Asim Hadžić inžinjer koji je obilježio urbanistički razvoj Bosanske Krupe

U gradu na ušću Une i Krušnice malo je projekata koji, direktno ili posredno, ne nose potpis inžinjerskog rada Asima Hadžića. Tokom višedecenijske karijere radio je na planiranju, nadzoru i realizaciji brojnih infrastrukturnih i komunalnih zahvata, učestvujući u izgradnji i obnovi objekata koji su oblikovali urbanističku sliku Bosanske Krupe, i prije i poslije rata u Bosni i Hercegovini. Iako danas u penziji, Hadžić ostaje jedan od onih stručnjaka čiji se doprinos ne mjeri titulama, već konkretnim rezultatima na terenu.

Profesionalni put gradio je kroz operativni i inžinjerski rad, vodeći projekte i preuzimajući odgovornost za njihovu realizaciju. Za sebe kaže da nije bio političar, već čovjek struke.

- Radio sam svoj posao profesionalno i odgovorno. Nisam se vezao za politiku, nego za projekte i za ono što treba uraditi - ističe u razgovoru za Fenu Hadžić.

Dodaje da mu je najvažnije bilo da iza svakog projekta ostane kvalitet i funkcionalnost.

- Volio bih da me pamte po izgradnji Bosanske Krupe. Skoro sve u Bosanskoj Krupi sam ja izgradio – naravno, ne fizički sam, već u inžinjerskom smislu - kaže Hadžić.

Iako je formalno završio radni vijek, njegov društveni angažman nije prestao. Jedan je od osnivača Udruženja "Reis Džemaludin Čaušević", osnovanog 2011. godine s ciljem očuvanja lika i djela bosanskohercegovačkog reisa rođenog u Arapuši.

Ideja o osnivanju udruženja nastala je nakon humanitarne akcije organizovane za Srebrenicu.

- Organizovali smo akciju da za Bajram odnesemo 50 do 60 paketa pomoći. Na kraju smo sakupili dvije do tri šleperske pošiljke, uz više kombija. Otišli smo tamo i sve podijelili. Nakon toga smo sjeli i došli na ideju da osnujemo udruženje kako bismo reisa Čauševića vratili iz zaborava - prisjeća se Hadžić.

Sastanak s mještanima u Arapuši bio je prvi korak ka realizaciji projekta.

- Rekao sam im da nisam došao s parama, nego da ćemo praviti projekte, tražiti sredstva i lobirati da se to završi - prisjeća se Hadžić.

Realizacija je trajala gotovo deset godina. Projekti su predstavljeni i reisu-l-ulemi Huseinu ef. Kavazoviću, koji je obećao podršku, ali su najveći dio tereta, kako navodi, iznijeli sami.

- Na kraju smo to sami gurali i završili. Taj projekat sam radio isključivo u ime Boga i da me On nagradi - kaže Hadžić.

Posebno ističe podršku muftije bihaćkog hafiza Mehmeda ef. Kudića, kao i predstavnika Medžlisa Islamske zajednice Bosanska Krupa.

Osim profesionalnih i društvenih angažmana, Hadžić s posebnim emocijama govori o humanitarnom činu koji smatra svojim najvećim ličnim ponosom.

- Najponosniji sam što smo supruga i ja izgradili kuću Fati iz Jezerskog, zaseok Mašinovići, koja je čuvala našu djecu. U toj porodici je bila velika bijeda, a domaćin je bio teško bolestan. Poslije rata smo odlučili da joj napravimo kuću. Uspjeli smo i da riješimo medicinsku dokumentaciju kako bi njen suprug ostvario pravo na penziju - kaže Hadžić.

Njegova životna priča svjedoči o spoju struke i društvene odgovornosti - o generaciji inžinjera koji su gradili objekte, ali i povjerenje, oslanjajući se na znanje, rad i lični integritet.

Fena/federalna.ba