Eksplozija koja je označila početak razaranja Mostara: 3. april 1992. ostao upisan u historiji grada

Na današnji dan 1992. godine, Mostar je doživio jedan od prvih šokova koji će označiti početak rata i razaranja ovog hercegovačkog grada. Tog poslijepodneva, na mostarsku željezničku stanicu stigao je voz iz Tuzle, sa zakašnjenjem od gotovo jednog sata. U 16:15 putnici su stigli na odredište, dok se dolazak drugog voza, Olimpik Ekspres iz Sarajeva, i dalje očekivao. Međutim, taj voz nikada nije stigao, piše danas bljesak.info.

Samo sat vremena kasnije, snažna eksplozija potresla je Mostar. U 17:15, nekoliko stotina metara od željezničke stanice, na autobuskom stajalištu u naselju Zalik, u blizini kasarne Sjeverni logor, detonirana je cisterna. Eksplozija je bila toliko snažna da je uzdrmala cijeli grad, ostavljajući iza sebe prizore razaranja i stradanja.

Razorni prizori i ljudske žrtve

Mjesto eksplozije pretvorilo se u scenu katastrofe. Uništena vozila, razrušeni objekti i tijela stradalih svjedočili su silini detonacije. U jednom od automobila pronađena su tijela bez glava, dok je veliki dio kasarne sravnjen sa zemljom – nestali su zidovi, a stara austrougarska građevina u njenom sklopu pretrpjela je ogromna oštećenja.

Stanovi u obližnjim zgradama također su teško stradali – balkoni okrenuti prema kasarni urušili su se, dok su komadi betona, kamena i metala bili razbacani na sve strane.

U trenutku eksplozije cestom su prolazili Milenko Marić i Mate Raič, koji su poginuli na licu mjesta. Život je izgubio i Ivan Kožul, koji se nalazio u drugom vozilu, pogođen krhotinama. U samoj kasarni poginuo je jedan podoficir tadašnje JNA, dok je sedam vojnika zadobilo povrede.

Misterija oko uzroka eksplozije

Do danas nije potpuno razjašnjeno šta je uzrokovalo detonaciju. Postoje različite teorije – od tvrdnji da je cisterna bila napunjena gorivom i unaprijed minirana, do navoda da je bila puna eksploziva i granata. Pojedine verzije sugeriraju i da je eksploziv aktiviran iz pokreta, bacanjem dinamita na cisternu. Uprkos brojnim pretpostavkama, tačan uzrok nikada nije zvanično potvrđen.

Eksplozija od 3. aprila smatra se jednim od događaja koji su označili početak otvorenog sukoba u Mostaru. Voz Olimpik Ekspres, koji je u trenutku detonacije bio zaustavljen u Raštanima, nikada nije stigao na stanicu. Njegovi putnici evakuirani su pod vatrom prema gradu.

Iste večeri počelo je masovno napuštanje Mostara – porodice i pripadnici JNA napustili su grad, a ubrzo su ih slijedili i mnogi drugi.

Nekoliko dana kasnije, 7. aprila, započela su intenzivna granatiranja mostarskih naselja pod komandom Momčila Perišića. U tim napadima stradali su brojni civili, a grad je pretrpio ogromna razaranja. Srušeni su gotovo svi mostovi na Neretvi, osim Starog mosta.

Vjerski i kulturni objekti također su bili meta – od tadašnjih 14 džamija, većina je oštećena ili uništena, dok su spaljeni i brojni drugi objekti, uključujući crkvu u Potocima, franjevački samostan i Biskupski dvor.

federalna.ba