Edin Klis za FTV: Zadovoljan sam igrama u Slobodi, radujem se svakom pozivu za nastup u reprezentaciji BiH

Rukometaši tuzlanske Slobode pod vodstvom trenera Davora Kadića, sinoć su remizirali sa ekipom Izviđača rezultatom 26:26 u utakmici 14. kola Premijer lige BiH za rukometaše.

Deset golova za ekipu Slobode postigao je jedan od najtalentovanijih rukometaša u Bosni i Hercegovini dvadesetogodišnji Edin Klis, koji je u ekipu iz ''grada soli'' došao u junu ove godine iz bugojanske Iskre.

Karijeru je započeo u Krivaji iz Zavidovića, gdje je prošao sve omladinske selekcije, bio je kapiten juniorske reprezentacije, a kao osamnaestogodišnjak je dobio poziv za A reprezentaciju Bosne i Hercegovine, gdje je također ubilježio nastupe, što dovoljno govori o kakvom talentu je riječ.

U intervjuu za FTV Edin Klis govori o proteklom susretu, efikasnosti u crveno – crnom dresu, igrama u Krivaji i Iskri gdje je u prošloj sezoni postigao 127 golova, kao i rukometnoj reprezentaciji Bosne i Hercegovine, čiji je sigurno igrač budućnosti.

U derbi susretu 14. kola Premijer lige BiH za rukometaše Sloboda je remizirala sa ekipom izviđača rezultatom 26:26. Vi ste bili najefikasniji igrač sa deset postignutih golova. Vaš komentar utakmice?

Rezultat kao rezultat 26:26 zasigurno je opravdao ime derbija kola. Bila je to jedna teška utakmica sa jakim odbranama, sa brzim polukontrama i sa puno nekih izmjena rezultata. Malo su protivnici vodili, malo mi. Mislim da je nama pripalo prvo poluvrijeme, dok je njima pripalo drugo poluvrijeme, zbog većeg rostera za razliku od našeg. Dao sam deset golova, što bi mi rukometaši rekli otvorilo se. Akcije koje su se radile su meni bile pogodne i hvala Bogu sve je rezultiralo na taj način.

Ta efikasnost kada ste Vi u pitanju bila je izražena i u utakmicama sa Lokomotivom, Leotarom, Slavijom. Postignete po deset golova u prosjeku?

Što se tiče efikasnosti tu sam najzahvalniji bekovima, odnosno cijeloj ekipi. Sve se dešava iz akcija, iz polaza, jednostavno se meni naštima kao lijevom beku šuteru. Imamo te neke svoje akcije i svako zna svoj posao, imamo izvrsne bekove i velika zahvalnost pripada njima, jer teško je to uraditi kao pojedinac. Imao sam dobru efikasnost i dobro mi ide, dobri šutevi, spreman sam, zdrav sam i vjerovatno mi se to i sad vraća.

Karijeru ste započeli u Krivaji iz Zavidovića, gdje ste prošli sve omladinske selekcije kluba. Tamo se i rodila ljubav prema rukometu?

Da, karijeru sam započeo u Zavidovićima, jednom malom gradiću sa velikom tradicijom i velikom historijom po pitanju rukometa. Ja sam kao klinac htio da budem fudbaler, ali eto sa nekih pet – šest godina se zahvaljujući ocu, javila ljubav prema rukometu i danas sam rukometaš. Najviše sam zahvalan svojoj porodici i klubu što nisam odustajao, što sam zahvaljujući organizaciji u klubu prošao dobru školu rukometa i sigurno je da me lijepa sjećanja vežu za Zavidoviće.

Također ste igrali i za Iskru iz Bugojna gdje ste prošle godine postigli 127 golova...

Što se tiče Bugojna to je jedan super grad i super je publika. Lijepe uspomene me vežu za taj klub, jest da smo se borili za opstanak u Premijer ligi, ali opet je bilo lijepo. Publika je živjela zajedno sa nama rukomet. Pripala mi je ta čast da budem najbolji strijelac u Bugojnu. Imao sam dobre saigrače, dobrog trenera koji su znali sve to da iskombinuju i da od mene izvuku maksimum. I ja sam dao taj maksimum, dao sve od sebe da Iskra ostane u Premijer ligi i ostala je hvala Bogu. Mislim da je Iskra bila jedan super potez za moju karijeru, pošto je to bila prva godina, odnosno prelomna godina u kojoj sam igrao Premijer ligu, gdje sam se trebao pokazati i dobio sam super priliku da se pokažem. Imao sam super trenera koji je znao šta radi sa mnom i zahvalan sam toj ekipi i tom gradu. Na stranu neke ružne stvari koje su se desile. Uglavnom vežu me super sjećanja i super uspomene.

U Rukometni klub Sloboda, došli ste u junu ove godine, koliko ste zadovoljni? Jesu li ispunjena Vaša očekivanja?

Stigao sam u Slobodu, u studentski grad, upisao sam fakultet i uz to idem na treninge, treniram i igram. To su mi dva najvažnija cilja, da se pronađem u školi i u sportu. Za sada mi hvala Bogu dobro ide. Zadovoljan sam i Slobodom i Tuzlom i svim uslovima koji su mi ponuđeni ovdje. Mislim da iz dana napredujem i da je ovo jedna zdrava sredina za mladog igrača poput mene. Moja očekivanja su uvijek veća od onih koja trenutno ostvarim, ali vjerovatno to tako i treba jer uvijek može bolje. Ja sam veoma zadovoljan sa svime što smo napravili u ovoj polusezoni.

Bili ste kapiten juniorske reprezentacije, a nastupali ste i za A reprezentaciju BiH. Kakva su iskustva?

Kada je u pitanju juniorska i seniorska reprezentacija, to su također prelijepa iskustva i vjerovatno svako dijete kada počne trenirati neki sport ima želju da jednog dana postane reprezentativac i da brani boje svoje domovine. Meni se hvala Bogu posrećilo. Rad, trud i odricanje su doveli do toga da dođem do reprezentacije. Mnogo su mi značile utakmice kroz juniorsku reprezentaciju, jer koliko promovišem sebe promovišem i reprezentaciju. Zaista je mnogo mladih i talentovanih momaka iz Bosne i Hercegovine koji bi i koji će biti okosnica reprezentacije. Radujem se novim pozivima ako Bog da i novim utakmicama.

Zbog pandemije koronavirusa utakmice se i dalje igraju bez publike. Koliki je to nedostatak?

Nama igračima to najteže pada, jer smo navikli na neku vrstu pritiska, podrške, na navijanje, na bodrenje, a najmanje smo navikli na ovu situaciju da utakmice igramo pred praznim tribinama. Meni se to ne dopada i jedva čekam da se publika vrati u dvorane. Igrao sam u Zavidovićima u Bugojnu i te dvorane su uvijek bile pune navijača što nam je uvijek davalo dodatni motiv i dodatni vjetar u leđa. Vjerovatno bi tako bilo i u Tuzli, pošto imamo dobre rezultate, tako da jedva čekam da se publika vrati.

federalna.ba/Dino Durmić