Evropska unija izložena “bombardovanju” izbjeglicama
Evropska unija je izložena hibridnom ratu od strane Bjelorusije – mantra je koju ovih dana listom ponavljaju evropski zvaničnici. Nema sumnje da je ta definicija najnovije krize na poljsko-bjeloruskoj granici tačna, jer su gomilanje tih nesretnih ljudi izvele bjeloruske vlasti dajući im uredno vize i dolazak avionima nacionalne avio-kompanije iz Bagdada u Kijev. Teško je govoriti o migrantskoj krizi, mada su hiljade ljudi izložene najgoroj vrsti poniženja, jer, ipak radi se o teškoj političkoj krizi izazvanoj regionalnim trzavicama uzrokovanih prodajom ruskog gasa i, vrlo moguće, sve veća nervosa zbog nepokretanja, sada već famoznog gasovoda, Sjeverni tok 2.
U najnovijoj eskalaciji između Bjelorusije i Evropske unije, prema procjenama vlasti Poljske, na bjelorusko-poljskoj granici nalazi se oko četiri hiljade migranata, dok se u samoj Bjelorusiji nalazi oko 15 hiljada tih nevoljnika, mahom iz Iraka i Srednjeg istoka. Naravno, i oni se spremaju na put u Evropsku uniju. Sada, kada se sjetite miliona izbjeglica parkiranih u Turskoj ili migrantske krize od prije nekoliko godina kada su stotine hiljada ljudi balkanskom i mediteranskom rutom preplavile Evropu, a ponajviše Njemačku, jasno je da se sa 20-ak hiljada ljudi poslanih na bjelorusko-poljsku granicu, ne može govoriti o ozbiljnoj migrantskoj krizi jer ih bez problema može odmah prihvatiti nekoliko evropskih zemalja, izuzimajući naravno one iz istočnog dijela Unije. Stoga su u pravu evropski zvaničnici kada kažu da je Unija izložena hibridnom ratu Bjelorusije i Rusije time što je Kijev izveo svojevrsno bombardovanje evropskog bloka hiljadama migranata. S obzirom na to da se Evropska unija diči vladavinom prava kao svojom temeljnom vrijednošću, zdravorazumsko pitanje je zašto Unija ne prihvati tih 20-ak hiljada paćenika i time okonča njihovu ljudsku dramu, a onda sa Bjelorusijom poravna račune. I, opet, naravno, možete zaključiti da svako ima svog “velikog brata”, pa se računi ne mogu izravnati dok to oni, odnosno “velika braća” ne aminuju. Dakle, vratimo se onome šta je na terenu i šta je tome prethodilo.
“Bjeloruske vlasti nikada nisu odbile neki prijedlog za pomoć. Ne volimo ideju posredovanja. Vjerujemo da uvijek trebamo pronaći hrabrosti da razgovaramo čak i u teškim situacijama. Ako nema te hrabrosti, spremni smo razgovarati i sa trećim stranama koje mogu biti posrednici”, kazao je Vladimir Makei, ministar vanjskih poslova Bjelorusije.
Ministar vanjskih poslova Rusije Sergey Lavrov je dodao: “U javnoj retorici se ne pominje činjenica da je u trenutnoj situaciji na granici Bjelorusija više puta predlagala održavanje konsultacija i pregovora kako bi se riješila ova pitanja na osnovu međunarodnog humanitarnog prava”.
Ove izjave samo potvrđuju način djelovanja Rusije, koje inače doslovno preuzimaju i neke druge zemlje, a u našem komšiluku naročito Srbija - dakle, stvori problem, a onda predlaži rješenja i pregovore ne bi li isposlovao ono što ti je krajnja namjera. Kao poligon za postizanje tih interesa, Rusija je odabrala Bjelorusiju iz najmanje četiri razloga – prvenstveno zbog vrlo loših odnosa Minska i Brisela, velikog animoziteta prema migrantima koji vlada u bogatim dijelovima Evropske unije, zatim konzervativne, ali vrlo predvidive vlade u Poljskoj čemu svjedoče postupci premijera Morawieckog podizanjem zida, bodljikave ograde i slanjem hiljada vojnika na granicu i četvrto, najvažnije, kroz Bjelorusiju prolazi gasovod Jamal, jedan od važnijih puteva opskrbe gasom za Poljsku i primarno, Njemačku.
“Njemačka kancelarka je razgovarala sa predsjednikom Putinom telefonom o izuzetno zabrinjavajućoj situaciji duž bjelorusko-poljske granice. Ona je ponovo jasno rekla da je korištenje ljudi kao instrumenta, migranata protiv Evropske unije od strane režima u Bjelorusiji, nehumano i potpuno neprihvatljivo. Stoga je tražila od ruskog predsjednika da iskoristi svoj uticaj na režim u Minsku”, izjavio je Steffen Seibert, glasnogovornik njemačke kancelarke Angele Merkel.
Nakon toga je Moskva najavila povećanje prenosa gasa kroz Ukrajinu za Evropu, dok je predsjednik Bjelorusije Aleksandar Lukašenko otvorio mogućnost zatvaranja prenosa prirodnog gasa ka Evropi kao odgovor na bilo kakve nove sankcije Unije zbog načina na koji Minsk rješava migrantsku krizu.
“Uveli ste sankcije protiv mene, protiv Bjelorusa, krenuli ste u hibridni rat protiv Belorusije. Pogledajte medije, ekonomiju, politiku i sad su se dočepali sigurnosti. To je hibridni rat, a vi, gadovi, ludaci, hoćete da vas zaštitim od migranata! Vi ste stvorili hibridni rat, suočite se s tim”, poručio je predsjednik Bjelorusije Alexander Lukashenko.
Predsjednik Evropskog Vijeća Charles Michel istakao je kako se suočavaju sa brutalnim hibridnim napadom na granicama Evropske unije: “Bjelorusija koristi migrante u nevolji na ciničan i šokantan način. Tražimo od Evropske komisije da predloži sve neophodne mjere u skladu sa zakonima Evropske unije i međunarodnih obaveza. Ovo se mora riješiti brzo, jer poljske i baltičke granice su granice Evropske unije. Svi za jednog, jedan za sve!”.
“Proširit ćemo naše sankcije protiv Bjelorusije. Dakle, vrlo brzo će doći do proširenja sankcija protiv Bjelorusije. Koliko sam ja obaviještena, Sjedinjene Države su pripremile sankcije koje će stupiti na snagu početkom decembra. Evropske sankcije neće biti samo protiv pojedinaca, nego i protiv tijela. Dakle, važno je da Lukashenkov režim shvati da njihovo ponašanje ima cijenu”, navela je predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen.
Ipak, uzrok problema je ponajbolje opisao poljski premijer Mateusz Morawiecki: “Mi se suočavamo sa, moramo to jasno reći, manifestacijom državnog terorizma. Ovo je također tiha osveta Lukashenka zbog činjenice da smo mi podržali demokratske izbore, da smo podržali narod u Bjelorusiji u augustu prošle godine i da smo podržali promjene za koje smo se nadali da će se dogoditi. Cijela Evropa se jednostavno nadala promjenama”.
Zaključak je dala liderka opozicije Bjelorusije u egzilu Sviatlana Tsikhanouskaya: “Želim kazati da ne treba gledati na migrantsku krizu odvojeno od političke krize u Bjelorusiji jer je izbjeglička kriza simptom bolesti, srž problema. Ne treba prebacivati pažnju sa zlostavljanja ljudskih prava na migrantsku krizu jer se problem migranata nekako može riješiti, ali bez promjene režima, neće se riješiti cijeli problem”.
Da bi sve izgledalo još dramatičnije, pobrinuo se Kremlj slanjem ruskih bombardera da nadgledaju zračni prostor Bjelorusije te granice sa Poljskom i baltičkim zemljama, a sve na temelju sporazuma dvije zemlje o saradnji u oblasti odbrane. Što je, uostalom, Putin učinio i u Siriji kada je sa tamošnjim vladarom Bašarom el-Asadom dogovorio tijesnu vojnu i ekonomsko-političku saradnju te onemogućio planirani transfer gasa iz Katara preko Sirije za Evropu. I tu dolazimo do srži problema – Sjevernog toka 2, praktično završenog projekta od kojeg Rusija očekuje veliku korist jer će maksimalno smanjiti probleme sa tranzitom kroz Ukrajinu, Bjelorusiju ili Moldaviju i druge rute, ali i doći u situaciju u kojoj će Kremlj praktično sam kontrolirati protok gasa. Američki predsjednik tome formalno, više nije prepreka, no u Kongresu postoji itekako snažan otpor tom projektu, što opet, Bidenu može donijeti nove glavobolje na unutrašnjem planu. Zato i dalje neće biti popuštanja, ni u Bjelorusiji, ni u Ukrajini, ni na crnomorskom regionu, niti na Zapadnom balkanu. Naprotiv!
federalna.ba