"Fedora man": Tajanstveni tinejdžer koji je slučajno postao svjetska senzacija

Petnaestogodišnji Pedro iz predgrađa Pariza nehotice se našao u centru globalne misterije – sve zbog jedne fotografije ispred Louvrea.

Kada je 15-godišnji Pedro Elias Garzon Delvaux saznao da je fotografija na kojoj se nalazi, snimljena ispred pariskog Louvrea, postala viralna i prikupila milione pregleda, nije požurio da otkrije svoj identitet. Naprotiv – odlučio je da tajnu pusti da živi. „Nisam odmah htio reći da sam to ja“, kaže Pedro. „Oko te fotografije se stvorila misterija, pa sam pomislio – moraš pustiti da traje.“

Tinejdžer koji je „zalutao“ u globalnu priču

Pedro, učenik koji živi s roditeljima i djedom u Rambouilletu, tridesetak kilometara od Pariza, slučajno je ušetao u priču koja je obišla svijet. Fotografija, koju je snimio Thibault Camus, fotoreporter agencije Associated Press, trebala je dokumentovati mjesto zločina – dan nakon što su lopovi izveli spektakularnu pljačku kraljevskih dragulja iz Louvrea.

Na slici se vidi policijski automobil i trojica policajaca koji osiguravaju ulaz u muzej. S desne strane, među njima prolazi mladić u trodijelnom odijelu i šeširu – elegantan, samouvjeren, kao da je izašao iz nekog crno-bijelog filma o privatnim detektivima.

Internet je poludio.

„Fedora man“: detektiv, insajder ili AI prevara?

U samo nekoliko sati, fotografija je preplavila društvene mreže. „Fedora man“, kako su ga korisnici prozvali, postao je misterija o kojoj su se raspredale teorije: da li je riječ o pravom detektivu, insajderu iz Louvrea – ili vješto generisanoj AI slici? „Razumijem zašto su ljudi mislili da nisam stvaran“, kaže Pedro. „Na fotografiji sam obučen kao neko iz četrdesetih, a živimo u 2025. Postoji taj kontrast.“

Čak su i neki članovi njegove porodice sumnjali dok nisu u pozadini fotografije prepoznali njegovu majku. Tek tada je postalo jasno – internetov omiljeni „lažni detektiv“ bio je stvaran mladić.

„Samo smo htjeli posjetiti muzej“

Pedro i njegova porodica tog su dana jednostavno željeli posjetiti Louvre. „Došli smo da vidimo muzej, ali je bio zatvoren. Nismo znali da se dogodila pljačka“, priča Pedro. Dok su pitali policajce zašto ne mogu ući, fotoreporter je slučajno snimio kadar koji će mu promijeniti život. „Nisam ni znao da me slikaju. Samo sam prolazio.“

Četiri dana kasnije stigla je poruka od poznanice: „Je li to ti?“ „Rekla mi je da fotografija ima pet miliona pregleda. Bio sam pomalo šokiran“, smije se Pedro. „Zatim me nazvala mama i rekla da sam u New York Timesu. To se ne dešava svaki dan.“

Ubrzo su počele stizati poruke iz Kolumbije, Austrije, od rođaka, prijatelja i školskih kolega. „Svi su govorili: ‘Postao si zvijezda!’ Nisam mogao vjerovati da jedna fotografija može toliko promijeniti stvari u samo nekoliko dana.“

Šta stoji iza stila koji je osvojio svijet

Pedro nije obukao odijelo i šešir zbog posjete muzeju. Taj stil usvojio je mnogo ranije, inspirisan klasičnim detektivima i elegancijom 20. stoljeća. „Volim da izgledam ‘chic’“, objašnjava. „Tako idem i u školu.“ Fedora šešir, međutim, ima poseban status – nosi ga samo vikendom, na praznike ili u muzejima. „To je moj mali ritual“, kaže. Njegov izgled, kombinovan s vremenom i mjestom snimka, stvorio je savršenu filmsku iluziju – starinski detektiv usred moderne policijske potjere.

Porodica u kojoj je umjetnost svakodnevica

Pedro potječe iz porodice u kojoj je umjetnost sastavni dio života. Njegova majka, Félicité Garzon Delvaux, odrasla je u muzejskoj palači iz 18. stoljeća kao kći kustosa i umjetnice. „Umjetnost i muzeji su živi prostori“, kaže ona. „Život bez umjetnosti nije život.“

Pedro je odrastao okružen slikama, skulpturama i pričama, pa nije čudo što je, suočen s digitalnim valom nagađanja o njegovom identitetu, odlučio pustiti da priča „diše“. „Znao sam da će ljudi pokušati otkriti ko sam“, objašnjava. „Zato sam otvorio svoj Instagram i pustio ih da tragaju.“

Kada su novinari napokon pronašli Pedrov profil, nisu mogli vjerovati da je „tajanstveni detektiv“ zapravo srednjoškolac. „Rekao sam im koliko imam godina, bili su potpuno iznenađeni“, priča kroz smijeh. Sada, kada je misterija razriješena, Pedro je opušten – i pomalo zabavljen idejom da bi se njegova slučajna slava mogla pretvoriti u nešto više. „Čekam da me neko pozove da glumim u filmu“, kaže sa osmijehom. „To bi bilo baš smiješno.“

Priča o „fedora man“-u podsjeća koliko moćna može biti jedna fotografija – i koliko brzo može stvoriti mit. U svijetu u kojem se granice između stvarnosti i fikcije brišu, Pedro Delvaux je postao simbol upravo tog spoja – stvaran mladić koji je na trenutak postao lik iz filma, a zatim se vratio u svoju svakodnevicu. „To je kao priča iz detektivskog romana“, zaključuje Pedro. „Samo što ovaj put, detektiv sam bio ja.“

federalna.ba/The Guardian