Fotoreporter Motaz Azaiza: Duhovi Gaze me prate svuda

Motaz Azaiza je do sada trebao biti mrtav. Smrt je vrebala ulicama Deir al-Balaha gdje je odrastao, mnogo prije izraelskog napada na Gazu. Bilo je bliskih susreta u prošlosti, kada je bio tinejdžer upucao ga je izraelski snajperista.

Kada je Izrael započeo ofanzivu u Gazi nakon napada Hamasa 7. oktobra, Azaiza je uzeo svoju kameru i uputio se na prve linije fronta. Uprkos svom jasno označenom prsluku za novinare, u decembru je za dlaku izbjegao ponovni udar izraelskih snaga. Izrael poriče da je ciljao novinare, ali, prema grupi eksperata UN-a, u Gazi je do sada ubijeno više od 122 novinara i medijskih profesionalaca što ga čini najsmrtonosnijim sukobom za novinare u novijoj historiji.

“Izrael neće dozvoliti međunarodnim novinarima da uđu u Gazu i ubija one koji izvještavaju iznutra”, kaže Azaiza. “To je namjeran pokušaj da se zamagli palestinski narativ i izbriše istina.” Azaiza je proveo 107 dana dokumentujući sukob, tokom kojeg je ubijeno 15 članova njegove porodice.

„Požurio sam kako bi zabilježio obližnji bombaški napad, samo kako bih shvatio da je meta kuća moje tetke“, kaže on. “Pronašao sam njihova raskomadana tijela razbacana po ulicama i proveo dan skupljajući dijelove njihovih tijela. Jačina eksplozije uništila je sve – cijela ljudska bića svedena u ništavilo.”

Više i ne zna broj prijatelja koje je izgubio. U danima koji su prethodili njegovoj evakuaciji, kaže da su izraelske bespilotne letjelice lebdjele iznad njegove kuće i da su mu s nepoznatih brojeva počele dolaziti prijetnje smrću. Bombe su postajale sve bliže i glasnije. "Ležao bih budan u svom krevetu i razmišljao: 'Svakog trenutka, ja mogu biti sljedeći'", kaže on.

Azaiza je preživio i danas, jednog sunčanog poslijepodneva u Dohi, 25-godišnjak s prozora gleda na futuristički horizont sjajne katarske prijestolnice, smještene uz obalu Zaljeva; oštar kontrast uništenju koje je ostavio za sobom. „Čudan je osećaj biti ovde“, kaže Azaiza. „Ništa više ne izgleda stvarno.”

Azaiza je rođen i odrastao u Deir al-Balahu, gradu na Mediteranu u središnjoj Gazi. „Njegovo ime znači manastir hurmi, što se odnosi na obilje hurminih palmi koje su tamo rasle“, kaže Azaiza, koja je studirao engleski na Univerzitetu Al-Azhar – koji je Izrael nedavno bombardovao. Iako je Azaiza proživio mnoge izraelske ofanzive, ovo je bilo daleko najgore. "To je drugačije od bilo čega što smo ikada iskusili", kaže on. Kroz njegov objektiv, ostatak svijeta mogao je svjedočiti razaranju u Gazi – često u obliku sirovih, nefiltriranih video zapisa ubijenih ili povrijeđenih. Njegovi nemontirani snimci su postali poznati i sada ima više od 18,5 miliona pratilaca na društvenim mrežama.

„Nisam poznata ličnost, niti bih to ikada želio da budem. Prije ovoga bio sam vrlo privatna osoba”, kaže Azaiza, kojeg sada prepoznaju na ulicama Dohe i  redovno mu prilaze radi selfija. Ali također osjeća zaštitu od svojih brojnih sljedbenika. Dok je izvještavao o ratu, bilo je dana kada nije mogao ništa objavljivati, a kada bi se vratio ugledao bi viralne hashtagove koje su pokretali njegovi pratioci tražeći da znaju gdje se nalazi. „Sada ih posmatram kao porodicu“, kaže Azaiza.

Motaz Azaiza: ‘5. decembar 2023: Muškarac nosi djevojčicu nakon što ju je izvukao ispod ruševina njene kuće koju su uništili izraelski ratni avioni.’ Fotografija: motaz9/Motaz Azaiza

Izrael je od oktobra ubio više od 28.000 Palestinaca, navodi ministarstvo zdravlja Gaze, većinom žena i djece, dok je 85% od 2,3 miliona stanovnika opkoljenog pojasa raseljeno.

Kao i mnogi Palestinci, Azaiza naziva izraelsku ofanzivu u Gazi genocidom – optužbu koju Izrael poriče. U privremenoj presudi prošlog mjeseca, Međunarodni sud pravde UN-a naredio je Izraelu da osigura da njegove snage ne počine djela genocida nad Palestincima u Gazi.

„Ljudi više ne vjeruju glavnim medijima“, kaže Azaiza. „Novine koje izvještavaju na daljinu – čak i iz Jeruzalema – tako su daleko od stvarnosti. Društveni mediji omogućili su ljudima da gledaju kako se genocid odvija u realnom vremenu.” Prošle godine, GQ Middle East je predstavio Azaiza kao muškarca godine 2023. kao priznanje za njegovu hrabrost i otpor. Jedna od njegovih fotografija, na kojoj se vidi mlada Palestinka zarobljena pod ruševinama nakon izraelskog napada, proglašena je jednom od 10 najboljih fotografija Time-a iz 2023.

Iako je Azaiza proživio mnoge izraelske ofanzive, ova je bilo daleko najgora. 'Ovo nije ni slično bilo čemu što smo ikada iskusili', kaže on. Fotografija: Motaz Azaiza

Ali Azaiza ne želi da bude poznat po svojoj ratnoj fotografiji. „Volio bih da me ljudi poznaju po mojoj umjetnosti“, kaže on. Prije rata, Azaiza je stvarao portrete običnih Palestinaca koji su radili svakodnevne stvari; prodavač voća na pijaci, piknik na plaži, djeca koja se jure kaldrmisanom ulicom. „Želeo sam da uhvatim ljepotu svog naroda“, kaže on.

Azaiza je evakuisan iz Gaze prošlog mjeseca, zajedno sa svojim roditeljima i braćom i sestrama. Porodica je otputovala na egipatski aerodrom El Arish, 30 milja od granice sa Gazom, i prebačena je u Dohu vojnim avionom - prvi put u avionu. Ali nije bilo uzbuđenja. „Otišli smo slomljena srca“, kaže on. Osjećaj krivice zbog napuštanja Gaze uticao je na Azaizu, koji ne može prestati razmišljati o onima koje je ostavio iza sebe. “Noću, sanjam da sam još uvijek tamo. Zatvaram oči i progone me lica nevine djece zakopane ispod ruševina.” Tokom dana, rutinski zadaci kao što su kupovina namirnica ili odlazak u šetnju prekidaju  iznenadna sjećanja na užase kojima je svjedočio. „Duhovi Gaze me prate gdje god da krenem“, kaže on.

Jedan poseban incident ga drži budnim noću. Jednog jutra tokom rata, Azaiza je izašao iz svoje kuće sa svojom kamerom, spreman da snimi posljedice izraelskog zračnog napada prethodne noći. “Odjednom sam se spotaknuo o nešto i pao”, kaže on.

Dok je pokušavao da se podigne, shvatio je da je pao preko mrtvog tijela starijeg komšije, djelimično sakrivenog ruševinama. „Nisam mogao da obuzdam svoje emocije“, kaže on. “Počeo sam da zavijam tamo na ulici. Poznavao sam tog čovjeka od djetinjstva. Bio je najljubaznija, najnježnija duša koju ste ikada mogli sresti.”

Azaizin fotoaparat je prepun jedne srceparajuće slike za drugom, uključujući i neke na koje se ne može natjerati da ih javno podijeli; jedna fotografija prikazuje ugljenisano beživotno tijelo palestinske bebe bez oba oka. Druga prikazuje zdravstvene radnike kako sortiraju ljudske ostatke u plastične kese. “Moj mozak još uvijek nije procesuirao neke stvari koje sam vidio”, kaže on.

Motaz Azaiza: „20. novembar 2023., Svjetski dan djeteta. Više od 6.000 palestinske djece ubijeno je u posljednja 43 dana od strane izraelske vojske. Hiljade drugih izgubilo je cijele porodice, roditelje i svoje najmilije.’ Fotografija: Motaz Azaiza

Azaiza ima malo nade da će Izrael uskoro zaustaviti svoju ofanzivu ili da će međunarodni sud pravde iznuditi prekid borbi. “Govorimo o najvišem sudu UN-a i on nije čak bio u stanju natjerati Izrael da obustavi svoje zračne napade ili zatraži trajni prekid vatre.

„Posljednjih 75 godina niko nije mogao da pozove Izrael na odgovornost za svoje zločine“, nastavlja on. “Izrael je ohrabren podrškom zemalja poput Velike Britanije i SAD, koje mu omogućavaju da djeluje potpuno nekažnjeno.” Kao novinar, Azaiza je posebno ogorčen zbog izvještavanja o sukobu u zapadnim medijima, za koje kaže da pokazuje jasnu pristrasnost. Od dolaska u Dohu, Azaiza je bio zauzet sastancima sa ministrima, diplomatama i medijima; dijelio je svoje priče o ratu i pozivao na hitan prekid vatre. Azaiza se ne planira nastaniti u Kataru dugoročno i nada se da će se jednog dana vratiti u Gazu kako bi pomogao u obnovi svog grada. „Do tada ću nastaviti da govorim protiv okupacije i genocida koji se vrši nad mojim narodom“, kaže on.

„Da budemo jasni, ovo nije rat protiv Hamasa“, kaže Azaiza. “Ovo je uvijek bio rat protiv palestinskog naroda. Izraelski plan je da nas zakopa ili istisne – kao što smo upravo vidjeli kod bombardovanja Rafaha. Nemamo bukvalno kuda drugo da idemo.”

Azaiza poziva svijet da ne skreće pogled. „Kao ljudi, svi imamo odgovornost da svjedočimo onome što se dešava u Gazi“, kaže on. „Dao sam sve od sebe da svijetu pokažem našu stvarnost, sada svijet treba da pokaže svoje stajalište. Obični ljudi, muškarci i žene, imaju moć da spasu ono što je ostalo od Palestine. Naša molba je jednostavna – mi samo želimo da živimo.”

federalna.ba/The Guardian