In memoriam Edin Numankadić (13.juni 1948 – 22.juni 2026)

Edin Numankadić je jedan od značajnijih bosanskohercegovačkih likovnih umjetnika od početka sedamdesetih godina. Završio je Pedagošku akademiju, Katedra za likovno obrazovanje Sarajevo. Studirao je Historiju jugoslavenskih književnosti na Filozofskom fakultetu u Sarajevu.

U ranom periodu Numankadić se izražava jezikom slikarstva bojenog polja i procesualnog i analitičkog slikarstva. U kasnijem periodu, tokom i nakon rata Numankadić se služi i praksom Objet trouvéa – slučajno pronađenih predmeta. Umjetnički vrhunac Numankadić je dostigao uništavanjem svojih prijeratnih djela.
Brojne samostalne izložbe i učešće na značajnijim internacionalnim umjetničkim smotrama, kao i brojne osvojene nagrade i priznanja, govore o njegovom aktivnom i kontinuiranom učešću u razvoju bosanskohercegovačke likovne umjetnosti. Jedan je od osnivača umjetničke grupe 1+1+1 početkom sedamdesetih, Prostor-Oblik sredinom sedamdesetih godina i grupe KAMMEN. Svojim umjetničkim aktivnostima nedvojbeno je doprinio pluralizaciji i liberalizaciji likovnosti na bosanskohercegovačkoj umjetničkoj sceni. Dva puta je učestvovao na Venecijanskom bijenalu – 1993. godine sa projektom “Svjedoci postojanja” i 2003.godine u sklopu bh. selekcije. Bio je direktor Olimpijskog muzeja u Sarajevu i jedan od osnivača kolekcije Ars Aevi (Muzej savremene umjetnosti u Sarajevu) i njen stalni savjetnik.
Član je ULUBiH-a od 1974. godine. Imao je preko pedeset samostalnih i preko 300 kolektivnih izložbi u zemlji i inostranstvu. Dobitnik je brojnih domaćih i međunarodnih priznanja, među kojima se posebno izdvajaju Šestoaprilska nagrada Grada Sarajeva i Orden viteza umjetnosti i književnosti Republike Francuske. /uluks ba/

Čuvar olimpijskog plamena i vječni simbol sarajevskog duha

Odlaskom Edina Numankadića, Bosna i Hercegovina nije izgubila samo jednog od svojih najznačajnijih likovnih umjetnika, već i čovjeka koji je čitav svoj životni vijek utkao u temelje sjećanja na najljepše dane našeg grada i države. Sa punim pravom i ponosom možemo reći – Edo je bio i ostao vrhovni čuvar uspomena na sarajevsku Olimpijadu 1984.godine.

Životni poziv između umjetnosti i olimpizma

Iako je međunarodno priznat kao vizionarski likovni umjetnik, Edin je većinu svog radnog vijeka proveo u ulozi direktora Muzeja XIV Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu. Ta uloga za njega nije bila posao, već sudbina. Odmah nakon završetka Igara, 19. februara 1984.godine, zvanično je otvoren Muzej XIV ZOI kako bi baštinio uspomenu na te veličanstvene dane, a čast da vodi ovu prelijepu kuću sporta i umjetnosti zasluženo je pripala našem Edi.

Hrabrost pod vatrom i odanost bez granica

Ulozi čuvara Muzeja ostao je vjeran do posljednjeg dana, prolazeći kroz najteže periode koje jedan kulturni radnik može zamisliti. Kada je 1992. godine Muzej u Vili Mandić planuo pod granatama, Edin nije posustao. Gledajući kako muzej gori, on je sa nekolicinom saradnika, u nevjerovatno opasnim i turbulentnim okolnostima, uspio spasiti veliki broj eksponata. Ti predmeti, koji su za Sarajevo značili život, tada su sklonjeni na sigurno, u skladište OC Zetra, zahvaljujući njegovoj prisebnosti i ljubavi prema gradu.

San o povratku u Petrakijinu ulicu

Edo je decenijama nosio olimpijski duh kroz izbjeglištvo i privremene prostore. Njegova velika želja bila je da se olimpijsko blago vrati tamo gdje pripada. Prvi korak bio je otvaranje privremenog muzeja 2004. godine u prostorijama Olimpijskog komiteta BiH, ali njegov istinski trijumf uslijedio je 2020. godine. Dočekao je, sa suzama radosnicama, obnovu i ponovno otvaranje Olimpijskog muzeja u originalnoj, velelepnoj zgradi u Petrakijinoj ulici.

Priznanje svjetske javnosti i vječni trag

Njegov rad prepoznao je i svijet. Na prijedlog Olimpijskog komiteta BiH, Edin Numankadić je 2013. godine postao dobitnik prestižne nagrade “Pjer de Kuberten” (Pierre de Coubertin), koju dodjeljuje Međunarodni olimpijski komitet. To je bila potvrda da je njegova borba za očuvanje univerzalnih olimpijskih vrijednosti prešla granice naše zemlje.

Skoro četiri decenije, naš dragi Edo je vrijedno radio na promociji i očuvanju najljepših momenata naše prošlosti. Starao se da sjećanje na olimpijsko naslijeđe Bosne i Hercegovine i olimpijski duh nastavi da živi u srcima svih Bosanaca i Hercegovaca.

Kao umjetnik, predstavljao nas je na Venecijanskom bijenalu, donoseći svijetu našu bol i našu nadu. Kao direktor, sačuvao je naš ponos. Njegovim odlaskom ostaje praznina, ali ostaje i Muzej – kao živi spomenik jednom čovjeku koji je znao da su uspomene najvrijednije što posjedujemo. – Olimpijski komitet Bosne i Hercegovine

**

Serijal Moderna likovna umjetnost u Bosni i Hercegovini

Autor emisije – Mirsad Mulabegović

Ton-majstor i reditelj – Mirsad Tukić

Tekst čitao – Haris Etemi

Produkcija – Dokumentarno-dramski program Federalnog radija, 2010.godine

Foto – privatn arhiv E.Numankadića

Federalna.ba dostupna je i kao mobilna aplikacija. Preuzmite je na Google Playu i App Storeu.