Etiopija - Zemlja gdje godina traje 13 mjeseci

Etiopljani obilježavaju početak Nove godine, s gozbama u mnogim domovima uprkos poteškoćama uzrokovanim porastom cijena te ratom i krizom gladi koja bjesni na sjeveru. U nastavku saznajte više o jedinstvenom kalendaru i kulturnoj baštini Etiopije.

1) Godina traje 13 mjeseci

I ne samo to - etiopski kalendar također zaostaje sedam godina i osam mjeseci za zapadnim kalendarom, što subotu čini početkom 2014. godine.

To je zato što različito računa godinu rođenja Isusa Krista. Kad je Katolička crkva 500. godine poslije Krista izmijenila svoj proračun, Etiopska pravoslavna crkva to nije učinila.

Tako nova godina pada 11. septembra po zapadnom kalendaru, odnosno 12. septembra u prestupnoj godini, na početak proljeća.

Za razliku od djece koja odrastaju drugdje, etiopski mladići nemaju potrebu učiti rime kako bi zapamtili koliko dana ima svaki mjesec.

U Etiopiji je jednostavno: svaki od 12 mjeseci ima 30 dana, a 13. - posljednji u godini - ima pet ili šest dana, ovisno o tome je li prestupna godina.

Vrijeme se također računa drugačije - dan je podijeljen u dva 12 -satna termina počevši od 06:00, što bi po podne i ponoć učinilo šest sati po etiopskom vremenu.

Stoga, ako se neko dogovori da se nađete u Addis Abebi u 10 sati na šoljici kafe - Etiopija je ipak rodno mjesto zrna arabice - nemojte se iznenaditi ako se pojave u 16:00.

2) Jedina afrička zemlja koja nikad nije kolonizirana

Italija je pokušala napasti Etiopiju, ili Abesiniju, kako se tada zvala, 1895. godine, kada su evropske sile među sobom razdirale afrički kontinent - ali je doživjela ponižavajući poraz.

Italija je uspjela kolonizirati susjednu Eritreju nakon što je talijanska brodarska kompanija kupila luku Assab na Crvenom moru. Zbunjenost nakon smrti etiopskog cara Yohannesa 1889. godine dopustila je Italiji da okupira gorje uz obalu.

No, nekoliko godina kasnije, kada je Italija pokušala ugurati dalje u Etiopiju, poražena je u bitci kod Adve. Četiri brigade talijanskih trupa 1. marta 1896. u nekoliko sati savladali su Etiopljani koji su služili pod carem Menelikom II.

Italija je bila prisiljena potpisati sporazum kojim se priznaje nezavisnost Etiopije - iako ga je desetljeća kasnije fašistički vođa Benito Mussolini prekršio, okupirajući državu na pet godina.

Jedan od Menelikovih nasljednika, car Haile Selassie, kapitalizirao je svoju talijansku pobjedu nastojeći stvoriti Organizaciju afričkog jedinstva (OAU), sada Afričku uniju, čije je sjedište u glavnom gradu Etiopije, Adis Abebi.

"Naša je sloboda besmislena ako svi Afrikanci nisu slobodni", rekao je Selassie prilikom pokretanja OAU -a 1963., u vrijeme kada su većim dijelom kontinenta još uvijek vladale europske sile.

Pozvao je na obuku one koji vode borbu protiv kolonijalizma - uključujući Nelsona Mandelu iz Južne Afrike - koji je dobio etiopski pasoš, što mu je omogućilo da putuje Afrikom 1962. godine.

Mandela je kasnije pisao o posebnom mjestu koje je Etiopija za njega imala prije putovanja napisao: "Osjećao sam da ću posjetiti vlastitu genezu, otkrivajući korijene onoga što me je učinilo Afrikancem."

3) Rastafarijanci bogosluže caru Haile Selassieu

U citatu iz 1920. godine utjecajnog jamajčanskog vođe za prava crnaca Marcusa Garveyja, koji je osnovao pokret Povratak u Afriku stoji: "Pogledajte Afriku, kada se se okruni crni kralj, dan oslobođenja je blizu."

Desetljeće kasnije, kada je 38-godišnji Ras Tafari (ili poglavica Tafari) okrunjen u Etiopiji kao Haile Selassie I, mnogi su na Jamajci to vidjeli kao ostvarenje proročanstva i rođen je pokret Rastafari.

Reggae legenda Bob Marley bio je ključan u širenju Rasta poruke - a u tekstovima njegove pjesme War citirano je carevo obraćanje Generalnoj skupštini UN -a 1963. u kojem se poziva na mir u svijetu: "Dok filozofija koja drži jednu rasu superiornom, a drugu inferiornom, nije konačno i trajno diskreditirana i napuštena ... do tog dana afrički kontinent neće spoznati mir. "

Naslovna pjesma Marleyjevog Exodusa, koju je časopis Time nazvao albumom 20. stoljeća, odražava želju Rastafarija za povratak u Afriku, koju su milioni ljudi bili prisiljeni napustiti tokom transatlantske trgovine robljem.

Do danas mala rastafarijanska zajednica živi u etiopskom gradu Shashamene, 225 km južno od Adis Abebe, na zemljištu koje je Selassie dodijelilo crncima sa Zapada koji su ga podržavali protiv Mussolinija.

Selassie, pravoslavni kršćanin, možda nije bio vjernik Rasta, insistirajući na tome da nije besmrtan, ali ga rastafarijanci i dalje poštuju kao Judovog lava.

Ovo je refernca na navodnu Selassiejevu lozu, za koju rastafarijanci i mnogi Etiopljani vjeruju da se može pratiti od biblijskog kralja Solomona.

4) Domovina kovčega Jahvinog vijeća

Za mnoge Etiopljane sveta škrinja s dvije ploče s deset zapovijedi za koje Biblija kaže da ih je Mojsiju dao Bog nije izgubljena - holivudski Indiana Jones trebao je samo otići u grad Aksum.

Etiopska pravoslavna crkva kaže da je kovčeg pod stalnom stražom u blizini Aksumske crkve Gospe Marije od Siona a niko je ne smije vidjeti.

Tradicija kaže da crkva ima ovu dragocjenu relikviju zahvaljujući kraljici od Sabe, čije postojanje osporavaju historičari, ali ne i Etiopljani.

Vjeruju da je kraljica oko 950 godine prije nove ere, otputovala iz Aksuma u Jeruzalem u posjet kralju Solomonu kako bi saznala više o njegovoj mudrosti.

Priča o njenom putovanju i zavođenju od strane Solomona detaljno je opisana u epu Kebra Nagast (Slava kraljeva) - etiopskom književnom djelu napisanom na jeziku Ge'ez u 14. stoljeću.

Priča dalje glasi kako je Makeda, kraljica od Sabe, rodila sina - Menelika (što znači sina mudroga) - i kako je godinama kasnije otputovao u Jeruzalem kako bi upoznao svog oca.

Solomon je želio da ostane i vlada nakon njegove smrti, ali se ipak složio s mladićevom željom da se vrati kući, poslavši ga natrag s kontingentom Izraelaca - od kojih je jedan ukrao kovčeg, zamijenivši original krivotvorinom.

Kad je Menelik to saznao, pristao ga je zadržati, vjerujući da je Božja volja da ostane u Etiopiji - a za pravoslavne kršćane u zemlji kovčeg ostaje svetim čineći ga nečim što su još uvijek spremni zaštititi svojim životima.

To je bilo evidentno prošle godine kada su, tokom sukoba koji je izbio u sjevernoj regiji Etiopije Tigray, vojnici iz Eritreje navodno pokušali opljačkati crkvu Gospe Marije od Siona nakon stravičnog masakra.

Državni službenik u gradu rekao je tada za BBC da su mladi ljudi odjurili na sveto mjesto kako bi štitili kovčeg: "Svaki muškarac i žena borili su se s njima. Pucali su iz oružja i ubili neke, ali smo sretni jer smo uspjeli zaštititi svoje blago. "

5) Dom prvim muslimanima izvan Saudijske Arabije

"Ako biste otišli u Abesiniju, pronaći ćete kralja koji neće tolerisati nepravdu", rekao je poslanik Muhammed svojim sljedbenicima kada su se prvi put suočili s progonom u Meki 7. stoljeća, u današnjoj Saudijskoj Arabiji.

To je bilo u vrijeme kada je poslanik tek započeo svoje propovijedi, koje su se pokazale toliko popularne da su ga gradski nemuslimanski vladari vidjeli kao prijetnju.

Poslušavši njegov savjet, mala skupina krenula je u Kraljevstvo Aksum, koje je tada pokrivalo veći dio današnje Etiopije i Eritreje, gdje ih je doista dočekao i dopustio prakticiranje njihove vjere kršćanski monarh Armah - čija je kraljevska titula na Ge'ez-u glasila Negus, ili Negashi na arapskom.

Vjeruje se da su se ti migranti doselili u selo Negash, na području današnjeg Tigraya,  i izgradili ono što neki smatraju najstarijom džamijom u Africi. Prošle je godine džamija al-Negashi granatirana tokom borbi u Tigrayu.

Lokalni muslimani vjeruju da je u Negašu pokopano i 15 prorokovih učenika. U islamskoj historiji ovaj prelazak u Aksum postao je poznat kao prva hidžra ili seoba.

Danas muslimani čine gotovo 34% od više od 115 milijuna stanovnika Etiopije.

federalna.ba/BBC