Greta – Faruk Šehić

Dobro je čitati ... Kao primarni osjećaj nakon čitanja ove knjige bih volio da bude to da čitatelji osjete to magijsko i čarobno u sebi. Da shvate da ne moraju biti stalno namrgođeni. I da uživaju u tekstu, prvenstveno, kao kad roniš kroz osvježavajuću vodu – rekao je Faruk Šehić u jednom intervjuu za svoju knjigu „Greta“.

**

Kratki roman „Greta“ Faruka Šehića objavila je Izdavačka kuća Buybook 2021.godine. U proteklih dvadeset godina Šehić je objavio knjige – „Pjesme u nastajanju“, „Hit depo“, „Pod pritiskom“, „Transsarajevo“, „Apokalipsa iz Recycle bina/Dodatne scene“, „Knjiga o Uni“, „Moje rijeke“ i „Priče sa satnim mehanizmom“. Za roman „Knjiga o Uni“ je dobio Nagradu „Meša Selimović“ za najbolji roman i Nagradu Evropske unije za književnost. Sa likom i postojanjem Grete upoznali smo se u Šehićevoj knjizi „Priče sa satnim mehanizmom“.

**

Riječ kritike - Jagna Pogačnik – „Greta” Faruka Šehića - “Balada o Migfoldu, emocionalni transrealizam”, kako glasi podnaslov, započinje zapisom o “fotonskoj supi”, prostoru i vremenu, znakovitim lirskim zapisom koji čini uvod u spoj osobne priče i impulsa fantastike koji se manifestiraju kroz Migfolda, lik koji se pojavljuje iznenada, kao “mnoga mitološka bića sna i mašte”. Njegovim uvođenjem, njegovom tajanstvenošću i odgovornošću za sve što će se s pripovjedačem, obitelji, susjedom Gretom, gradom, događati poslije, premda ga nisu na vrijeme primijetili, načinjena je poveznica zbog koje je moguće pripovjedne niti ispreplitati tako da nastane “fotonska supa”. Na početku, Greta je dobra susjeda, nekadašnja učiteljica, vlasnica mačke koje se odrasli pripovjedač retrospektivno prisjeća kao jednog od ključnih likova svoga odrastanja u vrijeme mira: njezin stan prepun otmjenih stvari, njezino podrijetlo, mačak i kolači koje peče po nekim starim receptima, sve će to uskoro biti zatamnjeno crnim ljudima, smrtima i dolaskom “jednog omanjeg rata”. Taj rez u kojem pripovjedač odrasta suočava nas sa zlom i prekidom idiličnog djetinjstva izveden je kao pretapanje, uz mnoštvo realističkih detalja (ranjavanja, izbjeglištva, povratka u svoj grad nakon čega više ništa nije isto), ali konstatno usložnjavan elementima lirskog i fantastičnog. Rat se, tako, polako ušuljava u priču, a Migfold je nešto poput deus ex machine koji povlači nevidljive niti sudbine njegove obitelji i Grete koja i u vremenima zla ima važnu ulogu za pripovjedača, njegovu sestru i cijelu obitelj. Konstantno ispreplitanje snovitih, fantastičnih elemenata, osjećaja Migfoldova prisustva, njegova “utopijskog obzora” i ZF motiva sa stvarnim događajima čini ovaj mali roman žanrovskim konglomeratom u kojem do izražaja dolazi Šehićev doista izniman stil, slikovit i pročišćen. Svijet nakon “omanjeg rata”, poručuje nam autor, nestao je ili posve sigurno više nije isti, no ocrtamo li njegove obrise maštom, poezijom, čudnim i čudesnim, prihvatimo li vrijeme kao kustosa života i distopiju umjesto utopije, još ima mjesta za prisjećanje na ljude koji su nam važni i povratak u gradove i na rijeke na kojima smo odrasli. Doradimo li to prisjećanje - lirskim, narativnim i nadrealnim, rezultat je vrhunska literatura. 

**

Riječ kritike - Balada o Migfoldu/Tamni emocionalni transrealizam - U savremenom svijetu posthumanističke realnosti, antropocentrizma, tehnokracije i raznih drugih vidova normalnosti masovne kulture puste zemlje čovjeka, Faruk Šehić nije „normalan“ čovjekopisac. Revolucionarni je umjetnik riječi o ratu i njegovim posljedicama. Radikalni perspektivista empatične imaginacije beznađa i nade. Ruinoznanac. Svojim književnim izumima vizionarno stvara protezu ili nadomjestak, zamjenu, surogat osakaćenog svijeta stvarnosti. Takva je i njegova transnovela Greta podnaslovnog određenja „balade o Migfoldu/tamnog emocionalnog transrealizma“, skrajnute lijepe književnosti u melanžu različitih književno-umjetničkih žanrova. Ta i takva Greta je novi uspjeli pokušaj njegovog starijeg, također uspješnog, pjevanja osakaćenog svijeta iz istoimene kratke priče iz Priča sa satnim mehanizmom, a sadrži i čestice Knjige o Uni. Novo pjevanje Grete je organski produžetak njene stare kože, koja je svakako bez kraja i konca. U novoj Greti novi je i Migfold, transrealni everyman. Migfold je mjenjolik svjetlosti i tame, novofotonske garganovske tame iz Knjige o Uni, svelik dobra i zla i svega između, vanzemaljski iskupitelj svojih (everymanovskih) grijeha na kažnjeničkoj planeti Zemlji, fotonski svemirolik isto tako fotonske bajke za odrasle. Grete. Ona je i literarno-naučno-fantastična rapsodija i spekulativna fikcija o raspadu Jugoslavije iz (mikro)kosmičke vizure jednog malog, a i odraslog dječaka, autofikcijskog naratora u mjenjoliku književnika, koji ozbiljno shvata čitanje knjiga, pa može i najozbiljnije razumjeti smisao svega što postoji. Greta, njegova lična Gospa od Svjetlosti, imala je, kao i on, sposobnost vidjeti čudesa jer nije izgubila djetinju iskrenost. Greta je eklektični labirint svjetla i mraka, umjetnički vremenskoprostorni produžetak osakaćene stvarnosti i njene memorije i organske postapokaliptične rekonstrukcije predapokaliptičnog svijeta u nežanrovskoj svemirskosti jedinstva svega živog i neživog, i svih živih i neživih. Kao takva, ona je najstvarniji izraz stvarnosti, mada je to svijet u kojem mašta diktira zbilju. A sve što se može zamisliti može se i ostvariti. – Selma Raljević

**

Iz pogovora romanu „Greta“ - Možda je cijela svrha ove knjige bila da dođem do Valéryjevog stiha i da se sjetim njegovog prevoditelja. Možda nije uopšte o Greti, Migfoldu (Svi smo mi Migfold!) i jednoj letećoj, hrabroj porodici. Možda nije pomalo ni o raspadu Jugoslavije iz ugla jednog dječaka koji je puno čitao pa mu se mašta miješala sa stvarnošću. Teško je to sada razaznati kada je knjiga dobila svoje konačne konture. Knjiga koja je nastala kao plod jednog izazova: da se uvjerim mogu li napisati novelu “po narudžbi” od 10.000 riječi. I koja je nastala kako nastaju sve knjige ‒ iz neobjašnjivog nagona pisanja.

Kao pisac imam ulogu da bdijem nad arhitekturom knjige a u njoj ništa nije prepušteno slučaju. Ukrštanja ove knjige s mojim drugim knjigama i tekstovima su namjerna i ni u čemu ne odaju nedostatak mašte ni inventivnosti kako neslobodni balkanski um zna počesto misliti. Pretjerana originalnost (jezika i stila) je stega, sputavajuća okolnost, jedino je korisna kao stilska vježba koju poslije treba odbaciti. U ostatku svijeta ova modernistička težnja je davno odbačena, ali pošto smo mi na rubu svijeta kod nas još vrijede davno nestale i bespotrebne literarne iskopine. – Faruk Šehić

**

Urednica – Selma Dizdar

Ton-majstor – Šerkan Cakić

Izvor / foto – buybook.ba