Ahlaki: Ni Teheran ni Washington ne žele rat punog obima

Američke vojne snage mogle bi uskoro biti potpuno spremne za eventualni napad na Iran, upozoravaju vojni analitičari, navodeći da je na Bliskom istoku trenutno koncentrirana trećina flote Sjedinjenih Država. Iako se pregovori između suprotstavljenih strana već neko vrijeme vode, stavovi ostaju podijeljeni – dok iz Teherana govore o blagom približavanju, iz Washingtona poručuju da i dalje postoje razlozi koji bi mogli opravdati vojnu akciju.

O aktuelnoj situaciji, koja privlači pažnju cijelog svijeta, govorio je dr. Behzad Ahlaki, profesor međunarodnog prava na Univerzitetu u Leicesteru.

Odnosi koji osciliraju skoro pet decenija

Govoreći o trenutnim tenzijama, Ahlaki ističe da je za razumijevanje sadašnje situacije potrebno sagledati oba mandata američkog predsjednika Donalda Trumpa i njegov pristup Iranu.

Podsjeća da se odnosi Irana i Zapada, posebno sa Sjedinjenim Državama, mijenjaju još od pada iranske monarhije prije 47 godina. Prema njegovim riječima, najznačajnije smanjenje tenzija dogodilo se tokom primjene Zajedničkog sveobuhvatnog plana akcije iz 2015. godine.

Kratkotrajno smanjenje napetosti zabilježeno je i početkom 2000-ih, kada je Iran ograničeno sarađivao sa NATO-om i Sjedinjenim Državama u Afganistanu nakon napada 11. septembra, ali taj period nije prerastao u dugoročnu normalizaciju odnosa.

Trump je svoju vanjsku politiku opisivao formulom „mir kroz snagu“, no Ahlaki smatra da taj koncept nema jasno definisane okvire. Od početka drugog mandata u januaru 2025. godine, takav pristup, kaže, manifestuje se kroz vojne akcije i pritiske u više regija – od Azije i Afrike do Bliskog istoka i Južne Amerike.

Posebno ističe povezanost američke politike prema Iranu sa širim regionalnim planovima, uključujući proširenje Abrahamskog sporazuma i normalizaciju odnosa Izraela s arapskim državama. U tom kontekstu, Iran ostaje ključni faktor i izazov.

Građani žele izbjeći rat

Na pitanje šta očekuju građani Irana – miran rasplet ili nove udare – Ahlaki odgovara da nema jasnih naznaka daljeg razvoja događaja, ali da nijedna strana ne pokazuje stvarnu želju za ratom punog obima.

Iranski zvaničnici, navodi, odbili su američki prijedlog koji je podrazumijevao unaprijed dostavljene informacije o mogućim metama napada. Teheran je poručio da bi svaki napad na iransku teritoriju izazvao sveobuhvatan odgovor, pri čemu bi, osim američkih, i izraelske mete bile smatrane dijelom sukoba.

Posebno se osvrnuo na razgovore održane u Ženevi 17. februara, koje opisuje kao drugu rundu kontakata između Trumpa i iranskog predsjednika Masouda Pezeshkiana. Zvanične izjave obje strane ocijenile su razgovore produktivnim, uz najavu novih susreta u narednim sedmicama.

„Izgleda da i Vašington i Teheran razumiju visoku cijenu eskalacije“, ističe Ahlaki.

Sankcije i svakodnevni život

Govoreći o uticaju krize na svakodnevni život Iranaca, Ahlaki naglašava da se situacija ne može posmatrati bez šireg historijskog i ekonomskog konteksta.

Nakon što su se Sjedinjene Države 2018. povukle iz nuklearnog sporazuma, ponovo su uvedene jednostrane sankcije Iranu. Dugogodišnji ekonomski pritisak i finansijska izolacija, kaže, ostavili su duboke posljedice na iransku ekonomiju.

Građani se suočavaju s inflacijom, padom vrijednosti valute i nezaposlenošću, dok regionalne vojne tenzije dodatno produbljuju osjećaj nesigurnosti. Posljednjih mjeseci, kombinacija političkog pritiska, sankcija i vojnih prijetnji učinila je svakodnevni život civila još težim.

„Ovo nije samo političko pitanje. Ima ekonomsku, historijsku i duboko ljudsku dimenziju“, zaključuje Ahlaki.

federalna.ba