Džamija Sehzade: "Šegrtsko djelo" Mimara Sinana koje je najavilo vrhunac osmanske arhitekture

Džamija i kompleks Sehzade, koje je sultan Sulejman Veličanstveni dao izgraditi u ime svog sina princa Mehmeda, preminulog 1543. godine u Manisi, ističu se kao prva velika djela najvećeg osmanskog graditelja Mimara Sinana.

Ova džamija prati dizajn džamije Sulejmanije.

Nakon smrti princa Mehmeda u 22. godini, dok je obavljao dužnost sandžak-bega u Manisi 1543. godine započeta je izgradnja džamije i kompleksa pod vodstvom Mimara Sinana.

Kao prva selatinska džamija koju je Sinan projektovao kao glavni arhitekta, objekat se izdvaja centralnom kupolom oslonjenom na četiri velika stuba i potpomognutom s četiri polukupole. Ovakav koncept nagovijestio je razvoj kupolne arhitekture koji će vrhunac dostići u Selimiji u Edirneu.

Kompleks oko džamije obuhvata medresu, imaret, tabhanu i turbeta, uključujući i turbe princa Mehmeda, koje privlači pažnju bogatim ukrasima i utjecajima Irana i srednje Azije.

Sehzade džamija, koja dominira siluetom istanbulskog kvarta Sehzadebasi u općini Fatih, i danas služi za molitvu te ostaje značajno mjesto za istraživače i posjetioce zainteresovane za historiju arhitekture.

Prof. dr. Kadir Pektas, šef Odsjeka za historiju umjetnosti na Univerzitetu Medeniyet u Istanbulu, izjavio je da je džamija dio klasičnog osmanskog kompleksa koji, pored bogomolje, uključuje medresu, karavan-saraj, imaret i osnovnu školu.

Istakao je da je džamija, izgrađena između 1543. i 1548. godine, kao i druge selatinske džamije, dala ime kvartu u kojem se nalazi. Riječ je o zanimljivom rasporedu s turbetima, mezarjem i medresom smještenim duž dvije ose.

Unutrašnjost džamije pokrivena je velikom kupolom promjera 18,5 metara, oslonjenom na četiri snažna stuba povezana visokim lukovima. Centralna kupola proširena je s četiri polukupole, dok su u uglovima smještene manje kupole, čime je oblikovan simetričan i klasičan plan.

Pektas je naveo da su Sinanovi učenici kasnije primjenjivali ovu koncepciju u drugim građevinama, poput Nove džamije u Eminonuu i Sultan Ahmedove džamije.

Turbe princa Mehmeda ima osmerokutnu osnovu i prekriveno je kupolom, a odlikuje se bogatom unutrašnjom i vanjskom dekoracijom. U unutrašnjosti se nalaze pločice u tehnici obojene glazure, pod utjecajem timuridske umjetnosti. Iznad tabuta princa Mehmeda postavljeno je drveno prijestolje koje je dao postaviti sultan Sulejman, a koje se i danas može vidjeti.

U haremu se nalaze mezari istaknutih ličnosti iz osmanske historije. Iako je kompleks kroz stoljeća pretrpio više obnova i dogradnji, zadržao je obilježja klasične osmanske umjetnosti 16. stoljeća.

Sehzade džamija se, prema riječima Pektasa, ubraja među reprezentativne primjere ne samo osmanske već i svjetske arhitekture.

AA/federalna.ba