Evropski fudbal između dominacije i neravnoteže: Zašto Liga prvaka postaje zatvoreni krug elite?

Kada je prošlog ljeta bugarski Ludogorets ponovo podigao trofej prvaka države – 14. put zaredom – činilo se da je klub iz Razgrada na pragu svjetskog rekorda. Samo jedan uzastopni naslov dijeli ih od izjednačenja globalnog niza koji drži Tafea iz Vanuatua. Ipak, dok u Bugarskoj djeluju nedodirljivo, na evropskoj sceni njihova dominacija se pretvara u surovu realnost – jaz između domaće nadmoći i kontinentalne konkurentnosti nikada nije bio očitiji, piše u utorak BBC.

Liga prvaka – sve veća, ali sve zatvorenija

Liga prvaka, koja je 1992. godine pokrenuta kao takmičenje isključivo za nacionalne prvake, danas je globalni brend vrijedan milijarde eura. U sezoni 2003/04. Uefina TV prava vrijedila su nešto manje od 500 miliona funti. Dvadeset godina kasnije, u ciklusu 2023/24., taj iznos narastao je na 2,8 milijardi funti, dok se od novog ugovornog ciklusa od 2027. očekuje prihod veći od četiri milijarde.

Takmičenje je prošireno, format izmijenjen, broj utakmica povećan – ali istovremeno je krug realnih kandidata za osvajanje trofeja postao uži nego ikad.

U posljednjih 15 godina samo su Bayern München i Paris Saint-Germain uspjeli prekinuti dominaciju engleskih i španskih klubova. Posljednji italijanski osvajač bio je Inter 2010. godine. Danas je gotovo nezamislivo da bi nekadašnji evropski prvaci poput Marseillea, Ajaxa ili Porta mogli doći do trofeja, a još teže zamisliti trijumf klubova poput Crvene zvezde, PSV-a ili nekadašnje Steaue (danas FCSB).

Četiri lige vladaju Evropom

U aktuelnom izdanju takmičenja čak šest klubova dolazi iz Engleske, pet iz Španije, te po četiri iz Italije i Njemačke. Samo te četiri zemlje čine više od polovine učesnika ligaške faze. To stvara ono što mnogi nazivaju „zatvorenim ekosistemom elite“ – gdje finansijska moć, tržište, komercijalni potencijal i historijska reputacija određuju ko ima realnu šansu da se bori za titulu.

Alex Muzio, predsjednik Unije evropskih klubova (UEC) i većinski vlasnik belgijskog Union Saint-Gilloisea, upozorava da takva predvidivost može dugoročno štetiti interesu publike. „Ljudi ne žele gledati takmičenja u kojima unaprijed znate ko će pobijediti“, kaže Muzio, navodeći primjer Francuske, gdje PSG juri 12. titulu u 14 godina.

Finansijski jaz i posljedice

Finansijske razlike ne ogledaju se samo u nagradnim fondovima, već i u domaćim TV pravima. Dok Premier liga i dalje ostvaruje ogromne prihode, Ligue 1 se suočava s izazovima i ove sezone prenosi utakmice putem vlastitog kanala, u direktnom modelu prema potrošačima. Slični trendovi stagnacije ili pada prihoda prisutni su i u drugim ligama. Posljedica je da klubovi iz manjih tržišta moraju ostvariti apsolutnu dominaciju u domaćem prvenstvu kako bi uopće dobili priliku igrati protiv evropskih velikana.

Ferencvaros, Crvena zvezda, Slovan Bratislava i Ludogorets godinama osvajaju titule u svojim zemljama. Ipak, nijedan od njih ove sezone nije uspio izboriti mjesto u glavnoj fazi Lige prvaka. Direktor Ferencvarosa Pal Orosz ranije je izjavio: „Jaz je toliko velik da ga vjerovatno nikada nećemo stići.“

Slovanov ponos i realnost

Slovan Bratislava prošle sezone izborio je plasman u Ligu prvaka – prvi put od sticanja nezavisnosti Slovačke 1993. godine. Za klub je to bio historijski trenutak. Sportski direktor Robert Vittek objasnio je da je cilj kluba postati „poput Bayerna u Njemačkoj – osvajati titulu iz godine u godinu“.

Ulazak u Ligu prvaka donio je Slovanu oko 18 miliona funti TV prihoda, uz rast posjete, komercijalnih ugovora i međunarodne vidljivosti. Ipak, uprkos velikim imenima koja su gostovala u Bratislavi, klub nije osvojio nijedan bod. „Možda ćemo tek s vremenom shvatiti koliki je uspjeh bio dovesti takve klubove u naš grad“, kaže Vittek.

Postoji li rješenje?

Uefa priznaje da je takmičarska ravnoteža ključna za zdravlje evropskog fudbala, ali naglašava da je problem kompleksan i ne može se riješiti jednostavnim potezima.

Solidarni fondovi za klubove koji ne učestvuju u evropskim takmičenjima povećani su za 80 posto u ovom ciklusu, na gotovo 270 miliona funti. Ipak, najveći dio kolača i dalje ide učesnicima Lige prvaka – više od dvije milijarde funti.

UEC predlaže dodatne mjere, uključujući zaštitu domaćih TV prava kroz preraspodjelu dijela evropskih prihoda, kao i sistem nagrađivanja klubova koji razvijaju igrače koji kasnije nastupaju u Ligi prvaka.

Cilj je ojačati domaća prvenstva, kako bi i manji klubovi dugoročno postali konkurentniji na evropskoj sceni.

Dominacija – ali ne vječna?

Zanimljivo je da su pojedine lige pokazale da se dominacija može prekinuti. Sturm Graz je prekinuo niz Red Bull Salzburga u Austriji, Rijeka je svrgnula Dinamo Zagreb u Hrvatskoj, a Hearts i Union Saint-Gilloise pokušavaju poremetiti dugogodišnju hegemoniju u svojim zemljama.

U Bugarskoj, Ludogorets trenutno zaostaje sedam bodova za Levski Sofijom, što otvara mogućnost kraja njihove 14-godišnje vladavine.

No šira slika ostaje ista: Liga prvaka je sve bogatija, ali sve manje nepredvidiva. „Ne postoji čarobni štapić“, kaže Muzio. „Trebat će mnogo rada i vremena da se stvari ponovo izbalansiraju.“

Evropski fudbal danas stoji pred paradoksom – nikada nije bio komercijalno jači, a nikada razlika između bogatih i ostalih nije bila vidljivija. Pitanje je može li sistem pronaći ravnotežu prije nego što predvidivost počne nagrizati samu srž takmičenja.

federalna.ba