Harun Hodžić: Bit će mi čast naslijediti Burića, Grahovca, Tahirovića...

Dvadesetogodišnji Harun Hodžić iz Zenice u Francuskoj živi svoje snove. Harun je zavolio rukomet gledajući utakmice RK ''Bosna'' Sarajevo i naravno uživajući uz partije naše rukometne reprezentacije. Igra na poziciji golmana, a rukometni stručnjaci ovom vedrom i talentovanom mladiću predviđaju blistavu karijeru.

Harun, koji je ponikao u Školi rukometa ''Čelik - Junior'', u intervjuu za Federalnu TV govori kako se našao u francuskom klubu Chambéry, koliko mu je značio poziv selektora rukometne reprezentacije BiH Bilala Šumana, koji nažalost zbog koronavirusa nije realiziran, kao i o debiju u jednoj od najboljih rukometnih liga u Evropi.

Otkud dvadesetogodišnji Harun Hodžić na poziciji golmana francuskog Chambéryja?

- Zanimljivo pitanje. I sam se ponekad pitam otkud Harun Hodžić na golu Chamberyja. U odgovoru na ovo pitanje, mogu reći da je to došlo nakon malo sreće, malo talenta, ali mnogo mnogo rada i dobrih utakmica. Dobio sam poziv za drugu ekipu Chambéryja. Ovdje igram već treću godinu i moram reći da sam između prve i druge ekipe.

Prve rukometne korake ste napravili u Školi rukometa ''Čelik Junior''. Možete li se prisjetiti tog perioda?

- Naravno da se mogu prisjetiti tog perioda i uvijek se rado sjećam svih naših putovanja, naših utakmica i našeg prijateljstva. Tu sam sa svojim najboljim prijateljima odrastao i dan danas smo u kontaktu svaki dan. Takvo prijateljstvo se ne može raskinuti. Što se Škole rukometa tiče, moram reći da je to pravi klub za razvoj mladih talentovanih igrača, jer ti isti igrači dobijaju šansu za svojih petnaest, šesnaest godina.

Za Vas kažu da ste iznimno talentovani, no odlučili ste karijeru graditi izvan BiH?

- Pa da. To je bila odluka mojih roditelja i mene, iako su mnogi bili skeptični kada je u pitanju moj odlazak u daleku zemlju. No, moji roditelji i ja smo vjerovali i u moje i u naše zajedničke snove.

Vaše ime se našlo i na spisku selektora Bilala Šumana za kvalifikacije za Evropsko prvenstvo 2022. godine. Imponuje li vam to, bez obzira što je pandemija koronavirusa sve zaustavila?

- Naravno da je čast biti na spisku reprezentacije Bosne i Hercegovine, ali je situacija bila takva da sam bio pozitivan na Covid, te sam proveo čak tri sedmice u izolaciji. Samim tim moj klub mi nije davao nikakve informacije o reprezentaciji. Ali nadam se da ću jednog dana dobiti svoju priliku i jedva čekam taj dan.

U februaru ove godine ste debitovali za Chambéry, koliko ste Vi zadovoljni vašim igrama? Kakav osjećaj je bio debitovati u jednoj od najboljih rukometnih liga u Evropi?

- Da, moja prva utakmica je bila protiv Nantesa, ekipe koja je bila finalista Lige prvaka 2018 godine. Osjećaj biti na klupi u takvoj utakmici je nevjerovatan, a tek igrati i odraditi sasvim solidnu, ali nedovoljnu prezentaciju za pobjedu u Kupu Francuske.

Kakav je sada Vaš status u klubu?

- Osjećam se super i trenutno sam treći golman u Chambéry, tu sam faktički kao rezerva, ali svaki put kada se nađem na terenu uživam u tom momentu i dajem sve od sebe. Osjećam da mogu igrati na nivou Prve lige Francuske, jer ništa nije nemoguće.

Vaše mišljenje o rukometnoj reprezentaciji Bosne i Hercegovine. Mislite li da ćete naslijediti Benjamina Burića i Nebojšu Grahovca?

- Šta reći o reprezentaciji BiH, osim da je užitak gledati ih na TV-u, pogotovo u ovoj posljednjoj utakmici sa Njemačkom. Borba, uživanje i nevjerovatna odbrana. Mislim da imamo kvaliteta za Euro 2022. i da će naša Bosna biti na tom prvenstvu. Iskreno se nadam da ću jednog dana obući dres reprezentacije, a bit će mi čast naslijediti legende kao što su Benjamin Burić, Nebojša Grahovac, ali i Enid Tahirović, kojeg ne smijem zaboraviti. Nadam se da ću jednog dana dijeliti svlačionicu s jednim od njih.

Dođete li u rodnu Zenicu, kako je teklo navikavanje u Francuskoj, daleko od roditelja, prijatelja..?

- Naravno kada imamo pauzu, to jeste dva puta godišnje, zima i ljeto. Bilo je mnogo teško odvojiti se od roditelja, od moga brata, od čitave porodice i najboljih prijatelja ,ali to je život. Svaki dan sam u kontaktu s njima oni su sretni, ako sam ja sretan, ali svaki put jedva čekam povratak kući i druženje s porodicom i s prijateljima.

federalna.ba/Dino Durmić