Djeca u Gazi se vraćaju u školu nakon godina bez formalnog obrazovanja

U Gazi se ponovo mogu čuti djeca koja uče. U šatorima koji sada služe kao učionice, bučno je i pomalo haotično, ali je puno života. Neki nastavnici pokazuju ploče prekrivene engleskim slovima, dok drugi pozivaju učenike da izađu i napišu osnovne riječi na arapskom jeziku.

To nije ni blizu normalnog školskog dana, ali nakon prekida vatre između Izraela i Hamasa u oktobru, to je početak, javlja BBC.

Nakon dvije godine rata, žamor i razgovor među učenicima odjekuje ruševinama nekadašnje škole Lulwa Abdel Wahab al‑Qatami u naselju Tel al‑Hawa, na jugozapadu Gaze. Škola je pogođena u januaru 2024. godine, a mjesecima nakon toga njeno dvorište služilo je kao sklonište za raseljene porodice. Danas je ponovo mjesto učenja, iako u mnogo skromnijem obliku.

Djeca hodaju u liniji, s rukama na ramenima svojih drugova, smiješeći se dok ulaze u improvizirane učionice. Za mnoge je ovo prvi povratak rutini i obrazovanju od početka rata.

Prema podacima UNICEF‑a, više od 97 posto škola u Gazi je oštećeno ili uništeno tokom rata. IDF je više puta tvrdio da Hamas koristi civilnu infrastrukturu, uključujući škole, za svoje operacije, ali rijetko je pružio čvrste dokaze.

Od 658.000 djece školskog uzrasta u Pojasu Gaze, većina nije imala formalno obrazovanje gotovo dvije godine. U tom periodu mnoga su djeca naučila iz prve ruke kako glad, raseljavanje i smrt oblikuju njihove živote. Sada se pojavljuje nešto rijetko, postepen povratak djetinjstvu koje su nekada poznavali.

Četrnaestogodišnjem Naeem al‑Asmaaru, koji je pohađao ovu školu prije nego što je uništena, majka je stradala u izraelskom zračnom napadu.

- To je bilo najteže što sam ikada doživio - kazao je.

Iako je mjesecima bio raseljen, njegova kuća u Gazi je ostala cijela. Nakon prekida vatre vratio se s porodicom.

- Mnogo mi je nedostajala škola - kazao je Naeem, dodajući da je razlika ogromna.

- Prije rata učili smo u pravim učionicama. Sada su to šatori. Učimo samo četiri predmeta. Nema dovoljno prostora. Obrazovanje nije isto, ali je važno da smo ovdje - dodao je.

Rital Alaa Harb, učenica devetog razreda, sanja da postane stomatolog.

- Raseljavanje je potpuno uništilo moje obrazovanje. Nije bilo vremena za učenje. Nije bilo škola. Mnogo mi nedostaju prijatelji i moja stara škola - kazala je.

Improviziranu školu vodi UNICEF, okupljajući djecu iz originalne Lulwa škole i druge raseljene tokom rata. Nastava obuhvata samo osnove - arapski, engleski, matematiku i prirodne nauke.

Direktor, dr. Mohammed Saeed Schheiber, koji radi u obrazovanju već 24 godine, preuzeo je vođenje škole u novembru.

- Počeli smo s odlučnošću da nadoknadimo učenicima ono što su izgubili - izjavio je.

Škola trenutno ima 1.100 dječaka i djevojčica, radi u tri smjene dnevno, s odvojenim danima za dječake i djevojčice, a ima samo 24 nastavnika.

- Prije rata naši učenici su učili u potpuno opremljenim školama, laboratorijama, kompjuterskim učionicama, s internetom. Sve je to nestalo - kaže dr. Schheiber.

Nema struje. Nema interneta. Mnoga djeca se bore s traumama. Više od 100 učenika izgubilo je jednog ili oba roditelja, domove ili su svjedočili ubistvima tokom rata.

- Svaki učenik je pogođen, direktno ili indirektno - rekao je direktor.

Psiholog sada vodi sesije podrške, pokušavajući pomoći djeci da procesuiraju ono što su doživjela. Ali potražnja daleko nadmašuje kapacitete.

- Imamo više od hiljadu učenika, ali samo šest učionica po smjeni. Pored škole je veliki kamp za raseljene porodice. Mnoga djeca žele da se upišu. Jednostavno ih ne možemo primiti - istaknuo je.

Za roditelje, povratak u školu donosi i olakšanje i brigu. Huda Bassam al‑Dasouki, majka petoro djece raseljena iz južnog Rimala, kaže da je obrazovanje postalo ogroman izazov.

- Nije da obrazovanje ne postoji, ali je izuzetno teško - kazala je.

Čak i prije rata škole su se suočavale s nedostatkom resursa. Sada su osnovne potrepštine nedostupne ili preskupe.

Neka djeca, kaže, zaostaju i do četiri godine, uključujući vrijeme izgubljeno tokom pandemije.

- Moj sin ne zna čitati. Ne zna pisati. Ne zna prepisati s table - kazala je.

UNICEF navodi da situaciju dodatno pogoršavaju ograničenja na ulazak humanitarne pomoći u Gazu.

Jonathan Crickx, glasnogovornik UNICEF‑a, kazao je da nedostaju sveske, olovke, gumice, lenjiri te da dugo traže da ove potrepštine uđu u Gazu, ali nije dozvoljeno. 

Izrael tvrdi da ispunjava obaveze iz sporazuma o prekidu vatre i omogućava veći ulazak pomoći. UN i brojne humanitarne agencije osporavaju to, optužujući Izrael da i dalje ograničava pristup osnovnim potrepštinama.

Uprkos prekidu vatre, izraelsko bombardiranje Gaze se nastavlja gotovo svakodnevno, kao odgovor na ono što Izrael naziva kršenjem sporazuma od Hamasa. Ipak, djeca nastavljaju dolaziti.

federalna.ba/Fena