Glas iz fotelje: Zašto je bojkot izbora zapravo glasanje za vladajuću elitu?

Više od milion građana Bosne i Hercegovine s pravom glasa redovno bojkotuje izbore, čime apstinencija ostaje najbrojnija politička snaga u zemlji. Dok duboko nepovjerenje u sistem i pravna nesigurnost tjeraju ljude od biračkih kutija, stručnjaci upozoravaju da je ostanak kod kuće zapravo direktan glas za zadržavanje postojećeg stanja. Izborni sistem mandate raspoređuje isključivo na osnovu birača koji su glasali, što znači da pasivnost građana najviše odgovara upravo vladajućim strukturama.

Svake dvije godine scenarij je isti. Građani Bosne i Hercegovine mjesec dana slušaju teške riječi, prazna obećanja i gledaju lica s plakata koja im poručuju da je baš ovaj trenutak istorijski. A onda stigne izborni dan. Kada se birališta zatvore, ponovo svjedočimo poraznoj činjenici da polovina države uopšte ne izlazi na izbore. Više od milion građana s pravom glasa svjesno bira tišinu, čime je apatija odavno postala najbrojnija i najmoćnija politička stranka u zemlji.

„Sve je to isto. Neću izaći na izbore.“

„Ja ću za najmanju stranku glasati.“

„Ne bih rekla da su svi isti, ali ipak većina je slična.“

„Nisam još odlučio.“

„Ne pada mi na pamet.“

„Čisti interes. Ništa za državu, samo za privatne džepove.“

Ovako razmišlja polovina države. Sociolog Jusuf Žiga upozorava da je ovo ogledalo duboke moralne krize u kojoj pojedinci gube osjećaj sopstvene važnosti:

„Mi smo, prije svega, u moralnoj, dubokoj moralnoj krizi, svekolikoj krizi, koja je, između ostaloga, rezultirala da društvo upadne u nešto što je vrlo opasno, a to je apatija. Da ljudi umisle da oni, kao pojedinci, ništa ne znače, da ne mogu ništa promijeniti, da od njih ništa ne zavisi i tako dalje. A zapravo je potpuno suprotno.“

Ipak, građani nisu ravnodušni bez razloga. Pravna nesigurnost dodatno tjera birače od kutija. Profesor sociologije i prava Nevzet Veladžić ističe da se percepcija o samom izlaženju na izbore mora hitno mijenjati:

„Tu percepciju valja mijenjati i sve dok ne budemo izlazili na izbore, nećemo doći do promjena u kvalitativnom smislu.“

Ali ta promjena svijesti ide teško na terenu. Sociolog Adem Olovčić upozorava da je ključna prepreka to što ljudi jednostavno više nisu uvjereni da uopšte može biti bolje:

„Što se tiče neizlaska na izbore, nažalost, svjedočimo sve većoj apatiji ljudi, jer oni nisu uvjereni da može biti bolje.“

Pored pasivnosti, problem je i hronična zasićenost. Dalio Sijah, urednik Istinomjera, napominje da stalna kampanja političara zamara javnost:

„Mi možemo reći da predizborna kampanja u Bosni i Hercegovini traje nekako permanentno tako da, kada dođe do zaista prave izborne kampanje, građani su zasićeni.“

Međutim, najveća opasnost je, ipak, prepuštanje sudbine drugima, što naglašava Ivana Korajlić iz Transparency Internationala:

„To, naravno, ide u korist stranaka na vlasti, koje onda crpe podršku iz svog sigurnog biračkog tijela, koje je, opet kažem, potkupljeno, primorano ili se radi o, naravno, stvarnim pristalicama političkih stranaka.“

Izlazak na izbore u Bosni i Hercegovini odavno je prestao biti pitanje politike, to je pitanje preživljavanja. Neiskorišteni glasački listić neće kazniti stranke na vlasti niti će blokirati sistem. On će samo postati nečiji tuđi, siguran mandat.

Federalna.ba dostupna je i kao mobilna aplikacija. Preuzmite je na Google Playu i App Storeu.