Dodik u oči EU gura cijelu ruku, a ona mu odgovara samo kritikama
Evropski Milorad Dodik, ali na ruski način. U posjeti Bjelorusiji i dugo najavljivanom sastanku s predsjednikom te zemlje Aleksandrom Lukašenkom. U prvi plan stavili su privrednu i ekonomsku saradnju. U drugom, ipak, one važnije teme i jasan pokazatelj da stare politike antievropskog, a proruskog kursa nikada nisu ostavljene po strani. Sljedeća adresa po najavi - susret s Vladimirom Putinom. Pitamo: Je li Milorad Dodik, konačno otvorio oči za sada nejedinstvenoj Evropskoj uniji i još jednom potvrdio da bi osim na američki, trebao biti uvršten i na popis evropskih sankcija?
Hladno bjelorusko vrijeme za toplu dobrodošlicu. Dva predsjednika - jedan entiteta, a drugi države - Milorad Dodik i Aleksandar Lukašenko. Zajedničko - ruski narativ jedinstva naroda i zajedničke historije. Prije suštine, uvodne riječi:
“Pozdravljam vaš rad i znajte uvijek, ukoliko budete imali išta što vam odgovara u Bjelorusiji - bilo za tehniku, bilo za druga pitanja u poljoprivredi, industriji ili zdravstvu - uvijek će nam biti drago da vam izađemo u susret”, rekao je Lukašenko Dodiku.
“Razgovarali smo, naravno, i o privrednoj saradnji i RS će razne robe u vrijednosti od 10 miliona dolara povući u narednom periodu - od električnih autobusa, koji se ovdje proizvode, do poljoprivredne mehanizacije”, istakao je Dodik.
A sad o suštini posjete. Duboke veze na površinu izbacile su stare težnje i nadanja. Ruska politička šapa u Bjelorusiji nije vrijedna analitičkog pristupa. Toliko je jasna da bi se država sa ili bez naziva Bjelo- isto zvala. Korijen je produžena ideologija sasvim suprotna - demokratiji, ekonomiji, trgovini, slobodama u cjelosti. Milorad Dodik, po uzoru na historijske revizioniste, podsjetio je ko je i šta je Aleksandar Lukašenko:
"Ovo je susret koji sam dugo očekivao u želji da potvrdim zahvalnost predsjedniku Lukašenku za razumijevanje, jer je on bio jedini koji je, u vrijeme kada je moj narod bombardovan 1999. godine, uz puno lične hrabrosti došao u Beograd da pruži podršku našem narodu i mi to nikada nećemo zaboraviti i želimo da se to zna.”
Bez podsjećanja na razloge koji su doveli do bombardovanja, dva lidera proruskog identiteta složni su o pitanju balkanskih problema. Osim identifikacije, na stolu je razumijevanje, podrška i jasne upute na koji način nastaviti dalje.
“Znate za moj odnos s Bosnom i Hercegovinom. Znamo da vama sada nije lako i samo snaga, nažalost, u naše vrijeme nešto znači, a vaša moć i vaša hrabrost mnogo znači. Vi se čvrsto držite po pitanju odbrane pravoslavnog naroda, imamo povjerenje u vas i na nas možete da računate”, poručio je Lukašenko.
Ponovit ćemo, pa pojasnit ćemo – citiramo: "Samo snaga, nažalost, u naše vrijeme nešto znači'' - dakle, jasna i nedvosmislena uputa s kojom Milorad Dodik ide na sastanak s Vladimirom Putinom. U jeku ruske agresije, uništavanja ukrajinske infrastrukture i ljudskih života, osuda koje nemilice dolaze iz cijelog svijeta u Kremlj, Dodik dolazi kod vladara Rusije na rukovanje koje mnogo više znači od same geste.
Zašto čovjek, koji se uoči izbora suočava sa smrću njegovog najžešćeg kritičara, ima vremena za lidera jednog od dva bh. entiteta? Pitanje koje u sebi sadrži i odgovor. Dodik sada ne prst nego cijelu ruku gura u oči EU iz koje dolaze samo kritike, ali ne i konkretni potezi - sankcije.
federalna.ba