Hrabra izvedba Nicole Kidman u erotskoj drami “Babygirl”
U “Babygirl”, filmu u kojem glume Nicole Kidman i Harris Dickinson, redateljica Halina Reijn prikazuje burnu uredsku aferu u svoj njenoj "zbrkanoj složenosti". Ona je “dirljiva" i "mračno smiješna"-piše za BBC Nisholas Barber.
Zamislite erotsku dramu s Nicole Kidman u ulozi elegantno odjevene šefice njujorške kompanie za robotiku. Njen suprug je tamnoputi pozorišni reditelj kojeg glumi Antonio Banderas, ali iako je njihovo vođenje ljubavi strastveno kao i uvijek, ona žudi za nečim transagresivnijim, pa kad zgodni i nabrijani mladi pripravnik kojeg glumi Harris Dickinson osjeti što joj je na umu, par se ubrzo upušta u avanturu koja dovodi u opasnost njen posao i brak. Oni koriste zvučno izolirane kancelarije kompanije za svoje ilegalne susrete.
To je pošten opis "Babygirl", novog filma koji je napisala, režirala i producirala Halina Reijn-autorica ostvarenja "Bodies Bodies Bodies"/Tijela, tijela, tijela/. Međutim, vaša mentalna slika vrućih događaja možda se neće poklopiti s onim što se zapravo prikazuje na ekranu. Ono što Reijn tako vješto radi jeste da ispituje kako bi situacija mogla izgledati u svoj njenoj neurednoj kompleksnosti. "Bodies Bodies Bodies" je prikazao kako bi se mogao odvijati misteriozni zločin u seoskoj kući ako bi protagonisti bili narcisoidni glupani. "Babygirl", koji je premijerno prikazan na Venecijanskom filmskom festivalu , deluje kao sjajan triler iz 1980-ih, čija je blistava glazura oguljena kako bi se ispod otkrili složeni, kontradiktorni ljudski likovi.
Niko nije zbrkaniji od Kidmanine junakinje, Romy. Na poslu je poštuju zbog svoje smirenosti, ambicije i gotovo robotskog ponašanja, poput mašina koje se kreću po ogromnim skladištima njene kompanije. Kod kuće deluje kao posvećena supruga svom mužu Jacobu i brižna majka puna ljubavi za svoje dvije kćeri. Ali rediteljica Reijn ne gubi vrijeme otkrivajući da je Romy nakon seksa s Jacobom otišla u drugu sobu kako bi na svom laptopu gledala pornografiju temeljenu na dominaciji.
Ispostavilo se da je djetinjstvo provela u kultovima i komunama, što je moglo utjecati na njezino mišljenje o tome što čini zdravu vezu.
U međuvremenu, Dickinsonov lik, Samuel, nije ni šarmantni zavodnik ni naivni mladić, već teška kombinacija oboje. Ponekad je gotovo psihotično samouvjeren i dominantan, a ponekad nespretan i zbunjen, često u okviru iste scene. Kada se ova dva izgubljena bića nespretno upuste u aferu, na zvučnoj podlozi nema dimnog saksofona, niti dugih kadrova glatke, sjajne kože.
Reijnin sirovi film u indie stilu sadrži sve scene koje biste očekivali da je "Babygirl" standardni holivudski neo-noir triler – pripravnik se pojavljuje na porodičnom vikend odmoru, kolegica s posla koja otkriva aferu – ali svaki put Reijn istražuje nedostojanstvenu stvarnost iza glamura. Romy se prikazuje kako prima Botox, bori se da stane u usku haljinu i prekida susret u hotelskoj sobi jer se boji da će se upiškiti na tepih. Kidmanina odsutnost taštine u ovim scenama čini ovu ulogu njenom najhrabrijom i najboljom u posljednje vrijeme.
Pametan scenario takođe ističe kako su se vremena promijenila otkada su likovi Michaela Douglasa imali nesretne afere 1980-ih i 1990-ih. Opasna veza Romy i Samuela možda se zasniva na tome da ona radi sve što on kaže, ali on je voljan da razgovara o politikama ljudskih resursa kompanije i konceptu pristanka prije nego što stvari odu predaleko.
Nepravilni ritam njihove veze gledatelja drži na ivici, ali također je dirljivo vidjeti koliko Romy može biti tužna i zbunjena, a mračno je i smiješno vidjeti je kako blefira kroz svoj dvostruki život. Na kraju, “Babygirl” se čini istinski romantičnim, jer Romy i Samuel pokušavaju doći do dubljeg razumijevanja jedno drugoga. Koliko god film bio neugodan, jasno je da Reijn voli i poštuje svoje oštećene likove, čak i ako nisu sigurni šta osjećaju prema sebi.
Film traje 1 sat i 54minute.
federalna.ba/BBC