Djeca s poteškoćama čekaju podršku: Nedostaje educiranih asistenata

U školama na području Srednjobosanskog kantona u ovoj školskoj godini je oko 300 učenika s poteškoćama u razvoju. Roditelji djece tvrde da inkluzija istinski nije zaživjela. Njihova djeca trebaju posebnu podršku, a oni snagu koja se često podrazumijeva. Između svakodnevnih izazova i nedovoljne pomoći sistema, prepušteni su sami sebi.

Roditelji traže educirane asistente

Među gotovo tri stotine djece s poteškoćama u razvoju koja u ovoj školskoj godini s rješenjem o kategorizaciji pohađaju nastavu je i Vitežanka Ivana Čečura. Druga je sedmica kako ona, ali i nastavno osoblje, pokušavaju pomoći da se prvačić Petar privikne na školske obaveze.

„Već smo morali mijenjati jednog asistenta. Najveći je problem što nisu mladi educirani. Nama puno treba educiranih asistenata i da što više u škole dolazi ljudi koji su obučeni za to, da se i učiteljima i nastavnicima olakša, jer je sve više djece s poteškoćama“, kaže Ivana.

Problem počinje i prije škole

Takve brige Novotravničanku Almu Mehanović i njene blizankinje čekaju narednih godina.

„Ovu godinu nismo upisali zato što su na kategorizaciji bili na godišnjim odmorima i nismo stigli dobiti termin na vrijeme da bismo ih mogli upisati“, objašnjava Alma.

Školama treba više podrške

Prema podacima nadležnog ministarstva, trenutno je u školama angažirano oko 150 asistenata u nastavi. Svjesni su da, iako oni s djecom rade najbolje što mogu, neophodna im je stalna edukacija, ali i povećanje njihovog broja.

Ministar obrazovanja, nauke, mladih, kulture i sporta Srednjobosanskog kantona Bojan Domić ističe da je potrebno dodatno razvijati kapacitete i povezati obrazovni sistem sa zdravstvenim i socijalnim sektorom.

„Moramo imati bolje, kvalitetnije timove da budu veća podrška toj djeci i to je ono što moramo razviti. Imamo jedan dio edukatora i rehabilitatora u školama. Njih vjerovatno moramo povezati s ovim dijelom koji je više zdravstveni i socijalni“, istakao je Domić.

Roditelji pomoć traže privatno

A to su domovi zdravlja i centri za mentalno zdravlje. Trenutno većina njih tretmane koji su potrebni djeci najčešće plaćaju u privatnim zdravstvenim ustanovama. Isto je i s psihološkom podrškom njima, majkama.

„Ako ćemo privatno plaćati, imamo. Ako ovako nemamo, jer je u javnim ustanovama jako teško doći do termina. Nama dođe dan kada nam treba sada i odmah, a nemamo podršku“, kaže Čečura.

Mehanović navodi da su roditelji zbog toga primorani pomoć tražiti u privatnim ustanovama.

„Mi smo prinuđeni da idemo tražiti pomoć ondje gdje možemo da je nađemo, u privatne ustanove. Troškove tretmana snosimo sami“, ističe Mehanović.

Dnevni centri kao prijeko potrebna pomoć

No, ni to im nije najveći problem. Njima, koje uz svakodnevne obaveze, iscrpljene od brige i straha za živote i budućnost djece, najviše bi, kažu, pomoglo otvaranje dnevnih centara. Djeca bi nekoliko sati provela pod nadzorom stručnih osoba, a one bi prikupile snagu za dalje.

federalna.ba

Federalna.ba dostupna je i kao mobilna aplikacija. Preuzmite je na Google Playu i App Storeu.