Humanitarni sistem pred jednim od najvećih slomova od Drugog svjetskog rata: Milioni ljudi ostali bez pomoći

Međunarodni humanitarni sistem prolazi kroz jednu od najvećih kontrakcija od svog nastanka nakon Drugog svjetskog rata, upozorava novi izvještaj. Zbog drastičnog pada finansiranja, sve većih političkih pritisaka i rastućih sigurnosnih rizika, prošle godine pomoć je primilo 64 miliona ljudi manje nego godinu ranije. Istovremeno, hiljade humanitarnih radnika ostale su bez posla, dok su žene, djeca, starije osobe i raseljeni među najteže pogođenim grupama, piše The Guardian.

Prema izvještaju State of the Humanitarian System 2026, koji je objavila organizacija Active Learning Network for Accountability and Performance (ALNAP), međunarodna pomoć suočava se s kombinacijom smanjenog finansiranja, političkih ograničenja i sve težih uslova za rad na terenu.

Ukupna humanitarna izdvajanja pala su sa rekordnih 47,5 milijardi dolara u 2022. godini na procijenjenih 33,3 milijarde dolara u 2025. godini. To predstavlja pad od približno 30 posto za samo tri godine.

Posljedice nisu bile ograničene samo na organizacije koje pružaju pomoć. Smanjenje budžeta direktno je utjecalo na broj ljudi kojima je pomoć bila dostupna, ali i na obim podrške koju su mogli dobiti oni koji su do nje ipak uspjeli doći.

Fokus prebačen gotovo isključivo na preživljavanje

Izvještaj pokazuje da je tokom 2025. godine humanitarni sistem sve više bio primoran da bira kome će pružiti pomoć.

U praksi je prioritet dat ljudima čiji su životi bili u neposrednoj opasnosti, dok su programi usmjereni na dugoročnu podršku, oporavak zajednica i smanjivanje njihove ovisnosti o humanitarnoj pomoći drastično smanjeni.

Jennifer Doherty, koautorica izvještaja, upozorila je da posljedice smanjenja finansiranja nisu ravnomjerno raspoređene.

Posebno su pogođene žene, djeca, starije osobe i ljudi koji su zbog sukoba i drugih kriza morali napustiti svoje domove. Doherty navodi da je tokom 2025. godine izgubljeno procijenjenih do 23 posto radnih mjesta u humanitarnom sektoru.

"Specijalizirane usluge su zatvorene, a ciljanu podršku bilo je sve teže održati", upozorila je.

To znači da smanjenje finansiranja nije samo dovelo do manjeg broja podijeljenih paketa hrane ili novčane pomoći. U brojnim kriznim područjima zatvarani su programi koji pružaju specijaliziranu zdravstvenu, nutricionističku, obrazovnu i drugu podršku.

Najveći donatori također smanjuju izdvajanja

Najdramatičnije smanjenje zabilježeno je kod USAID-a, čije je finansiranje humanitarne pomoći tokom 2025. godine smanjeno za čak 55 posto. Međutim, problem nije ograničen samo na Sjedinjene Američke Države. Od 20 najvećih donatora humanitarne pomoći, njih 13 smanjilo je svoja izdvajanja tokom prošle godine.

Time je dodatno smanjen prostor za djelovanje organizacija koje već godinama upozoravaju da potrebe stanovništva pogođenog ratovima, raseljavanjem, glađu, epidemijama i prirodnim katastrofama rastu brže od dostupnih sredstava.

Na smanjenje budžeta nadovezali su se i sve veći politički pritisci na način trošenja novca.

Izvještaj kao primjer navodi odluku SAD-a o zamrzavanju finansiranja programa koji su bili povezani s politikama različitosti, jednakosti i inkluzije, poznatim kao DEI.

Pomoć po osobi gotovo prepolovljena

Razmjere problema posebno se vide u iznosima koji su namijenjeni pojedincima. Prema podacima iz izvještaja, ciljani iznos humanitarne pomoći po osobi koja je primila podršku smanjen je sa 178 dolara u 2021. na samo 90 dolara u 2025. godini.

Istovremeno, procijenjene potrebe tih ljudi porasle su na oko 255 dolara po osobi.

Drugim riječima, jaz između onoga što je ljudima potrebno i onoga što međunarodni sistem može ponuditi postao je sve veći. To znači da čak i ljudi koji su ostali unutar sistema humanitarne pomoći često dobijaju samo dio onoga što im je potrebno za osnovnu sigurnost i oporavak.

Države ne štite civile, nego ih često dodatno ugrožavaju

Izvještaj posebno upozorava na sigurnosni aspekt humanitarnih kriza. Autori navode da države sve češće ne samo da ne ispunjavaju svoju obavezu zaštite civila, već su i direktno odgovorne za njihovo ugrožavanje.

Prema podacima navedenim u izvještaju, države su bile odgovorne za 64 posto napada na zdravstvene radnike.

Istovremeno, državne vojne operacije, uključujući korištenje zračnih napada, značajno su doprinosile nasilju kojem su bili izloženi humanitarni radnici.

Tako se humanitarne organizacije suočavaju s dvostrukim pritiskom: s jedne strane imaju sve manje novca za pomoć, a s druge rade u sve opasnijim područjima.

Jemen kao primjer posljedica smanjenja pomoći

Jedan od primjera posljedica takvog trenda je Jemen, zemlja koja se već godinama suočava s teškom humanitarnom krizom. Smanjenje pomoći tamo se odrazilo na ishranu stanovništva i zdravstvenu zaštitu. Prema izvještaju, stanje u oblasti prehrane se pogoršalo, dok je broj slučajeva difterije porastao nakon obustavljanja pojedinih kampanja vakcinacije.

Mohammed Bahashwan, direktor organizacije Action for Humanity u Jemenu, upozorio je da smanjenje humanitarne pomoći dodatno pogoršava probleme s kojima se suočavaju porodice.

Krize se, kako je objasnio, međusobno prepliću.

Porodica može istovremeno ostati bez prihoda, ne moći kupiti dovoljno hrane, imati pothranjeno dijete i biti primorana putovati velike udaljenosti ili izdvojiti novac koji nema kako bi došla do zdravstvene zaštite.

U takvim okolnostima čak i relativno mali prekid jednog programa može imati višestruke posljedice.

Lokalnim organizacijama pripada sve veća uloga

Izvještaj, međutim, ukazuje i na pozitivne primjere. U pojedinim kriznim područjima lokalne humanitarne organizacije i mreže dijaspore uspjele su se brzo mobilizirati i pružiti pomoć ljudima kojima je bila najpotrebnija.

Problem je što međunarodni humanitarni sistem, prema ocjeni autora izvještaja, nije dovoljno dobro povezan s tim lokalnim mrežama.

Paradoks je posebno izražen jer su upravo lokalne organizacije i njihovi zaposlenici među onima koji su najviše pogođeni smanjenjem međunarodnog finansiranja.

Autori izvještaja zato upozoravaju na potrebu snažnijeg procesa lokalizacije humanitarne pomoći, odnosno većeg oslanjanja na organizacije koje djeluju direktno u zajednicama pogođenim krizama.

"Životno spašavanje" više nije dovoljno

Meg Sattler, izvršna direktorica organizacije Ground Truth Solutions iz Beča, koja redovno ispituje ljude kojima je potrebna humanitarna pomoć, upozorila je da se posljedice smanjenja pomoći već osjećaju među stanovništvom. Prema njenim riječima, posebno je teško u sredinama u kojima je pomoć sada ograničena gotovo isključivo na ono što se smatra "spašavanjem života".

Takav pristup, upozorava Sattler, ljudima možda omogućava da prežive akutnu krizu, ali im ne daje mogućnost da izgrade stabilniju budućnost.

To znači da porodice mogu ostati bez podrške za školovanje djece, pokretanje malog biznisa ili druge aktivnosti koje bi im omogućile da dugoročno postanu manje ovisne o humanitarnoj pomoći.

Sattler smatra da se međunarodni sistem mora brže prilagoditi novim okolnostima i mnogo snažnije ulagati u lokalne kapacitete.

Sve veći jaz između potreba i dostupne pomoći

Podaci iz izvještaja pokazuju da se međunarodna humanitarna pomoć našla u svojevrsnom začaranom krugu.

Broj i složenost kriza rastu, potrebe stanovništva su sve veće, a istovremeno se smanjuju sredstva dostupna za njihovo rješavanje. Organizacije zbog toga moraju sužavati broj ljudi kojima pomažu, smanjivati iznose i zatvarati specijalizirane programe.

Posljedice takvog pristupa najteže osjećaju ljudi koji već pripadaju najranjivijim grupama.

Dok su humanitarne organizacije prisiljene donositi sve teže odluke o tome kome mogu pomoći, izvještaj istovremeno upozorava da države koje bi trebale štititi civile u brojnim slučajevima postaju dio problema.

Humanitarni sistem tako se suočava s dvostrukom krizom – ima sve manje sredstava za pomoć ljudima čije potrebe rastu, dok su istovremeno uvjeti u kojima se ta pomoć pruža sve nesigurniji.

federalna.ba

Federalna.ba dostupna je i kao mobilna aplikacija. Preuzmite je na Google Playu i App Storeu.