Heroine Podrinja

....ona, makar i lažna nada tinja i danas u srcima majki koje svoje sinove još čekaju da ih spuste u kabur, da im vide nišan i fatihu prouče pa da mirne svoje oči sklope..... A trebalo je preživjeti sva ta iskušenja, stavljena pred hiljade podrinjskih majki u julu '95. Trebalo je preživjeti rastanke, strah i strepnju kuda su krenuli i da li će doći živi.... Agoniju promišljanja gdje su im kosti i u kakvim su mukama umirali. Bolnu spoznaju da ipak neće doći.... I mrtve samo da ih nađu da smire duše i njihove i svoje, da im vrate dostojanstvo, ime i prezime na nišanu da im vide...samo da im kosti ne trunu po dubokim jamama podrinjskih šuma i livada. Samo to su željele i znale da moraju pa makar i same....