'Genijalnost' pjevačice koja je bila ispred svog vremena – pa nestala

Connie Converse nije uspjela steći slavu kao pjevačica i kantautorka 50-ih godina prošlog stoljeća. Umjesto toga, samo je misteriozno nestala. Na stotu godišnjicu od njenog rođenja i 50 godina od njenog nestanka, ostaje upamćena kao veliki izgubljeni talenat.

U januaru 1961. godine, tada nepoznati Bob Dylan stigao je u Greenwich Village sa gitarom u ruci i 12 dolara u džepu, na putu da revolucionarizira popularnu muziku svojim osobenim poetskim stilom.

Možda je prošao pored Connie Converse dok je išla u nekom suprotnom pravcu. Iselila se iz susjedstva New Yorka istog mjeseca, nakon deset godina borbe da privuče  pažnju šire publike za svoje intimne, sofisticirane i lijepe pjesme.

Postoji paralelni svemir u kojem je Converse bila ta koja je ostvarila veliki uspjeh, a ona je postala poznato ime.

Barem je to teorija iznesena u nedavnoj knjizi pod nazivom “Kako Postati Poznat “- izdata ne kao priručnik, već kao razmišljanje o tome zašto neki talentirani ljudi postaju uspješni dok drugi ostaju u sjeni.

Knjiga promišlja svijet u kojem je Converse "široko poznata" kao "najoriginalnija, i možda najveća, folk pjevačica 1950-ih i 1960-ih", koja je utjecala na sve, od Dylana do Taylor Swift, i za koju ni "Nobelova nagrada nije upitna".

Muzika Converse dobila je svoje prvo komercijalno izdanje 2009. godine (Izvor: The Musick Group)

Muzičar i pisac Howard Fishman, koji je prošle godine objavio biografiju Connie Converse pod nazivom “Za svakog ko ikad pita” također smatra da je Converse mogla postati velika zvjezda.

"Gotovo da mislim da se s njom mogla dogoditi bolja verzija američke kulturne povijesti"-kaže Fishman.

Ali autor knjige “Kako postati slavna” Cass Sunstein priznaje da Converse nije bila bolja od Dylana. Suočila se i s preprekama jer je bila žena. A možda njezine pametne, melodične i većinom melankolične pjesme nikad nisu imale masovnu privlačnost.

Bavila se temama poput usamljenosti, promiskuiteta, zavađenih ljubavnika i posjećivanja poslijepodnevnih salona.

Sigurno je teško zamisliti da su njene pjesme mogle da zažive početkom 50-ih, u vrijeme koje je bilo obilježeno sentimentalnim pjevačima, folk čistuncima i show numerama.

"Nije zvučala kao bilo ko drugi ko je u svoje vrijeme stvarao muziku", kaže Fishman. "I ona u mojim ušima ni sada ne zvuči kao bilo ko drugi ko stvara muziku."

Connie Converse nestala je 1974., sedmicu dana nakon svog 50. rođendana (Izvor: The Musick Group) 

Britanska pjevačica Vashti Bunyan postala je obožaavateljica Connie Converse nakon preporuke američkog DJ-a Davida Garlanda, prve osobe koja je puštala njene pjesme 2004. godine.

"Nisam mogla vjerovati da su [snimljene] tako davno, bile su to 1950-e", kaže Bunyan. “I samo čuti je kako govori na način na koji bih oduvijek želio govoriti bilo je vrlo dirljivo.

“Bila je potpuno ispred svog vremena i mora da joj je bilo jako teško. Mora da se osjećala izolirano.

"Ako je imala bilo kakvu ambiciju za svoje pesme, morala je da zna koliko su dobre, koliko su pametne, duhovite i divne, i poetične. Ali drugi ljudi očigledno nisu prepoznavali takav genij u pisanju u to vreme."

"Potpuno je bila ispred svog vremena, i sigurno je bilo veoma teško za nju. Mora da se osjećala izolovano."

Britanska pjevačica Vashti Bunyan zna kako je Converseina muzika "ponovo otkrivena" desetljećima kasnije. Godine 1970. objavila je album koji je posljednjih godina stekao kultni status. Ona kaže da su njihove priče vrlo različite, ali se slaže da ideja o "otkriću nečega iz tako davne prošlosti" ima privlačnost.

“I sreća da je snimljena”, kaže. “Connie su snimili njeni prijatelji i nijedna od tih snimki nije trebala biti komercijalno objavljena.

"Ali tako je divno što su pronađeni. I to vas tjera da se zapitate o svim drugim ljudima koji nisu."

Converse je snimljena u domu jednog od njenih prijatelja , Genea Deitcha, ali u svoje vrijeme ona nikad zapravo nije objavila nikakvu ploću. Nastupala je za male skupine publike, ali nikada nije održala pravi koncert. Jednom se pojavila na teleiziji, ali to je nije dovelo nigdje..

Ellen Stekert, hostoričarka folk muzike koja je također nastupala 1950-ih, vjeruje da je Converse jednostavno bila  "previše drugačija" da bi "uspjela".

"Mislim da je bila divna. Mislim da je bila potpuno izvan slijeda bilo kakvog kulturnog impulsa", kaže ona.

"Bila je zatvorena u sebe, a također i u samoizolaciji. Šteta što se neko nije mogao probiti kroz to."

Converse se pojavila u jutarnjem showu CBS-a 1954., ali to nije bila velika prilika  kakvoj se nadala   (Izvor: The Musick Group)

Converse je imala svoje pristalice, ali uz svaku pjevačicu u to vrijeme trebao je stajati muškarac s pravim vezama, kaže Stekert. A Converse je bila društveno neugodan i nije bila dobra u samopromociji.

"Nažalost, nije imala previše društvenog razumijevanja stvari. Mislim da nije imala baš dobar odnos s ljudima”.

"Očigledno je imala jako loše zube i njezin je tjelesni miris također bio prilično izražen. A to su dva faktora u američkoj srednjoj klasi koji će se pobrinuti da ne stignete bilo gdje."

Converse je radila  za štampariju, a potom za Institut za pacifičke odnose. Nakon što je 1961. napustila New York, postala je urednica Journal for Conflict Resolution u Michiganu, a njezine intelektualne aktivnosti, mirovni i antirasistički aktivizam bili su visoko cijenjeni.

No tada se činilo da je njen život izgubio svrhu i smjer. Dana 10. augusta 1974., sedam dana nakon svog 50. rođendana, poslala je pisma obitelji i prijateljima u kojima je nekima rekla da se vraća u New York.

Odvezla se iz Ann Arbora i od tada niko nije čuo za nju. Ni njezino tijelo ni njezin automobil nisu pronađeni.

Novi život?

"Koliko mi znamo, nikada nije stigla u New York", kaže Fishman. “Koliko znamo, nikada nigdje nije uspjela.

"Volio bih misliti da je započela novi život negdje drugdje i da je živjela više godina. Ali ko zna?"

U subotu 3. augsta, bilo je tačno 100 godina nakon Conversina  rođenja, Fishman je u svom rodnom gradu - Concordu, New Hampshire -organizirao cremoniju kojom je pjevačici odano njeno prvo službeno priznanje.

Njena se muzika postupno širila u posljednjih 20 godina. Tako je i s njenom pričom, a misterij njezina nestanka često je prva stvar koja privuče pažnju ljudi.

"Nesretna i mračno poetična priča je da je morala nestati kako bismo je vidjeli", kaže Fishman. “To je bila udica koja nam je bila potrebna da obratimo pažnju na nju.

"Ali, ono što uvek kažem je da se ne fokusirate na to kako je nestala, već na to kako je živjela, jer je njen život mnogo fascinantniji i značajniji, i ima mnogo više da nas nauči nego činjenica da je u 50. godini osjećala potrebu da nestane."

federalna.ba/BBC