Fahrudin Hukić ostvario je dječački san i podigao vodenicu na Jali
Gornjotuzlaci će reći da zlatne ruke njihovog komšije Fahrudina Hukića mogu napraviti sve što zamisli. Mnogi od njih su bili skeptici kada je Fahrudin počeo gradnju vodenice na rijeci Jali koja ne obiluje vodom i koja u ljetnim mjesecima gotovo pa presuši.
Fahrudin i njegov sin Sabahudin uspjeli su izgraditi vodenicu i na taj način ostvariti dječački san Faketa, kako komšije oslovljavaju ovog 58-godišnjeg Gornjotuzlaka.
„Sve sam uradio kako je bilo baš prije. Vodenica je u ispravnom stanju, melje, narod donosi melje se kukuruz, pšenica, uglavnom funkcioniše“, govorio je za Anadolu Agency (AA) Fahrudin Hukić.
U veliki panj je, kako priča, ugradio kamen, a drugi kamen se nalazi iznad. Kada dođe do pokretanja prela po principu kamen o kamen melje se žito.
„Ona kako melje, moje iskustvo, ona ne grije i što je najbitnije ne pali žito i ispada žito kao da ga je priroda samljela. Ono ne sili ga, kvalitetno bude i to se godinama tako priča jer razlika je kada se ovako samelje“, rekao je Hukić.
Nije bilo lako na lokaciji gdje se nalazi imanje Hukića i na rijeci Jali podići vodenicu. Upornost se na kraju isplatila jer vodenica može mljeti žito u svim periodima godine.
„Tako sam napravio da sam 80 metara cijevi promjera 40 položio pošto u koritu nije velika nizbrdica i sa tim sam uspio. U cijevima se skupi vode, redukuje se i ona melje. Znači i ljeti, kada je suša, mogu da sameljem do 10 kilograma, a onda ponovo napunim sistem kada je suša“, pričao je Hukić.
Jala je, nažalost, zapuštena. Velike količine smeća slivaju se niz ovu rijeku koja je mnogim starijim mještanima ostala u sjećanju po svojoj bistrini.
„Kao dijete se sjećam, ostalo mi nešto, gledam izašao je hadžija i uzimao je abdest kod Bijele džamije. K'o sad da ga gledam kako uzima abdest, nešto mi to k'o djetetu ostalo. Istina je da je rijeka Jala bila čista, ni jedne kanalizacije i odvoda nije bilo od mještana u rijeku. Međutim, sada nije jer od mještana kanalizacija i odvodi idu u rijeku i zagađujemo je iako je ona jedno blago što se kaže blago prirode“, kazao je Fahrudin Hukić. Zahvaljujući Fahrudinu i Sabahudinu Hukiću u Tuzli ima vodenica i to na rijeci Jali.
Fahrudin je nekada radio u Beogradu, a njegov sin je stekao diplomu mašinskog tehničara, ali posao nije pronašao. Pored inovacija okrenuti su i građevinarstvu. Njih dvojica, kako kažu, grade kuće od temelja do krova.
federalna.ba/AA