Dokumentarna drama o djevojčici iz Gaze, Hind Rajab, u utrci za Oscara

„Pucaju na mene. Molim vas, dođite po mene. Plašim se.“

Kad je redateljica Kaouther Ben Hania prvi put na društvenim mrežama čula snimku hitnog telefonskog poziva Hind Rajab, prestrašene šestogodišnje palestinske djevojčice koja moli za pomoć pod opsadom u Gazi 2024. godine, kaže da je odmah znala što mora učiniti.

Zaustavivši film koji je upravo pripremala, Tunižanka s dvostrukom nominacijom za Oscara, pozvala je svog producenta i dogovorili su se da fokus njihovog filma preusmjere na priču o djevojčici, koja je ubijena – najvjerovatnije izraelskom vatrom, prema brojnim medijskim istragama – zajedno sa svojom tetkom, ujakom, rođacima i dvojicom medicinskih radnika koji su poslani da je spase.

Poziv za pomoć koji je promijenio sve 

„To me je progonilo“, kaže Ben Hania za BBC News govoreći o audio-snimku, koji je središnji dio njene dokumentarne drame The Voice of Hind Rajab (Glas Hind Rajab), uvrštene u uži izbor nominacija za Oscara, a koja je prošlog petka prikazana u kinima širom Velike Britanije.

„Bila sam jako ljuta, bila sam tužna, osjećala sam se bespomoćno, a mrzim kada se osjećam bespomoćno.

Postavila sam sebi to osnovno pitanje: šta mogu učiniti? Ja sam filmska autorica, pa mogu praviti filmove.“

Dodaje: „Tako smo počeli raditi na filmu The Voice of Hind Rajab — kao način da se ne osjećamo bespomoćno, da ne prihvatimo šutnju, da svjedočimo.

Jer ne učiniti ništa, za mene, na neki način znači biti saučesnik.“

Automobil Hind Rajab pogođen je, kako se sumnja, izraelskom vatrom dok je ona zajedno sa porodicom pokušavala pobjeći od bombardovanja tokom rata u Gazi.

Nekoliko članova porodice je ubijeno, ali je Hind uspjela odgovoriti na povratni poziv spasilaca iz Palestinskog Crvenog polumjeseca.

Ambulantna kola koja su također pokušavala stići do nje također je bila pogođena granatiranjem, a Hind, njena porodica i osoblje ambulante su svi poginuli.

Napadi na hitne službe i nezavisne istraživače, izraelska vojska negirala odgovornost

Izraelske odbrambene snage (IDF) su prvobitno tvrdile da nijedan od njihovih vojnika nije bio u oblasti u kojoj su Hind i drugi ubijeni.

No, ta tvrdnja je dovedena u pitanje nakon nezavisnih istraga istraživačke agencije Forensic Architecture, u saradnji sa nevladinom organizacijom Earshot i novinarikama iz Al Jazeera, koje su zaključile da su oštećenja na automobilu i ambulantnim kolima bila u skladu sa paljbom iz izraelskom tenka.

IDF je kasnije saopštio da je „izvršio racije na ciljeve terorista“ sa snagama koje su djelovale u četvrtima Gaze, uključujući Tel al Hawa, odakle je Hind uputila svoj hitni poziv.

Ujedinjene nacije su njen slučaj citirale u komisiji za istragu koja je Izrael optužila za ratne zločine, što Izrael negira.

Portparol IDF-a rekao je BBC-u da se slučaj i dalje pregledava kroz Mehanizam za utvrđivanje činjenica (FFAM) Izraela.

Snaga filma da pokaže ljudsku patnju i etičke dileme - "nemoguće je ne biti dirnut"

Film Kaouther Ben Hanie nastoji ispričati priču – na arapskom i engleskom – o tome šta se dogodilo Hind i njenoj porodici, iz perspektive volontera Crvenog polumjeseca u call centru u Ramallahu na okupiranoj Zapadnoj obali.

„Temelji se na istinitim događajima“ i „ukorenjen je u istini“, kaže Ben Hania.

„U jednom trenutku, s obzirom na sve ove dokaze, pomislila sam da smo završili s objašnjavanjem“, dodaje.

„Film može učiniti nešto bolje – može izazvati empatiju.“

Cjelovečernji film miješa audio snimke posljednjih, dirljivo stvarnih poziva djevojčice organozaciji Crvenog polumjeseca, sa vizualnom dramatizacijom u kojoj glumci predstavljaju volontere.

Pokušavaju da je smire i zadrže svjesnom dok postaje jasno da je okružena mrtvim tijelima svojih rođaka.

Kritičari su pohvalili emotivni utjecaj izvedbi, ali su također uočili probleme koji nastaju miješanjem dokumentarnog i igranog filma.

Guy Lodge iz Varietyja rekao je da je „nemoguće ne biti dirnut“ snimkom u središtu hibridnog filma, koji se čuje „na bolnoj udaljenosti“.

Ipak, smatrao je da su „etika i izvedba koncepta upitni“.

U recenziji od četiri zvjezdice, Robbie Collin iz The Telegrapha rekao je da film „nadilazi šok efekt“ i prikazuje gledatelju „etičku dilemu“.

„Bojao sam se gledati ovaj film“, napisao je. „No sada, kada sam ga pogledao, osjećam da mi se um promijenio, uglavnom zahvaljujući filozofskoj temeljitosti pristupa Ben Hanie.“

Film je nominiran u kategoriji za najbolji strani film na nedavnoj dodjeli nagrada Zlatni globus, a u njemu se pojavljuju glumci palestinskog porijekla

Poštovanje svjedočanstva

Redateljica - koja je prije snimanja filma dobila blagoslov Hindine majke, Wesam - kaže da je dala sve od sebe da "poštuje svjedočanstvo" volontera i ono što su joj spričali tog dana.

Nije se obratila drugoj strani jer, kako kaže: "Moj film nije istraga."

Intenzivne scene i emocionalni izazovi

U filmu se prikazuju sve napetije scene između radnika call centra Omara, kojeg igra Motaz Malhees, i njegovog šefa Mahdija, kojeg tumači Amer Hlehel. Omar postaje frustriran upornošću svog šefa da pokuša pregovarati s Izraelom, dok glumice Saja Kilani i Clara Khoury, kao kolegice iz call centra Rana i Nisreen, zaokružuju ansambl glumaca palestinskog porijekla.

Motaz Malhees i Saja Kilani tumače radnike call centra koji razgovaraju telefonom s malom Hind Rajab dok je pod opsadom

Rediteljica naglašava da je željela podijeliti s publikom ono što je osjećala prvi put kada je čula dječiji poziv za pomoć. „Mislila sam da ona gotovo razgovara sa mnom, zove me da je spasim.“

Tada je rekla sebi: „Moram se vratiti u taj trenutak kada je bilo moguće spasiti je.“ Prije nego što ju je „rat, uglavnom, iznevjerio.“

U još jednoj recenziji s četiri zvjezdice, Peter Bradshaw iz Guardiana rekao je da postoji „nepromišljena, nemilosrdna vrsta provokativne briljantnosti u onome što Ben Hania radi“.

Napisao je: „Je li to lošeg ukusa? Problematično? Pa, u svijetu u kojem se reditelji bave izmišljenim pričama o izmišljenim ljudima, Ben Hania barem hvata jedno od najrelevantnijih pitanja našeg vremena objema rukama i pronalazi način da nam ga približi.“

Lik Amera Hlehela, Mahdi, pokušava osigurati siguran put za svoje medicinske tehničar Izvor: Ammar Abd Rabbo

Odavanje počasti glasu nedužne djevojčice

Glavno pitanje za Ben Haniu prilikom stvaranja filma uvijek je bilo: „Kako učiniti da se za glas ove male djevojčice čuje?“, objašnjava ona.

„Jer svijet ne želi da ga čuje. Nije ugodno suočiti se s tim.

I za mene je bilo važno odati počast njenom glasu i učiniti da se čuje daleko, da pređe granice.“

Zabrinuti da bi se film mogao percipirati kao trećerazredni, filmski stvaraoci su se obratili nekim poznatim hollywoodskim imenima – uključujući Brada Pitta, Joaquina Phoenixa i Rooney Maru – koji su se priključili kao izvršni producenti.

Ovacije za film u Veneciji

Phoenix i Mara su prisustvovali kada je film na svjetskoj premijeri u Veneciji u septembru dobio rekordne 23 minuta ovacija, dok je pritom osvojio i nagradu Velikog žirija.

„Pomislila sam, kada će prestati?“ prisjeća se Ben Hania „nevjerovatne reakcije“.

„I zapravo su prestali jer su nas iz zamolili da izađemo iz kino dvorane, jer je iza nas još jedan film trebao imati projekciju!“

„Bilo je to istinsko iskustvo solidarnosti,“ dodaje Mahlees. „Osjetite da su ljudi tu s vama. Niste sami u ovom svijetu.“

Kaouther Ben Hania ima dvije prethodne nominacije za Oscara, a njen najnoviji film uvršten je na kratku listu za najbolji međunarodni film pred nominacije u četvrtak

Dva prethodna filma Ben Hanije - Četiri kćeri iz 2024. - o sestrama tinejdžerkama koje su se pridružile IS-u i Čovjek koji je prodao svoju kožu iz 2021.- o sirijskom izbjeglici koji postaje konceptualni umjetnički objekt - bila su nominirana za Oscara.

Film o Hind Rajab kao povijest u nastajanju 

Očekuje se da će njen najnoviji film , koji je bio nominiran za Zlatni globus, sutra dobiti nominaciju Američke akademije za filmsku umjetnist i nauku za Oscara - za najbolji međunarodni film, za koji se rediteljica nada da će pomoći cijelom svijetu da zapamti ime Hind Rajab - dok proces pronalaska trajnog sjećanja u Gazi i dalje nastavlja.

"Nemamo zvijezda, ovo nije film koji će vas oraspoložiti", kaže Ben Hania.

"Mislim da je važno ne skrenuti pogled, jer ovo nije priča: ovo je povijest u nastajanju."

federalna.ba