplikacija. Preuzmite je na Google Playu i App Storeu.