Drevni DNK otkriva tajne žrtava Pompeja

Istraživači koji proučavaju ljudske ostatke iz Pompeja izvukli su genetske tajne iz kostiju muškarca i žene koji su pokopani kada je rimski grad bio progutan vulkanskim pepelom.

Ovaj prvi "pompejanski ljudski genom" gotovo je potpuni skup "genetskih uputa" žrtava, kodiranih u DNK ekstrahiranoj iz njihovih kostiju.

Drevni DNK bio je sačuvan u tijelima koja su bila umotana u vremenski stvrdnuti pepeo.

Nalazi su objavljeni u časopisu Scientific Reports. Dvije osobe su prvi put otkrivene 1933. godine, u onom što su arheolozi u Pompejima nazvali Casa del Fabbro, ili Zanatska kuća.

Nalazili su se u kutu blagovaonice, gotovo kao da su ručali kad je došlo do erupcije - 24. augusta 79. godine. Jedna nedavna studija sugeriše da je ogroman oblak pepela od erupcije Vezuva mogao postati smrtonosan za stanovnike grada za manje od 20 minuta.

Dvije žrtve koje su istraživači proučavali, prema antropologinji dr. Sereni Viva sa Sveučilišta u Salentu, nisu pokušavale pobjeći. "Iz položaja (njihovih tijela) izgleda kao da nisu bježali", rekao je dr. Viva za Inside Science za BBC Radio 4. "Odgovor zašto nisu bježali mogao bi biti u njihovom zdravstvenom stanju."

U ovoj novoj studiji istraživanja njihovih kostiju sada su otkriveni i tragovi.

"Sve je bilo u očuvanju kostura", objasnio je profesor Gabriele Scorrano, iz Lundbeck GeoGenetics centra u Kopenhagenu, koji je vodio studiju. "To je prva stvar koju smo pogledali, i izgledalo je obećavajuće, pa smo odlučili pokušati (vađenje DNK)." I izvanredno očuvanje i najnovija laboratorijska tehnologija omogućili su naučnicima da izvuku veliku količinu informacija iz "stvarno male količine koštanog praha", kako je objasnio profesor Scorrano.

"Nove mašine za sekvenciranje mogu (čitati) nekoliko cijelih genoma u isto vrijeme", rekao je.

Genetska studija otkrila je da je čovjekov kostur sadržavao DNK bakterija koje uzrokuju tuberkulozu, što sugerira da je bolest mogao imati prije smrti. A fragment kosti u podnožju njegove lubanje sadržavao je dovoljno netaknut DNK da razradi cijeli njegov genetski kod.

To je pokazalo da je dijelio "genetske markere" - ili prepoznatljive referentne tačke u svom genetskom kodu - s drugim pojedincima koji su živjeli u Italiji tokom rimskog carskog doba. No, imao je i skupinu gena koja se obično nalazi u onima s otoka Sardinije, što je sugeriralo da je u to vrijeme na talijanskom poluotoku mogla postojati visoka razina genetske raznolikosti.

Profesor Scorrano je rekao da bi se u biološkim studijama Pompeja moglo još mnogo naučiti - uključujući i drevnu ekološku DNK, koja bi mogla otkriti više o biološkoj raznolikosti u to vrijeme.

"Pompeji su poput rimskog otoka", dodao je. "Imamo sliku jednog dana u 79. AD."

Dr Viva je dodala da je svako ljudsko tijelo u Pompejima "blago".

"Ovi ljudi su nijemi svjedoci jednog od najpoznatijih historijskih događaja u svijetu", rekla je. "Raditi s njima jako je emotivno i za mene je velika privilegija."

federalna.ba/BBC