Dobar dan iz dvorane Goran Čengić, sa strelišta Vinko Šamarlić i igrališta Želimir Vidović Keli
(Izvor: federalna.ba/Muhamed Bikić)

Dobar dan iz dvorane Goran Čengić, sa strelišta Vinko Šamarlić i igrališta Želimir Vidović Keli

Naš Gorane, Vinko, Želimiru... Otišli ste zauvijek te 1992. i još mnogi početkom tih nesretnih devedesetih godina na našim prostorima… Vas trojicu izdvojili bi ovom prilikom, jer su Vam bile slične sudbine, niste htjeli u životnoj opasnosti ostaviti ranjenog, ugroženog sugrađanina, suborca, komšiju…

Gorane, Vinko, Želimiru, istinski sportisti, a nadasve ljudi, pokazali ste ljudskost i ostali zauvijek u našim srcima i nećete nikada biti zaboravljeni.

Goran Čengić i njegovi preci uvijek su bili na pravoj strani, strani pravde i antifašizma i u onom prethodnom Narodnooslobodilačkom ratu. Goranov majkin bratić Stevan Zimonjić, bio je beogradski ilegalac, obješen tri dana prije oslobođenja Beograda, a  po njemu je bio i lik Tihi iz kultne serije “Otpisani”. Goran Čengić je ubijen 14. juna 1992. kada se neustrašivo pobunio protiv zločinca Veselina Vlahovića Batka stajući u zaštitu profesora Husnije Ćerimovića. Goran Čengić je, pored toga, bio i vrhunski sportista, rukometaš.

Vinko Šamarlić je bio džudista sarajevskog kluba JK „Željezničar“ s kojim je osvojio brojne medalje. Početkom opsade Sarajeva bio je borac u Specijalnoj jedinici Ministarstva unutrašnjih poslova BiH – Odred Bosna. Posthumno je odlikovan “Zlatnom policijskom zvijezdom”, “Medaljom za hrabrost” i “Ordenom zlatnog grba sa mačevima”. Šamarlić je poginuo 8. juna 1992. u odbrani naselja Hrasno Brdo, dan prije odlaska olimpijskog tima u Barcelonu, gdje je trebao nositi bh. zastavu na otvaranju Olimpijskih igara.

Želimir Vidović je 17. maja 1992. je pomogao transport civila, ranjenih sugrađana, u bolnicu iz sarajevskog naselja Dobrinja. Nakon što je konvoj zaustavljen na srpskom vojnom punktu, vojnici su ga odveli, a potom i ubili. Posmrtni ostaci nekadašnjeg nogometaša i reprezentativca pronađeni su 1996., a identificirani 2004. Kelijevi posmrtni ostaci su 5. juna 2004. sahranjeni u Sarajevu, zajedno sa dresom FK Sarajevo za koji je živio i igrao, kao i za rodni grad, do posljednjeg daha.

Dakle, Gorana, Vinka i Želimira nismo zaboravili, pa kao što smo do sada sa glavnog nogometnog igrališta Kampa fudbalskog kluba Sarajevo, tako ćemo od 28. maja 2021. godine iz dvorane na Grbavici i sa strelišta u Velešićima izvještavati:

„Dobar dan iz dvorane Goran Čengić, sa strelišta Vinko Šamarlić i igrališta Želimir Vidović Keli“.

federalna.ba/Muhamed Bikić

Goran Čengić Vinko Šamarlić Želimir Vidović