Egzil u egzil – Marinko Zekić Marin
**
Dobro je čitati ... jer čitanje je naša elementarna potreba da saznamo i razumijemo kako žive, šta žele, šta osjećaju – drugi.
**
Marinko Zekić Marin rođen je 1969.godine. U rodnom Livnu završio je osnovnu školu, potom sarajevsku Drugu gimnaziju i studij južnoslavenske filologije na Filozofskom fakultetu, u Sarajevu. Ratne devedesete Marinko Zekić proveo je u Sarajevu, potom je kratko boravio u Njemačkoj, a od 1998.godine radio je kao lektor za hrvatski jezik na Univerzitetu Adam Mickiewicz, u gradu Poznanj, Poljska. Pet godina kasnije Marinko Zekić stiče titulu doktora humanističkih nauka, radom naslova - “Kulturni identitet bosanskih muslimana, Bošnjaci – najistočniji muslimanski Europljani i najzapadniji autohtoni islamski narod“. Dr.Marinko Zekić habilitirao je 2016.godine, na istom univerzitetua, a tema rada bila je ”Muslimanski odgovor izazovima Okcidenta, islamizacija Zapada ili vesternizacija islamskoga svijeta s posebnim osvrtom na Bosnu i Hercegovinu, bosanskohercegovačke muslimane – Bošnjake” Disertacija je objavljena i u Varšavi je proglašena jednim od najboljih djela iz područja balkanistike. Dr.habitus Marinko Zekić Marin autor je velikog broja objavljenih naučnih radova. Bio je istinski i iskreni posvećenik i autor poezije. Prvog dana proljeća 2018.godine Marinko Zekić Marin je preminuo.
Poezija Marinka Zekića ostala je u rukopisima. Njegova majka profesorica Zdravka Zekić posthumno je objavila tri zbirke poezije svoga sina – prva zbirka „Egzil u egzil“ objavljena je 2019.godine, u Izdavačkoj kući Dobra knjiga Sarajevo. Drugu knjigu poezije Marinka Zekića naslova „Feller“ objavila je Izdavačka kuća Bosanska riječ Sarajevo u biblioteci Posebna izdanja, 2019.godine, a treću zbirku „Muzikalije“ objavila je KULTura sNova iz Zagreba, 2021.godine.
**
Iz recenzije - Zbirka Egzil u egzil podijeljena je u tri dijela, tri ciklusa – prvi Etida suicida, drugi Hvalospjevi ljubav, Jučer je ovdje i treći San u nepovrat. U prvom ciklusu su pjesme nastale u ratnim godinama, '92-a /'94-a. U svojoj recenziji zbirke „Egzil u egzil“ pjesnik Marko Vešović, između ostalog, napisao je – Dva puta sam pomno čitao ove pjesme. Ove pjesme se i moraju čitati pomno. Jer, njihov je jezik veoma težak. Kako i ne bi bio kada u svom 'boravku u paklu' – kako bi rekao Artur Rembo – Marinko Zekić govori jezikom tog pakla. To su, zapravo, bila dva pakla – jedan opsada Sarajeva i drugi vlastita bolest. Dešavalo mi se da u stihovima koji su mi u prvom čitanju zvučali skoro kao besmislice, u ponovljenom čitanju otvarao bi se njihov ponorni smisao. Ne znam kako bi, da je poživio, Zekić nastavio pisati pjesme, ali znam da u drugom dijelu ovog rukopisa ima pjesama koje nagovještavaju nove pjesničke mogućnosti. Jedna od njih je i pjesma o Ikaru u kojoj se Zekić, zajedno sa svojim junakom vinuo ponad pakla. Zato je jezik ove pjesme savršeno bistar – Marko Vešović
**
Marinko Zekić Marin je imao posebne sveske za poeziju i bilješke. U periodu od 1988-e do 1995.godine nastalo je desetak takvih svezaka. U jednom od tih dnevničkih zapisa, koje je sam dizajnirao, Marinko Zekić Marin piše –
Koliko puta, probudivši se, ostajem uskraćen za poklon što nudio mi ga je san ...
Koliko prekrasnih priča i pjesama ostade zarobljeno magičnim zagrljajem noći ...
Koliko puta noću posegnuh za hrpom papira gdje držim zatvorene ispisane riječi plašeći se da ne nestanu odnoseći sa sobom trag što ostavi ga olovka ...
Otvarao bih tada svoje dnevnike, brzo, ne bih li ih iznenadio pri bijegu i pri slabašnoj svjetlosti grada utonulog u san.
Provjeravao bih da li su svi prolazi zatvoreni, ima li svaka rečenica točku ...
Tada bih zapisivao nove riječi i ostavljao ih kao čuvare onih koje su nastale ranije.
Šta tražim, šta pokušavam i šta dokazujem ispisujući redove i redove stranica bijelog papira što se niću u sveske?
Zar su potrebni razlozi i povodi ... dovoljno je prisloniti olovku na papir i prepustiti mislima na volju.
Ono što napišete možda neće imati nikakvog smisla, ali to će biti svjedočanstvo jednog trenutka i to će biti jedina prava istina koja se, nažalost, ne može nničim dokazati osim tragovima ostalim za olovkom.
Zašto pokušavati i uporno istrajavati u nastojanju da prepravljajući, oduzimajući i dodajući nove riječi stvorite savršenstvo ...
Nije li trenutak dovoljan za sebe?!
Marinko Marin, juni 1987.godine
**
Odabrala i uredila – Selma Dizdar
Ton-majstor – Šerkan Cakić
Izvor / foto – Selma Dizdar