Ibrahimović je više od samouvjerenog Šveđanina koji nije poštovao pravila

Septembar je 2003. i Švedskoj je upravo dosuđen drugi penal protiv San Marina u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo. Kim Källström koji je pogodio prvi, spreman je da da izvede i ovaj penal.

Međutim, 21-godišnji Zlatan Ibrahimović ima druge ideje. On je igrač koji je fauliran i grabi loptu da izvede udarac sa tačke. On postiže gol za 5-0, ali niko nije raspoložen da slavi s njim. Nije poslušao naređenja i, što je još gore, stavio se iznad tima.

To je prilično „nešvedska“ stvar. Ipak upravo je to jedan od najfascinantnijih aspekata Ibrahimovićeve duge i uspješne karijere, za koju je rekao da je konačno došlo vrijeme da se u njegovoj 41. godini završi. Koliko je bio nekonvencionalan u zemlji u kojoj ne bi trebalo da se ističe.

Bio je drzak. Nije volio da poštuje pravila. Rekao je da će postati najbolji igrač na svijetu. Krao je bicikle, gađao jajima prozore, šalio se da ima pištolj u torbi obezbjeđenje aerodroma i pretvarao se da je policajac da bi uhapsio nekoga za koga su on i njegov prijatelj mislili da je kupac seksualnih usluga. Ispostavilo se da je sveštenik pokušavao da pomogne seksualnim radnicama.

Ibrahimovićevi roditelji su došli iz Jugoslavije i bilo je trenutaka tokom njegovog odrastanja u Švedskoj kada je osjećao da se ne uklapa tu. U svojoj autobiografiji Ja sam Zlatan napisao je: „Bio sam mali momak. Imao sam veliki nos i šaptao sam i išao sam na logopedsku terapiju. Jedna žena mi je dolazila u školu i naučila me kako da izgovorim slovo „s“, a ja sam mislio da je to ponižavajuće i valjda sam osjećao da se moram dokazati.”

Radio je to i na terenu. Isticao se od malih nogu. Počeo je da igra za lokalni klub Balkan gdje je, prema legendi, sa 10 godina bio pozvan na utakmicu za djecu do 12 godina, ali je za kaznu završio na klupi i to zbog lošeg ponašanja. Na poluvremenu, njegov tim je gubio 4-0, pa je trener ipak odlučio da ga stavi u igru. Pobijedili su 8-5, a Ibrahimović je postigao svih osam golova.

Talenat je uvijek bio tu, ali nije uvijek imao ispravan stav. Ponekad je bio potpuno lijen. Kada bi trčao sa svojim saigračima iz Malmea, išao bi posljednji, zatim bi uskočio u autobus, potom izašao i sačekao da saigrači prođu kako bi im se u začelju ponovo pridružio. On je ipak izrastao iz toga, a ključ njegove dugovječnosti je na kraju bila njegova kompetitivnost i apsolutna odlučnost da bude najsposobniji što bi mogao biti.

U kasnijim fazama svoje karijere – od svojih dana u Paris Saint Germainu – postao je uzor svojim saigračima. Marco Verratti, koji je igrao s Ibrahimovićem u PSG-u, jednom je rekao: „U PSG-u je bilo impresivno vidjeti da još uvijek trenira kao 18-godišnji dječak. On je bio i primjer za slijediti u svlačionici. Bio je vođa. Ponekad, samo gledajući ga kako trenira, poželiš da uradiš više.” Paul Clement, bivši pomoćni trener PSG-a, rekao je za Guardian 2014. da je Ibrahimović bio "fenomenalan igrač: sposobnost, karakter, moć, snaga" i naveo je njegov stav na treningu kao ključan. "Sjećam se da je održao jednu od najnevjerovatnijih seansi koje sam ikada vidio", rekao je Englez. “Bilo je to nekoliko dana nakon što se vratio sa utakmice u kojoj je postigao četiri gola protiv Engleske (u novembru 2012.). Posljednji gol koji je postigao za Švedsku bio je kao da nije sa ovog svijeta, a on se vratio na vrhuncu talasa. “Imali smo samo malu grupu igrača, radilo se sa pet naprema pet, i nikada nisam vidio da igrač trenira tako: kvalitetom, intenzitetom, nagonom. Postigao je gol udarcem iznad glave, koji nije bio sličan onom na utakmici, ali u maloj igri u gol 2m x 1m. Svi su samo stajali širom otvorenih usta.”

Dugo je bio jedan od 10 najboljih igrača na svijetu, nikada nije dostigao Ronaldo/Messi nivo kontinuiranog sjaja tokom cijele sezone, ali ga je bilo zadovoljstvo gledati. Osvojio je ligu u Holandiji, Italiji, Španiji i Francuskoj.

Postigao je nekoliko zapanjujuće dobrih golova, kao što je udarac petom protiv Italije, pogodac škaricama sa 40 metara protiv Engleske i udarac iz okreta za LA Galaxy. Van terena je ponekad ozbiljno griješio. Kada je u Švedskoj izbila debata o tome zašto je igraču dat auto nakon obaranja rekorda u nastupu svih vremena, a ženskom ekvivalentu nije, Ibrahimović je rekao da je "smiješno" porediti muški i ženski fudbal i te da bi fudbalerka umjesto auta trebala dobiti  “motor sa njegovim autogramom”.

Takođe je rekao LeBronu Jamesu da sportisti treba da se drže podalje od politike i često je sebe nazivao "Bogom". Nije morao sve to da uradi. Bio je dovoljno dobar da ga pamte samo po stvarima koje je radio na terenu.

Nešto od onoga što je postigao može se sažeti u brojke – kao što su golovi, asistencije i trofeji – ali je nemoguće navesti njegovu najvažniju zaostavštinu. Možda nije bio arhetipski Šveđanin, ali je generacijama imigranata u svojoj domovini dao nadu da je sve moguće, čak i ako odrastaju u razorenoj kući u siromašnom predgrađu. A za naciju je to neprocjenjivo.

federalna.ba/The Guardian