Glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Travnik Edin ef. Memić poručio je da mubarek ramazan i danas, uprkos globalnim krizama i moralnim izazovima savremenog društva, ostaje jedinstvena prilika za lični i kolektivni preporod, jačanje svijesti o Bogu i obnovu solidarnosti među ljudima.
Govoreći o značaju ramazana, Memić u intervjuu Feni ističe da je ovaj mjesec mnogo više od formalnog posta i ritualne prakse.
Značaj ramazana, pojašnjava Memić, prevashodno se ogleda u postu, a post je, kako nas tradicijski tekstovi uče, mnogo više od pukog sustezanja od konzumacije hrane, pića i pušenja, jer post je sustezanje i od ružnog govora, njegovog slušanja, prepirki i svađa kojima svjedočimo danonoćno posebno na društvenim mrežama, između ljudi koji se međusobno i ne poznaju.
- Post je poseban oblik samokontrole kroz koji pazimo šta će nam na usta ući i šta će nam kroz usta izići. Post je predvorje onog što Uzvišeni Allah naziva takvalukom (at-takwa), a kojeg prevodioci u naš jezik prevode kao strah od Boga, bogobojaznost, ili stalnom sviješću o Božijem prisustvu – kaže Memić.
Ujedno, dodaje on, post je najbolji način da čovjek preispita svoju vjeru na ličnoj razini i svoju iskrenost u toj vjeri, jer je to ibadet koji se ne manifestuje vanjskim pokazateljima i koji se može prekinuti u samoći, daleko od očiju drugih ljudi, kako bi se utolila eventualna glad ili žeđ.
Međutim, kaže Memić, to postač neće učiniti jer je svjestan Božijeg nadzora i prisutnosti. Naravno, iako je post najveće djelo koje čovjek i žena "rade" tokom ramazana, on je ujedno snažni pokretač za mnoga druga dobročinstva kojima svjedočimo svakog ramazana, a međusobna solidarnost samo je jedno od njih.
- Ovogodišnji ramazan dočekuje nas u prividnoj sigurnosti svijeta, u krhkosti međunarodnih i ljudskih prava, u kabilovskoj (kainovskoj) zamračenosti uma koja dovodi do proljevanja krvi, svaki put brutalnije i brutalnije. Gdje smo mi u svemu tome?
Uplašenost se čita na licima ljudi, izmorenost crnim vijestima je više nego očita, vijesti o femicidu i pedofiliji nas navikavaju na prisutnost neke nove brutalnosti. Mi se nalazimo u vremenu koje je lišeno blagoslova (berićeta), kako u njegovom proticanju tako i u materijalnim sredstvima. Sve prolazi brzo, sve je nedostatno iako svjedočimo izobilju božijih dobara u našim životima i soframa, da to nekada djeluje zastrašujuće – zastrušujuće naspram ljudske sljepoće i nezahvalnosti na tim darovima.
Ovo nije vrijeme "bitke za Boga" već čovjekove potrebe za Njim koja nije izgovorena naglas, iako duše i tijela ječe tim glasom. Potreba za Bogom je time veća koliko on od nje bježi više. Nju neće zadovoljiti tehnološki napredak niti bilo koja paltforma na smart uređajima. Naše duše vape za Božijom blizinom, a On je tu i on nam poručuje kroz Kur'an: "Kada te robovi moji za mene upitaju – Ja sam blizu! Odazivam se molbi molitelja kada me zamoli/zaziva" – podsjeća Memić.
Ramazan je upravo velika prilika, dodaje, da čovjek svojim postom, svojim dnevnim odustajanjem i odmicanjem od inače dozvoljenog (hrana i piće) osjeti Božiju blizinu koja mu daje snagu, ulijeva sigurnost i bistri njegov um, kao i lekciju da je naša glad uzrokovana postom od nekoliko sati zapravo nečija svakodnevica uzrokovana ratom, sušom i sličnim iskušenjima.
- Skrenuo bih pažnju ljudima da u ovom ramazanu osluhnu vrijeme kako brzo teče, da vide šta ono u sebi nosi, da prepoznaju suštinu ramazana i posta, da spremaju manje hrane kako istu ne bi bacali, da ramazansku lekciju o skromnosti i jednostavnosti nauče i primjene u svojim životima – poručio je on.
Po riječima Memića, svjedočimo formalizmu u svim sferama vjerskog djelovanja.
- Mi svjedočimo, ma kako to kontradiktorno zvučalo, pobožnim djelima koja su lišena pobožnosti – kaže on, te dodaje da nas gotovo ni jedan propis ne popravlja na zadovoljavajući način, a oni jesu propisani da od nas, ako ih činimo, napravi boljim ljudima - kazao je on.
U jednom klasičnom tekstu kaže se da bi poslije svakog obavljenog vjerskog propisa, smatra Memić, u nama trebalo ostati topline i traga kao što u zemlji ostane topline nakon što sunce na horizontu zađe. Ili, kao što je naučavano: namaz počinje kada se iziđe iz džamije, ramazan počinje nakon Bajrama, a hadždž kada se čovjek sa tog puta vrati.
- Dakle, naša nasušna potreba je vraćanje smislu Kur'ana, razumijevanju njegovih univerzalnih poruka i primjeni njegovih naloga. Podsjetimo se: sudionici njegove objave "uživo", a koja je trajala postupno, nisu prelazili na memorizaciju njegovih novih dionica, tj. ajeta, dok prethodne ne bi pretočili u praksu, a ta praksa je vrlo često značila korjenitu promjenu u odnosu na onu koja je do tada za njih bila stalna, kako na društvenom, tako i na pojedinačnom planu. Čovjek je "uređaj" a Kur'an je uputstvo – istakao je.
Imam običaj kazati, dodao je, kada bi ljudi u svojim životima u praksu primijenili samo nekoliko ajeta sure El-Isra (npr. od 22 do 39) njihovi životi bi postali smisleniji, potpuniji, a njihove mahale, kvartovi, postali bi mjestom boljeg i ljepšeg življenja. A posebno se to odnosi na prve objavljene ajete u tihoj kaderskoj noći ramazana: "Ikre – uči!" – uči učenjem koje za cilj ima otkrivanje Božijih ajeta po zemlji i svemirskim prostranstvima koji ukazuju na Njegovo postojanje.
Uči učenjem koje će te učiniti većim i jačim, ali ne da bi njime izrabljivao, ponižavao i štetio drugog, već da bi mu olakšao njegov život. Uči učenjem koje otkriva poljane tvoga vlastitog neznanja u kojima ćeš vidjeti sebe sićušnog naspram svijeta kojeg je Bog stvorio, a ne sebe velikog, poput faraona koji će uzviknuti riječi kojima se upoređuje sa samim Bogom. Uči učenjem na čijem je početku Božije ime, jer sve što se počinje bismilletom (iskreno u ime Boga), završit će se selametom (mirom za sebe i druge). A taj mir, Božiji selamet, želim svim ljudima do kojih će ove riječi doći – poručio je u intervjuu Feni glavni imam MIZ Travnik Edin ef. Memić.
Fena/federalna.ba