F 32 – Aleksandar Stanković

Dobro je čitati ... čitati o depresiji, o dijagnozi F 32. Ne samo da bismo više saznali o tom sveprisutnijem oboljenju, nego i da bismo mogli pomoći/olakšati i sebi i našim bliskim, a prije svega kako bismo prepoznali simptome i potražili stručnu pomoć. 
**
Promocija knjige „F 32 – medicinska šifra za depresiju“ održala se u oktobru, u Kamernom teatru 55, u Sarajevu. Teme o kojima je pisao u svojoj prvoj knjizi “Depra”, koja je za kratko vrijeme postala bestseler i ima više izdanja, Aleksandar Stanković ih u ovoj knjizi produbljuje, čini ih bližim čitateljima. Dok je “Depra” ispovijest o suočavanju s bolešću, sa dijagnozom, knjiga “F32” donosi, kako to opisuju izdavači, introspektivan i analitičan pogled na posljedice javnog priznanja mentalne bolesti, kao i na društveni odnos prema ranjivosti i stigmi. Autor iskreno opisuje vlastite doživljaje i iskustva drugih, ostavljajući nam da sami dalje promišljamo, spoznajemo, zaključujemo... 
**
Aleksandar Aco Stanković novinar je Hrvatske televizije, autor i voditelj emisije „Nedjeljom u 2“. Završio je Pravni fakultet u Zagrebu, a novinarsku karijeru započeo je na Hrvatskom radiju, 1996.godine, gdje je bio urednik emisije „Poligraf“. Od 2000.godine na Hrvatskoj televiziji uređuje i vodi emisiju „Nedjeljom u 2“. Aleksandar Stanković autor je i tri knjige poezije – „Jutro pobijeđenih“, „Igor Mandić na mjesecu“ i „Uglavnom su me voljele starije gospođe“. Stanković je napisao i knjigu kratkih priča o emisiji „Nedjeljom u 2“ – „Sto Faca i Aca“. Aleksandar Stanković bio i glumac – igrao je u serijama „Bitange i princeze“ i „Dobre namjere“. No, knjiga odnosno knjige preko kojih ga upoznaje i šira književna publika su knjiga „Depra“, objavljena 2023.godine u izdanju Telegram media grupe i knjiga „F 32“, 2025-e godine, objavljena u izdanju Centra za kritičko mišljenje iz Mostara. 
**

Izbor poezije Aleksandra Stankovića iz knjige „Depra
Baš ja
svi koji ti govore ko si, gdje si
koji te mahnito traže u tvojoj memljivoj sobi ogorčeni nesretnim svijetom,
trgovački putnici
na tvom su tragu s eliksirom
konačnom erupcijom spoznaje
odgovorom na pitanja koja si nikad nisi postavio niti si znao da postoje
svi oni, magični, obećavajući, daroviti, posebni, vidoviti, u nadi da si im ušao u mrežu
svi oni i ja
**
Prvi napad panike
u vojsci u stroju
miču me na stranu jer nisam za vojsku i stroj
to shvaćamo jednog dana kada sam relativno obično pao
i sljedećih sati relativno neobično prosuđivao
kada sam došao k sebi gledajući u strop
vojničke sobe s krevetima razmišljao sam kako mora postojati neko mjesto gdje se može
zmaju zabiti nož u srce
**
Slabost
dižem se i hvatam za kvaku je li bolje
dižem se i hvatam za kvaku ne
valja leći i odmoriti u autu pred vratima posla
posao može čekati kaže poslovica spuštenih sjedala da slabost prođe čekam i ja danima
prije nego uđem u mašinu
**
U kinu
strah hvatam dah
u usta mi može ući svjetlost, a može i zemlja
sa svjetlošću ću neko vrijeme svijetliti,
sa zemljom trunuti
čekam da se stvari poprave
**

U bolnici
Zajčeva, Domjanićeva, Šubićeva spuštamo se iz bolnice
ljetna noć august il srpanj
lijepo je hodati niz ulicu ljeti
sve izgleda kao neka sloboda mrtav grad
zaborav muke
inače ja sam već u bolnici znao da mi nije ništa
mladom čovjeku nikada nije ništa
hoda s majkom po asfaltu Zajčeva, Domjanićeva, Šubićeva ona ga hvata ispod ruke
i kaže
neka si ti dobro, sine
**
Početak
ležim u sobi i čekam u sobi
soba mene puna
nigdje da se sakrijem
red bi bio da si priznam da sam zarobljen, i hoću
kada otkrijem tko me robi
dotle imam ritual
legnem, pokrijem se, ne mičem se
pokušavam zaspati s nadom da ću sutra biti jak
ustvari
govorim o potrebi da mi bude bolje
**
Novinar godine
bio sam novinar godine
ispred hotela popravio kravatu pa ušao u dvoranu
pljeskali su
i divili se mojoj kravati znate, bila je to jedna od onih kravata
govorio sam za Dnevnik i sindikalne novine
ja sam znao da nikad ništa nije bilo dobro i da nikad ništa dobro biti neće
ali ova situacija vukla je nabolje
nagrađena taština kupila mi je par sati mira,
pedesetak otprilike
nakon toga potražio sam stručnu pomoć
**
Liječenje
svatko ima neku svoju priču jedan savija prostor
drugi vrijeme
a treći uljepšava Fejsbuk profilnu sve je jasno, a nije
daj da ti objasnim ponudim nadu nasmijem te
hvala ti, prijatelju, pobijedit ćemo smrt znam

**
O samoubojstvu
svaki relativno normalan čovjek u životu razmišlja o samoubojstvu
sada kada sam obolio od depresije ne razmišljam uopće
važno mi je da počnem nešto osjećati pa onda mogu i o tome
**
Gore-dolje
kada se po stoti puta javi, kada odsutno gledam, očekujem da prođe bilo je gore i bilo je bolje, znamo taj ples
korak i dvokorak udah, izdah udah, izdah
k’o ona umjetna pluća u bolnici, željezna sprava što se diže i spušta
harmonika bez muzike, ritam bez bubnjara, stablo bez neba...
**
Čitam
otprilike osjećaj
kao da gledaš dokumentarac
u kojemu ti pokazuju neke važne dokumente pa su bitne rečenice izvučene, podebljane približavaju se tebi
tako ja u depresiji čitam vidim samo par rečenica ne vidim kontekst vraćam se na početak sastavljam slagalicu odustajem
nema odustajanja, kaže psihijatar čitaj
**
Rad
samo radi pitaj, piši pojavljuj se hodaj
jednom sam na poslu spavao ali to nema veze važno je da budeš na poslu
to je radna terapija
u kojoj se postupno povećava
mogućnost selektivnog inhibiranja serotonina a to je najvažnije za depresiju
i slične psihičke bolesti
**
Prva kava
u posljednje vrijeme malo toga ostaje
ne, ti ne umireš
već se jednostavno ne pronalaziš
eto, baš jučer potpisivao si knjige i oni su govorili hvala
a ti si skromno odmahivao rukom
nit je ta ruka bila skromna nit su ti ljudi trebali tebe uopće
jedna promašena situacija
u posljednje vrijeme malo toga ostaje
kô što rekoh ne radi se o umiranju ili nekakvoj patetici tog žanra jednostavno u relativno čestim trenucima jednog te istog dana
obuzima te osjećaj
da bi najradije sve ovo prespavao u nekoj ozbiljnijoj analizi
66
doći ćeš do zaključka da ti izvjesno zadovoljstvo predstavlja samo ispijanje prve jutarnje kave
ali s tim prvim gutljajem kao da sam popio sebe
**
Kocka kocka kockica
i jednom i drugom djetetu pjevam
i to traje
po noći dok sklapaju oči i jednom i drugom pjevam u svijetu postoji jedno carstvo a kada uđu u to carstvo
tiho se iskradem iz sobe uvjeren da su tamo
**
Trening
11 apotekarki zna sve o meni
u 11 apoteka kupujem antidepresive i 11 apotekarki moju bolest prosljeđuje prijateljicama
a one svojim drugim prijateljicama
znaš onaj s televizije
u 11 apoteka uvučem glavu u ramena pružim zdravstvenu i promrmljam nešto sve vam je u kompjutoru
uvijek ljubazne žene daju terapiju
znate kako se piju ove tablete pitaju a ja brzo odjurim kući
i zbog srama se ubijem u treningu
**
Odabrala i uredila – Selma Dizdar
Dijelove iz knjige čitali autor i Haris Etemi. 
U emisiju je uvršten i izbor iz poezije iz knjige „Depra“. 
Snimatelji u Kamernom teatru 55 - Edina Hajdarević i Edin Hajdarević.
Ton-majstor – Šerkan Cakić
Foto – Selma Dizdar