Hodžić: Retorika koju sada ima Zoran Milanović je na razini nekog radikalnog desničara

Razgovarala: Amra Ličina

Predsjednik Bošnjačkog nacionalnog vijeća Republike Hrvatske Armin Hodžić za Radio Federacije komentarisao je potez delegata HDZ-a Bosne i Hercegovine u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH, koji su podržali zaključak Kluba srpskog naroda, odnosno SNSD-a, a kojim se osporava Inzkov zakon o zabrani negiranja genocida, te izjavu predsjednika Hrvatske Zorana Milanovića kako „nije svaki genocid isti“.

Hrvatski predsjednik Zoran Milanović jučer je prokomentarisao glasanje predstavnika Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine na sjednici Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, u kojem su se svrstali na stranu zastupnika iz bh. entiteta Republika Srpska, u stavu da Zakon o zabrani negiranja genocida i u Srebrenici treba staviti van snage. U tom kontekstu Milanović je rekao „Postoje genocidi i genocidi. Postoji genocid nad židovskim narodima, u Ruandi, postoji genocid u Srebrenici, odnosno jedan događaj definiran kao genocid, a genocid ima vrlo širok raspon, postoji genocid u Drugom svjetskom ratu, postoji Jasenovac… Nije sve isto, kao što ni svaka žrtva nije ista. Najbolje je reći da je sve isto. Nije“, kazao je Milanović. Kakav je Vaš komentar na ovu izjavu hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića?

 „Ja sam na neki način bio uvjeren da nas od Zorana Milanovića više ništa ne može iznenaditi u smislu njegovih izjava i njegove retorike kada govori o Bosni i Hercegovini i Bošnjacima, općenito. Međutim, ovo je jedna nova razina i rekao bih nije više riječ o odnosu sa Bosnom i Hercegovinom i Bošnjacima, već je ovdje riječ o jednoj anticivilizacijskoj poruci. Jer ovakvim pristupom ovako osjetljivim temama kao što je genocid, nebitno gdje je počinjen i nad kim, vi otvarate jednu Pandorinu kutiju. Nameće se onda pitanje kakav je to sustav vrednovanja žrtava i genocida. Je li život jedne vjere vredniji od života druge vjere ili rase, spola ili dobi. Ja se nadam, iako poznavajući ga, ne bi rekao da je to tako, ali želim da vjerujem da je to bila jedna nesmotrena i nespretna izjava na kojoj on neće dalje ustrajati. Jer doista je poruka te izjave poprilično sramotna. Međutim, reflektirao bi se na ono zbog čega je to on i kazao, a to je podrška HDZ-u BiH, odnosno Dragana Čovića Miloradu Dodiku u njegovoj nakani ukidanja Zakona o negiranju genocida u Bosni i Hercegovini. Dakle, to je jedan kontinuitet politike Dragana Čovića držanja ljestvi Miloradu Dodiku, a u kojem mu srdačno asistira i državni vrh Republike Hrvatske koji tog istog Milorada Dodika i ugošćuje na Pantovčaku. I na neki način prešućuje sve ono što se događa, svaki oblik diskriminacije u manjem entitetu u Bosni i Hercegovini prema nesrpskom stanovništvu, uključujući naravno i Hrvate kako se ustvari ne bi zamjerili Miloradu Dodiku i kako bi dobili njegovu podršku u izmjenama Izbornog zakona. Međutim, postalo je deguntantno za gledati i slušati sve te izjave kojima se licitira i brojkama i, na neki način, trguje genocidom u Srebrenici zarad nekih dnevnih političkih poena“. 

Već duži vremenski period tema Bosne i Hercegovine jedna je od dominantnih u hrvatskom javnom prostoru.

 „Mogu reći da nema dana, doista da nema dana kada u Hrvatskim medijima bilo tiskanim ili elektronskim, društvenim mrežama, da se ne potegne neki oblik pitanja Bosne i Hercegovine. I obično je to kroz prizmu neke vrste nestabilne, nefunkcionalne države, države koja diskriminira Hrvate. Dakle, obično je to kroz jedan negativan kut. Međutim, ne samo da je to dominantna tema hrvatskih medija, već je to u ovom trenutku jedina agenda hrvatske vanjske politike čiji se tempo udara ne iz Zagreba, već iz Mostara. I to držim kao građanin Hrvatske, dakle, ja jedino imam državljanstvo Republike Hrvatske i meni kao građaninu ove zemlje smeta da je Hrvatska vanjska politika ušla u jedan ćorsokak iz kojeg ne zna očigledno izaći i nije spremna voziti u rikverc. Poprilično je jasno da je ovakva vanjska politika prema Bosni i Hercegovini neuspješna i osuđena na neuspjeh! Ne možete, na neki način, silom, a kad kažem silom, ne mislim na fizičku, već na silu u političkom smislu. Ne možete nikog prisiliti na izmjene zakonodavstava, ustava itd. Vrlo je jasna jednadžba u ovom slučaju. Ako Hrvati imaju određenih nesuglasica sa Bošnjacima, odnosno politički predstavnici ta dva naroda, onda bi logika stvari nalagala da predstavnici ta dva naroda sjednu za stol i razgovaraju i pokušaju se dogovoriti. Iako je puno ovih sastanaka, razmjena mišljenja sa predstavnicima međunarodne zajednice i međusobno, mislim da tu fali jedna doza iskrenosti i da se igra sa figom u džepu na svim stranama jer u Bosni i Hercegovini od kraja rata pa na ovamo prisutan je strah od ponavljanja tih nemilih scena koje smo imali od '91“ do '95“ godine. Strah sa jedne strane od gubitka države, strah sa druge strane od potencijalne diskriminacije od većine prema manjini. Taj strah je prisutan kod svakog naroda koji živi u Bosni i Hercegovini, naravno iz drgačijih uglova. Međutim, u ovom smislu ja se zaista nadam da će Republika Hrvatska shvatiti da se kurs vanjske politike mora okrenuti. Da se problemi rješavaju ne prisilom druge strane da pristane na nešto, već kompromisom i dogovorom. I da je to jedini put. Bošnjaci su u Bosni i Hercegovini u ovom trenutku narod koji čini većinu stanovništva Bosne i Hercegovine i doista je suludo i nemoguće nastojati prisiliti više od 50% stanovništva jedne države da pristane na nešto što ne želi. To je jedna slijepa ulica iz koje se mora izaći“. 

Milanović je u kampanji obećavao da svaka žrtva zaslužuje pijetet, a svaki genocid priznanje da se dogodio.

 „On je tijekom svoje kampanje za predsjedničke izbore doista bio jedan potpuno drugi Zoran Milanović. Mogu reći da je na valu te kampanje i svega onoga što je tokom nje govorio doista pokupio simpatije većine birača, pa čak i birača Bošnjaka koji žive u Republici Hrvatskoj. Dakle, siguran sam da je dvije trećine Bošnjaka u Hrvatskoj glasalo i podržalo Zorana Milanovića, upravo misleći da ne može prema Bosni i Hercegovini biti gori od svoje prethodnice Kolinde Grabar-Kitarović. Međutim, u vrlo kratkom vremenu on nas je razuvjerio i pokazao jedno potpuno drugačije lice. Evo Vi ste naveli jedan fragment te njegove kampanje i onoga šta je govorio, a sad vidimo i evo već nakon jučerašnje izjave vidimo da je to nešto za 180 stupnjeva drugačije. Milanović je tijekom kampanje obećavao jednu normalnu Hrvatsku, gdje ima mjesta za sve, itd. Retorika koju on sada ima je na razini nekog radikalnog desničara. Mislim, da je Miroslav Škoro pobijedio na predsjedničkim izborima, da bi imao blažu retoriku od Zorana Milanovića u ovom trenutku“.

Smatrate li da je ovo uvod u hrvatsku podršku Dodiku glasanjem protiv sankcija koje će se uskoro morati izraziti.

 „Možda je uvod u taj javni dio gdje će se morati javno naglasiti. Mi ne trebamo zaboraviti ono što se dešavalo prethodnih godina, a to je da Milorad Dodik praktično ima podršku hrvatske strane za stvari koje radi. Tek je sramežljivo 28. septembra i jednom početkom oktobra, evo koliko je to rijetko da se mogu sjetiti, točnih datuma tih izjava, premijer Andrej Plenković je osudio Dodikovu retoriku kada je najavio formiranje vojske RS-a. Sve je to na nivou fraza i floskula. Posebno Zoran Milanović ni u jednom trenutku nije kritikovao Milorada Dodika ni po jednoj točci ovoga o čemu smo govorili. Ni po točci toga kada je najavio formiranje vojske RS-a, ni za negiranje genocida u Srebrenici, pa čak nije isticao ni probleme sa kojim se susreću Hrvati u manjem bh. entitetu koje bi sa svoje pozicije mogao problematizirati. Prema tome, mislim da je strategija hrvatskog državnog vrha da se što manje zamjeri Miloradu Dodiku kako on ne bi u nekom momentu okrenuo svoj ćurak i odbio ih podržati u njihovim nastojanjima za izmjenom Izbornog zakona i svega onoga što oni u Bosni i Hercegovini žele“.

Kako uopšte nakon svega ovoga nastaviti sa dobrim odnosima?

 „Mislim da bi onaj ko bi imao odgovor na to pitanje trebao dobiti Nobelovu nagradu za mir. Ja doista nemam odgovor na to pitanje. To vam je kao i u životu. Ako imate nekog prijatelja sa kojim ste zahladnili odnose, vrlo je jednostavno kako ćete to popraviti. Sjest ćete sa njim, porazgovarati, vidjeti gdje ste se razišli, da li se možete usaglasiti po tim točkama po kojim ste se razišli i ima li prostora da nastavite dalje svoje prijateljstvo. U Bosni i Hercegovini tri konstitutivna naroda, kako se zovu prema Dejtonskom sporazumu, žive već što bi se reklo stoljećima zajedno i taj dio nije problem. Sve što imamo posljednih nekoliko godina, mislim da srpska i hrvatska strana žele na neki način prisilno ostvariti neke svoje ciljeve, a ne vide da je u ovim datim okolnostima, kontekstu i vremenu to nemoguće. Iskreno se nadaam da će sazreti neko vrijeme, da će sazriti lideri među našim narodima koji će moći nadići sve ove razlike i razilaženja jer u ovom trenutku ono što vidimo je neprekidno guranje prsta u oko, prije svega, Bošnjacima. Kada sve zbrojite i oduzmete vidite da je pritisak i međunarodne zajednice isključivo na ovu probosansku stranu. Da se prijeti podjelom Bosne i Hercegovine. Ja nisam nikada čuo neku jasnu i oštru osudu od nekog relevantnog čimbenika međunarodne zajednice ili od ove dvije strane iz Hrvatske i Srbije na poteze Milorada Dodika koji otvoreno prijeti secesijom RS-a, a znamo da je to uvod u nova nasilna dešavanja u Bosni i Hercegovini. Prema tome, doista nemam šta reći na temu približavanja odnosa, jer mislim da je puno toga pokušano. Međutim, pozicija je takva da se Bošnjacima neprestano gura prst u oko sa stvarima sa kojima se to ne bi trebalo i smjelo raditi, prije svega, genocidom u Srebrenici, ali i mnogim drugim temama. Ali, ipak, trebamo sačuvati tračak nade da će se nešto u doglednoj budućnosti promijeniti“.