Enver Hadžiomerspahić: Postoji samo jedan način da ti bude lijepo

Jedna od najneobičnijih pojava naše umjetničke scene je Enver Hadžiomerspahić. Čovjek koji je od Doma mladih do Ars Aevi učestvovao u stvaranju i formiranju jedne kulturne scene. Njegova energija dolazi iz umjetnosti, ali i iz muzike, plesa, vožnje bicikla. Za Art kvart razgovor Hadžiomerspahić je govorio o svom dugogodišnjem radu na organizaciji kulturnih događaja u Sarajevu, od Doma mladih i Skenderije do organizacije svečanog otvaranja i zatvaranja Zimskih olimpijskih igara 1984. godine, kao i nastanku kolekcije savremene umjetnosti Ars Aevi. Osvrnuo se i na lična iskustva, ljubav prema muzici, flauti, biciklizmu i jogi, ističući da su pozitivna energija i ljubav važne vodilje u njegovom životu.

Od Doma mladih do Skenderije

Hadžiomerspahić je kazao da je sklonost organizaciji pokazivao još od djetinjstva, kada je okupljao vršnjake u svom stanu, a potom i u podrumskom klubu koji je napravio uz pomoć roditelja. Kasnije je organizacijski rad nastavio kroz omladinski klub u Radićevoj ulici, što je, kako je naveo, bio uvod u njegov angažman u Domu mladih.

Ideja o programu rada Doma mladih pojavila se tokom izgradnje Olimpijskog centra Skenderija. Hadžiomerspahić je počeo pisati prijedloge o tome kako bi taj prostor mogao funkcionirati, a potom ih je odnio u Gradsku konferenciju Saveza socijalističke omladine. Njegov program je prihvaćen, a njemu je povjereno da ga realizira.

„To je bilo nadrealno lijepo i u arhitektonskom smislu, ali istovremeno u Sarajevu je postao vulkan pozitivnih, kreativnih energija i u prostoru muzike“, prisjetio se Hadžiomerspahić.

Istakao je da su u Dom mladih dolazili mladi iz različitih dijelova Sarajeva, a prostor s amfiteatrom, plesnom dvoranom, diskoklubom i izložbenim prostorom postao je mjesto okupljanja kreativnih ljudi.

Nakon iskustva u Domu mladih, dobio je zadatak da osmisli način na koji bi se kulturni sadržaji mogli približiti publici u velikoj gradskoj dvorani Skenderije, koja je primala između 5.000 i 6.000 gledalaca. Predložio je da umjetnički ansambli pripremaju programe, dok bi se s radnim kolektivima, školama i fakultetima dogovarali organizirani dolasci radnika, učenika i studenata.

Prema njegovim riječima, taj model pokazao se uspješnim, a gradska dvorana bila je puna. Publika je imala priliku pratiti programe orkestara, filharmonije, Narodnog pozorišta i baleta.

Olimpijske igre kao kruna profesionalnog rada

Jedan od najznačajnijih profesionalnih angažmana uslijedio je kada mu je povjerena organizacija svečanog otvaranja i zatvaranja Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu 1984. godine. Odluka ga je, kako je ispričao, iznenadila i uplašila zbog velike odgovornosti.

„Ali ja mislim da je to bila kruna ljepote života. Sarajevo, organizator olimpijskih igara, sva vrata su bila otvorena. Sve što mi je palo na pamet u tom kontekstu organizacije je ostvareno“, kazao je.

Posebno je istakao značaj stručnog tima koji je radio na olimpijskim ceremonijama, navodeći reditelja Aleksandra Jevževića, koreografa Slavka Pervana, kostimografkinju Vanju Popović i scenografa Kemala Hrustanovića, uz ostale saradnike. Zajednički rad i kreativna saradnja, kako je rekao, omogućili su realizaciju zamišljenih programa.

Od Jugoslovenskih dokumenata do kolekcije Ars Aevi

Krajem osamdesetih godina Hadžiomerspahić se posvetio projektu Jugoslovenska dokumenta, koji je nastao iz ideje da se umjetnici iz različitih republika bivše Jugoslavije predstave na zajedničkoj izložbi u velikom prostoru Skenderije. Prvo izdanje održano je 1987. godine, a Hadžiomerspahić je predložio da se manifestacija organizira kao bijenale. Drugo izdanje, održano 1989. godine, opisao je kao događaj koji je prerastao u evropski spektakl.

Početkom rata u Bosni i Hercegovini i opsadom Sarajeva, projekat nije mogao biti nastavljen. Hadžiomerspahić je tada došao na ideju da pozove umjetnike iz cijelog svijeta da poklone svoja djela Sarajevu, kao odgovor na nepravdu opsade grada.

U realizaciji ideje važnu ulogu imali su njegova porodica i međunarodni partneri. Supruga Jasminka i sin Anur tada su boravili u Milanu, gdje je, uz podršku umjetnika i stručnjaka, počeo uspostavljati kontakte s italijanskim institucijama i umjetničkim direktorima.

Hadžiomerspahić je kazao da je smatrao kako izbor umjetnika i njihovih djela treba prepustiti stručnjacima, odnosno umjetničkim direktorima muzeja savremene umjetnosti evropskih gradova. Prvi umjetnik koji je darovao rad za kolekciju Ars Aevi bio je Michelangelo Pistoletto, čije se djelo zove „Vrata ogledala“.

„I tako su Vrata ogledala Michelangela Pistoleta otvorila vrata procesu formiranja kolekcije Ars Aevi“, rekao je Hadžiomerspahić.

Muzej Ars Aevi i doprinos Renza Piana

Ideja o budućem muzeju savremene umjetnosti bila je povezana i sa željom njegove supruge Jasminke da arhitektonski projekt izradi svjetski poznati arhitekt Renzo Piano. Hadžiomerspahić je ispričao da je tu želju prenio gradonačelniku Venecije Massimu Cacciariju, koji mu je pomogao da stupi u kontakt s arhitektom. Piano je pristao razgovarati o projektu, uz uslov da prethodno vidi lokaciju na kojoj bi muzej bio izgrađen.

Govoreći o dugom putu od formiranja kolekcije do izgradnje muzeja, Hadžiomerspahić je kazao da je zadovoljan tokom projekta, uprkos dugom čekanju na konačne odluke. Kolekcija je formirana od 1992. do 2002. godine, kada su izrađeni arhitektonski projekti i odobrena lokacija, nakon čega se čekalo na nastavak realizacije.

Iz operativnih aktivnosti projekta povukao se prije deset godina, nakon odlaska u penziju, u periodu kada je Grad Sarajevo, u saradnji s Kantonom Sarajevo, donio odluku o formiranju javne ustanove – gradskog muzeja.

Hadžiomerspahić je naglasio i značaj doprinosa svog sina Anura, koji je predložio da evropski muzeji preuzmu ulogu u izboru umjetnika čija će djela biti dio buduće kolekcije. Najavio je i namjeru da napiše knjigu pod naslovom „Hvala“, u kojoj bi odao priznanje brojnim ljudima koji su učestvovali u razvoju projekta.

„Projekat Ars Aevi je rođen u Sarajevu, ali majka projekta Ars Aevi je Italija“, kazao je, govoreći o podršci koju je dobio u toj zemlji. Dodao je da planira ponovo otići u Italiju kako bi se susreo s ljudima koji su pomogli realizaciju projekta.

Biciklizam, flauta i joga kao dio životne filozofije

Pored organizacijskog i kulturnog rada, Hadžiomerspahić je govorio i o svojim ličnim interesovanjima, koja uključuju ples, muziku, sviranje flaute, biciklizam i jogu. Prisjetio se da je još u tinejdžerskim danima s mlađom sestrom plesao rock'n'roll, a flautu je otkrio tokom osamdesetih godina, pred Olimpijadu. Iako je završio osnovnu muzičku školu za violinu, flauta je postala njegov poseban interes.

Ljubav prema biciklizmu, kako je rekao, naslijedio je kroz porodičnu tradiciju. Njegova porodica imala je biciklističku radnju u Banjoj Luci, a on je već s 18 godina prvi put biciklom otišao iz Sarajeva do mora. Tu tradiciju nastavio je i u poznim godinama. Za svoj 80. rođendan, 6. augusta, ponovo je krenuo biciklom prema moru, vozeći četiri dana, preko Konjica, Mostara i Metkovića do Drvenika.

Govoreći o jogi, istakao je da se njome bavi dugo, a posebno mu je drago što je njegovo interesovanje prepoznala i grupa Sikter, s kojom je učestvovao u videospotu „My Music“.

Postoji samo jedan način da ti bude lijepo

Na kraju razgovora Hadžiomerspahić je kazao da su mu životna iskustva pomogla da prepozna važnost pozitivnog razmišljanja i ljubavi.

„Nakon svih mojih životnih iskustava, od onih ranije pa dalje, ja sam polako postajao svjestan, malo po malo, da postoji samo jedan način da ti bude lijepo, a to je, mogu da ponovim nekoliko puta, pozitivno, pozitivno, pozitivno. Dakle, pozitivno. I drugo, ljubav, ljubav, ljubav“, poručio je Hadžiomerspahić.

federalna.ba

Federalna.ba dostupna je i kao mobilna aplikacija. Preuzmite je na Google Playu i App Storeu.