Gdje smo izgubili kulturu i naviku čitanja?

Koliko često pričamo o knjigama? Koliko idemo na promocije knjiga? Sretnemo li negdje nekoga ko čita knjigu? Čitamo li mi? Da su se navedena pitanja odnosila na upotrebu telefona i društvenih mreža, odgovori bi bili potvrdni jer su telefoni danas neizostavni predmeti u našim rukama. A knjige? Knjige smo, izgleda, zanemarili, a ne bismo trebali. Stoga u oktobru, mjesecu knjige, podsjećamo na važnost čitanja.

Tako mnogo knjiga, a tako malo vremena – fraza je koju nerijetko koriste knjigoljupci dajući na znanje da je knjiga i prijatelj, ali i alat pomoću kojeg gradimo svoj karakter. No, pitanje je koliko nas koristi taj alat. Odgovore smo prvenstveno potražili kod mlađih generacija:

“Nemam sad neku baš veliku naviku da čitam s obzirom na to da imam mnogo obaveza oko fakulteta i posla.”
“Nisam, generalno, mnogo posvećen. Posljednja knjiga koju sam pročitao bila je ‘Povratak’, knjiga Miralema Jusića.”
“Mislim da se još uvijek dosta nas drži knjiga i da i dalje volimo da imamo knjigu, list papira u rukama.”
“Mislim da mogu dosta više vremena odvajati. Uglavnom fantaziju čitam.”
“Trenutno su socijalne mreže u trendu tako da na neki način odumire ta kultura u našem društvu.”

Mlade nismo zatekli u gradskoj biblioteci, no jesmo građane starije životne dobi. Tuzlanka Senija Ahmetović kaže da se ljubav prema knjizi rodila dok je još bila dijete i nije nikada prestala.

“Pogotovo kako sam u penziji. Dolazim sedmično, eventualno u petnaest dana, po dvije-tri knjige”, priča nam.

Razlog zbog kojeg su, za razliku od Senije, mlađe generacije izgubile naviku čitanja mogao bi biti u brzom načinu života. Prate se novi trendovi, a brzina ima veliku ulogu.

“Ljudi su navikli na neka instant rješenja. Instant je nekako dominantna riječ u svemu, od kuhinje do čitanja, a čitanje je proces koji podrazumijeva aktivno angažovanje oko onoga što radite”, objašnjava Amela Delić, profesorica na Filozofskom fakultetu u Tuzli i osnivačica Kluba čitalaca “Razgovoruša”.

Ne treba se pomiriti s tim, nego treba pronaći rješenja i načine da se ljubav prema knjizi probudi. Na Filozofskom fakultetu u Tuzli to rade kroz Klub čitalaca “Razgovoruša”, gdje okupljaju studente, ali i sve druge zainteresovane da zajedno čitaju i diskutuju o pročitanom.

“To nisu nametnute knjige. To je nešto što izlazi izvan okvira literature koju imaju na fakultetu i čini mi se da kada ih pustite da oni predlože nešto što vole i kada diskutujete o piscima i knjigama koje oni vole - da to može promijeniti perspektivu”, smatra Delić.

Aktivnosti ne izostaju ni u narodnoj biblioteci. Povodom mjeseca knjige planirani su brojni događaji prilagođeni za sve generacije.

“Promocije knjiga, književne večeri, debate za učenike srednjih škola i različite interaktivne radionice”, navodi Mirna Trifković, direktorica Narodne biblioteke “Derviš Sušić” Tuzla.

Ohrabruje činjenica da u toku jedne kalendarske godine biblioteka učlani oko tri hiljade korisnika na svim odjeljenjima, no izuzmemo li osnovce, srednjoškolce i studente koji su u potrazi za obaveznom literaturom, pitanje je koliko ostane korisnika koji istinski uživaju u knjizi.

federalna.ba