Vedran i vatrogasci
Haris Imamović objavio je svoju prvu knjigu "Vedran i vatrogasci" koja paralelno prati priču čuvenog sarajevskog čeliste Vedrana Smailovića i ratni put Sarajevske vatrogasne brigade u godini kada se obilježava 30. godišnjica od najduže opsade glavnog grada jedne države – Sarajeva.
Pojašnjava da sve počinje dan ranije, kada pada granata u red za hljeb.
"To je prvi veliki masakr u opsjednutom Sarajevu. Masakr u tadašnjoj ulici Vase Miskina. Među ljudima koji su spašavali ljude, u tom haosu, u krvi, u toj ulici je baš bio Vedran jer je on živio blizu, u Štrosmajerovoj. On je čuo i kaže da su neke od njegovih komšija tu pobijeni. I on je pritrčao i pomagao i onda idući dan on opisuje kako mu je samo nešto došlo i kako je iz obližnje kafane uzeo jednu stolicu, stavio je, uzeo svoje čelo i počeo samo da svira. I kaže dok je svirao u prvim trenucima nije uopšte bio svjestan šta svira. Samo je odjednom čuo kako svira taj Adagio. I to će postati jedan od najznačajnijih trenutaka i simbola tog Sarajeva pod opsadom i njegovog otpora i svega. I roman prati sve ono što se zbivalo s njim nakon toga."
O prvim reakcijama javnosti kaže da su čak iznenađujuće.
"Ovo je ipak jedna prozna knjiga i kod nas knjige, književnost, proza ne izaziva toliku pažnju. Međutim, ja moram reći da je već prevazišla očekivanja moja. Prije svega od strane čitalaca. Ovo je priča o ljudima pod strašnim pritiskom stvarnosti. Bilo bi dovoljno da čovjek u takvoj stvarnosti samo ostane pri zdravom razumu i obavlja osnovne funkcije, kao što je većina građana Sarajeva. A kamoli da uradi još nešto što je iznad toga. On je svirao koliko god je mogao, poslao tako jednu poruku kao i vatrogasci. Da u takvoj stvarnosti oni spašavaju, da se bore pod vatrom snajpera, artiljerije, da spašavaju ljudima kuće jer njima su dosta prigovarali kao šta vi pokušavate jer tolika količina oružja i artiljerije se slijeva. Ali jedan stan koji bi oni spasili značilo bi da jedna porodica ostaje."
Imamović navodi da je za vatrogasce zbog posla koji rade prirodno da doživljavaju neke bolesti.
"Povišen krvni pritisak, razne stvari, a zamislite tek u situaciji u kojoj se puca na njih. To je jedna vrsta stvarnosti koju možemo ovih dana vidjeti u Ukrajini."
Ističe da mu je najzahtjevniji dio posla bio pričati s ljudima o takvim događajima jer to budi traumu.
"Sam roman počinje u Vijećnici. To je jedini put da su i Vedran i vatrogasci na jednom mjestu. Njihov heroizam je pobijedio silu destrukcije. Vijećnica kao jedan simbol znanja, kulture i gdje je ta kultura ipak pobijedila."
federalna.ba