„Imao je taj magnetizam": Lula se vraća na mjesto gdje je počeo njegov politički put u Brazilu i pokreće kampanju za četvrti mandat

Dan za danom, deseci hiljada metalaca okupljali su se na fudbalskom terenu u industrijskim predgrađima São Paula kako bi tražili veće plaće i, možda i ne sluteći, promijenili političku sudbinu Brazila.

„Niste samo bilježili činjenicu – bilježili ste historiju“, rekao je fotograf Jesus Carlos, koji je svojim objektivom ovjekovječio sada već legendarne štrajkove iz 1979. i 1980. godine.

Dok je fotografisao more radnika, iscrpljenih, ali odlučnih, Carlos kaže da je osjećao koliko je njihov sukob s brazilskom vojnom diktaturom bio historijski važan. Vojnici režima opkoljavali su stadion Vila Euclides noseći pendreke i oružje.

„Bio sam fotograf, ali prije nego što sam postao fotograf, bio sam ljevičar“, prisjetio se 75-godišnji bivši aktivista Komunističke partije. „Bio sam potpuno svjestan svega što je to značilo i da će cijela situacija biti veoma važna za budućnost.“

Njegov osjećaj pokazao se ispravnim. Štrajkovi u industrijskom gradu São Bernardo do Campo, tada hrabar čin prkosa režimu koji je vladao čvrstom rukom, kasnije su ocijenjeni kao jedan od događaja koji su pomogli utrti put povratku Brazila demokratiji 1985. godine.

Iz tog pokreta izrastao je i jedan od najutjecajnijih i najdugovječnijih političara moderne historije Latinske Amerike – Luiz Inácio Lula da Silva.

Od sindikalnog lidera do predsjednika Brazila

Jedan od ključnih organizatora štrajkova bio je tada 33-godišnji Lula, bradati sindikalni lider koji je mnogo pušio i koji je zahvaljujući štrajkovima postao poznat širom Brazila, a potom i globalna politička ikona.

New York Times ga je svojevremeno opisao kao „vodećeg heroja radničke klase na kontinentu“ i „brazilskog ekvivalenta poljskom Lechu Walesi“, aktivisti koji je nakon pada komunizma postao prvi demokratski izabrani predsjednik Poljske.

Lula je 1980. godine pomogao osnovati Radničku partiju (PT), jedan od najvećih ljevičarskih političkih pokreta u Latinskoj Americi.

Nakon tri neuspješna pokušaja, 2002. godine konačno je izabran za prvog brazilskog predsjednika iz radničke klase. Ponovo je izabran 2006. godine, a historijski treći mandat osvojio je 2022. godine, kada je pobijedio krajnje desnog rivala Jaira Bolsonara i pomogao spriječiti pokušaj državnog udara.

„Ljudi su plakali dok je govorio“

João de Deus Martinez, metalac koji je upoznao Lulu tokom štrajkova u São Bernardu, kaže da je njegov liderski potencijal bio očigledan svima koji su ga gledali kako govori okupljenim radnicima na stadionu Vila Euclides.

„Niko ga tamo na pozornici nije mogao nadmašiti. Imao je taj magnetizam. Ljudi su plakali dok je govorio – bile su to suze nade“, prisjetio se 85-godišnji Martinez, kojeg Lula naziva „Cabeludo“ (Čupavi).

Gotovo 50 godina nakon što su ga štrajkovi u São Bernardu lansirali u političku orbitu, Lula, danas 80-godišnjak, sprema se za emotivan povratak na stadion Vila Euclides kako bi pokrenuo svoju sedmu i posljednju predsjedničku kampanju.

Na nedjeljnom skupu očekuje se da će se hiljade pristalica Radničke partije okupiti na stadionu u gradu u kojem je počeo njegov nevjerovatni politički uspon.

„Vila Euclides je više od stadiona. To je simbol demokratije. Kolijevka promjene“, navodi se u pozivu članovima stranke da se vrate „tamo gdje je sve počelo“.

Nova izborna utrka bit će tijesna

Poput izbora 2022. godine, kada je Lula tijesno pobijedio Bolsonara, i ovogodišnja utrka očekuje se kao neizvjesna.

Bolsonaro se ne može kandidovati nakon što je osuđen na 27 godina zatvora zbog planiranja sprječavanja Lulinog dolaska na vlast. Umjesto njega kandidaturu će istaknuti njegov sin, senator Flávio Bolsonaro, dok ankete trenutno daju Luli umjerenu prednost.

„Ne mislim da će ovo biti lagana pobjeda“, rekao je John D. French, Lulin američki biograf koji njegov politički put prati još od 1980. godine.

French je tadašnje fabričke štrajkove opisao kao „jedinstvenu eksploziju“ nezadovoljstva zbog eksploatacije radnika i protiv „neobrazovanih vojnih ljudi“ koji su preuzeli vlast 1964. godine.

„Brazil je danas ono što jeste zahvaljujući ABC-u“

Sjećanja na tadašnje masovne proteste i okupljanja, kojima su se pridružili poznati muzičari, intelektualci, filmski radnici i političari tražeći demokratiju, i danas su snažna.

„Došlo je do buđenja“, rekao je 67-godišnji fotograf Fernando Ferreira, koji je također pratio okupljanja na stadionu Vila Euclides.

„Brazil je danas ono što jeste samo zahvaljujući ABC-u.“

Ademir Medici, bivši urednik novina koji je često intervjuirao Lulu za regionalni list Diário do Grande ABC, prisjetio se tadašnje atmosfere.

„Bilo je uzbudljivije od lokalnog derbija između Corinthiansa i Palmeirasa. Bilo je nevjerovatno. Pitali ste se: može li se ovo zaista događati u mom gradu? Od toga vas je prolazila jeza“, rekao je.

Lulina novostečena slava bila je tolika da su se lokalni stanovnici hvalili i najmanjim vezama sa sindikalnim liderom.

„Bilo je kul govoriti: 'Ja sam Lulin prijatelj! Poznajem Lulu! Igrao sam fudbal s Lulom!'“, prisjetio se Medici.

Nekadašnje uporište ljevice okrenulo se ka desnici

Međutim, ABC regija danas izgleda potpuno drugačije.

Zatvaranje fabrika, demografske promjene, podjele unutar sindikata, nezadovoljstvo zbog korupcijskih skandala Radničke partije te pomjeranje udesno, potaknuto društvenim mrežama i utjecajem evangelističkih crkava, promijenili su političku sliku ovog područja.

Nekada poznata kao „crveni pojas“ Brazila, regija je 2018. godine u velikoj mjeri podržala Bolsonara kada je došao na vlast.

Danas samo jedan od sedam gradova u ABC regiji ima gradonačelnika iz Radničke partije. Saveznu državu São Paulo vodi Tarcísio de Freitas, bliski Bolsonarov saveznik koji bi, prema očekivanjima, trebao biti ponovo izabran.

„Da se Lula pojavi u ulici Marechal Deodoro, glavnoj ulici São Bernarda, zviždali bi mu“, tvrdi Medici.

„Kako su samo tako promijenili stranu?“

Dalila Teles Veras, pjesnikinja i kulturna aktivistica koja glasa za Radničku partiju i koja je svjedočila štrajkovima, žali zbog političkog zaokreta područja koje je bilo toliko važno za historiju brazilske ljevice.

„Danas su sinovi tih sindikalnih lidera iz 1979. godine odrasli ljudi koji podržavaju fašističke ideje“, rekla je, govoreći o njihovoj podršci porodici Bolsonaro.

„Kako su samo tako promijenili stranu? Stalno razmišljam o tim starim radnicima. Šta bi bilo da su još živi? Umrli bi od slomljenog srca.“

Veras (80) i dalje podržava Lulu, nazivajući ga liderom kakav se „pojavljuje jednom u 100 godina ili čak rjeđe“.

Ona strahuje da se Brazil suočava s „najopasnijom godinom“, posebno zbog nastojanja Donalda Trumpa da utiče na izbore u korist Flávija Bolsonara.

Trump je uveo carine na brazilski uvoz, ukinuo vizu brazilskom ambasadoru u SAD-u i Lulinog rivala opisao kao „pametnog mladog čovjeka koji voli svoju zemlju“.

Ipak, Veras pokušava ostati optimistična.

„Moramo vjerovati – jer bismo u suprotnom poludjeli“, rekla je.

Lula se ponovo oslanja na staru bazu

Martinez također ostaje uz Lulu, iako je frustriran činjenicom da osamdesetogodišnji bivši sindikalni kolega nije pripremio političkog nasljednika.

„Lula ima jednu manu: nikada, dovraga, ne želi da ga neko zasjeni“, rekao je bivši radnik Volkswagena.

Dok se u nedjelju sprema vratiti na žute i crne tribine stadiona Vila Euclides kako bi prisustvovao još jednom historijskom danu, Martinez obećava da će glasati za Lulu, gotovo sigurno posljednji put.

„Ne mogu izdati svoj način razmišljanja. On nam je pokazao put“, rekao je, prenosi The Guardian.

federalna.ba

Federalna.ba dostupna je i kao mobilna aplikacija. Preuzmite je na Google Playu i App Storeu.