Bol ožalošćenih ne jenjava ni šest mjeseci nakon napada na školu u Minabu

Šest mjeseci nakon što je, prema navodima iranskih vlasti, škola u gradu Minabu pogođena u američko-izraelskim napadima, bol porodica poginulih i dalje je jednako snažna.

Od osnovne škole Shecere-i Tajjibe, koja je 28. februara, prvog dana američkih i izraelskih napada na Iran, pogođena projektilima, ostali su ruševine i sjećanja na više od 180 poginulih, među kojima je bilo najviše djece.

Ekipa Agencije Anadolija posjetila je šest mjeseci kasnije školu pretvorenu u ruševine, na čijim se ostacima nalaze fotografije poginulih, kao i mezarje u kojem su žrtve napada ukopane.

Pored srušene škole postavljena je izložba fotografija koja svjedoči o razmjerama tragedije. Na izložbi se nalaze fotografije poginulih učenika i nastavnika, kao i prizori škole u kojoj su nekada odjekivali dječiji glasovi.

Preko puta škole u izgradnji je i muzej posvećen tragediji, s ciljem da se sjećanje na poginule sačuva.

U školu dolaze ljudi iz različitih dijelova Irana, odajući počast žrtvama.

Mezarje na kojem su ukopane žrtve gotovo svakodnevno posjećuju članovi porodica poginulih, ali i građani koji dolaze iz drugih gradova.

Fatma Sulejmani, sestra Zehre Sulejmani i tetka Muhammeda Cemalinejada, koji su poginuli u napadu, ispričala je za Anadolu kako je saznala za tragediju i kroz šta je porodica prošla.

"Na dan napada bila sam u svojoj školi. Nismo znali da je pogođena škola Checere-i Tajjibe. Kada sam se vratila kući, saznala sam da je pogođena škola u koju su išli Zehra i Muhammed. Tog dana nam je bilo veoma teško. Ipak, nisam mogla vjerovati da je škola pogođena. Kasnije tokom noći rekli su nam da su Zehra i Muhammed poginuli. Ponovo nisam mogla vjerovati, sve do dana njihove dženaze", kazala je Sulejmani.

Navela je da se nakon saznanja o napadu osjećala veoma loše i da joj je pamćenje gotovo potpuno otkazalo.

"Bili su to veoma teški dani. Mislim da mi je sada još teže. Mnogo mi nedostaju i svakog dana sve više osjećam njihovo odsustvo", rekla je.

Govoreći o svojoj sestri Zehri, Sulejmani je kazala da je bila mirno dijete, ali da je, kao najmlađe u porodici, ponekad znala biti nestašna i da je bila veoma voljena.

Istakla je da su Zehra i njen sestrić Muhammed bili veoma vezani jedno za drugo te da ju je Muhammed, iako mu je bila tetka, zvao sestrom, a ne tetkom.

"Nikada nisu išli negdje jedno bez drugog. Kad god bi negdje išli, išli su zajedno. Tako im je i sudbina bila da zajedno poginu", kazala je Sulejmani.

Dodala je da, uprkos svemu što se dogodilo, ne strahuju od SAD-a i da vjeruje da će njena zemlja na kraju izaći kao pobjednik iz rata.

Mucteba Arif Mukaddem, amidža Hona Dehkanija, jednog od učenika koji su poginuli u napadu, kazao je da je porodici zbog velikog broja ljudi bilo teško doći do škole na dan napada.

"Tražio sam svog sestrića i na kraju otišao u školu, ali su mi rekli da je prebačen u bolnicu. Tog dana je u bolnici zaista vladala atmosfera kao na kraju svijeta. Svi su pokušavali pronaći svoje poginule. Službenici su jedno za drugim donosili tijela djece. Kapacitet bolnice nije bio dovoljan za ovako veliku tragediju. Moj sestrić je u početku bio živ i operisan je. Nakon operacije preminuo je na intenzivnoj njezi", rekao je Mukaddem.

Kazao je da porodica i dalje teško prihvata ono što se dogodilo.

"Zaista je teško povjerovati da je toliko učenika, toliko nevine djece izgubilo život", rekao je.

Mukaddem je istakao da i dalje vlada strah među stanovništvom te da su djeca zbog tragedije razvila strah od odlaska u školu.

"Ovaj događaj je na njih psihološki veoma snažno utjecao. U početku su noću stalno sanjala i bila su uplašena. Nadamo se da će se ovo pitanje što prije i na dobar način završiti. Ljudi se također plaše odlaska na javna okupljanja. Takvi problemi i dalje postoje", kazao je Mukaddem.

federalna.ba/AA

Federalna.ba dostupna je i kao mobilna aplikacija. Preuzmite je na Google Playu i App Storeu.