Dizdarević: Svaki nuklearni objekat nosi određeni rizik
Na granici Hrvatske i Bosne i Hercegovine, uz korito rijeke Une, uskoro bi mogao biti skladišten radioaktivni otpad iz Nuklearne elektrane Krško. Dok tamošnja Vlada uvjerava da je lokacija na Trgovskoj gori tek “preferentna opcija”, zakon koji otvara vrata Centru za zbrinjavanje radioaktivnog otpada ondje prošao je – po hitnom postupku.
O tome koliko je odluka Hrvatskog sabora da nuklearni otpad odlaže na Trgovskoj gori u blizini granice s Bosnom i Hercegovinom opasna, ali i o načinu na koji je donesena, te mogućim potezima bh. vlasti u magazinu Svijet razgovarali smo s Emirom Dizdarevićem, predsjednikom ekspertskog tima za Trgovsku goru.
Dizdarević smatra da je donošenje zakona po hitnom postupku jasan pokazatelj žurbe hrvatskih vlasti, koje su svjesne da u narednom periodu neće uspjeti usvojiti novi državni prostorni plan.
„Mislim da se jako žuri i da su uvidjeli da u 2026. godini neće uspjeti da donesu državni plan prostornog razvoja. Ovim specijalnim zakonom, prije zimske pauze, definisano je da je Čerkezovac na Trgovskoj gori lokacija za izgradnju centra za upravljanje radioaktivnim otpadom.“
On podsjeća da ta lokacija nikada ranije nije bila ucrtana u prostorne planove ni na nižim nivoima vlasti u Hrvatskoj.
„U dosadašnjem državnom prostornom planu Trgovska gora jeste bila označena kao lokacija za nuklearni objekat, ali u prostornom planu Sisačko-moslavačke županije i u prostornom planu Općine Dvor nikada nije bila ucrtana lokacija za izgradnju centra za upravljanje radioaktivnim otpadom.“
Dizdarević naglašava da se mora praviti jasna razlika između različitih vrsta radioaktivnog otpada, ali ističe da svaki nuklearni objekat nosi određeni rizik.
„Trebate razlikovati dvije vrste radioaktivnog otpada. Jedan je radioaktivni otpad koji svaka država ima i koji nastaje u medicini, nauci i industriji, i za taj otpad se brine država.“
Posebno ukazuje na otpad koji nastaje radom nuklearne elektrane Krško, čije je vlasništvo podijeljeno između Slovenije i Hrvatske.
„Drugi je radioaktivni otpad koji nastaje u nuklearnim objektima koji proizvode električnu energiju. Nuklearna elektrana Krško je u vlasništvu 50 posto Slovenije i 50 posto Hrvatske.“
Dizdarević podsjeća da je Slovenija ranije nudila trajno zbrinjavanje nisko- i srednje-radioaktivnog otpada iz Krškog, ali da je Hrvatska od toga odustala.
„Slovenija je imala saglasnost lokalne zajednice, općine Krško, da primi i hrvatski radioaktivni otpad niske i srednje radioaktivnosti nastao u nuklearnoj elektrani Krško.“
Prema njegovim riječima, Hrvatska je odustala zbog institucionalnog otpada koji Slovenija nije željela da primi.
„Hrvatska je, po njihovim riječima, odustala jer Slovenija nije željela da primi njihov institucionalni otpad koji se nalazi na dvije lokacije u Zagrebu i na više internih lokacija.“
Dizdarević smatra da odluka o Trgovskoj gori nije izolovan slučaj, već dio šire strategije Hrvatske u oblasti nuklearne energije.
„Republika Hrvatska ide u program nuklearne energije i najavljuje se da će Ministarstvo ekonomije uputiti zakon o upotrebi nuklearnih tehnologija u mirovne svrhe. Vrlo je moguće da će se u budućnosti ići u izgradnju novih nuklearnih elektrana.“
Govoreći o institucionalnom odgovoru BiH, Dizdarević ističe da je država formalno uključena u proces, ali da Hrvatska ne dijeli informacije.
„Bosna i Hercegovina je po Espoo konvenciji u februaru 2023. godine dobila studiju utjecaja na okoliš i izrazila da bude zainteresovana strana. Od tada Republika Hrvatska nije podijelila nijednu informaciju s Bosnom i Hercegovinom.“
Posebno problematičnim smatra nedostatak detaljnih studija i karakterizacije otpada.
„Mi u ovom momentu nemamo preliminarne ni detaljne studije koje je Hrvatska radila. Nama je izuzetno važno da znamo karakterizaciju otpada iz nuklearne elektrane Krško, jer radionuklide ne možete ukloniti nikakvim tretmanom.“
Dizdarević naglašava da ekspertski tim BiH okuplja stručnjake sa višedecenijskim iskustvom, posebno u oblasti seizmologije i geologije.
„Naši stručnjaci za seizmotektoniku, seizmologiju i geologiju, profesori sa 20, 30 i 40 godina iskustva, s pravom se ljute kada o tim oblastima govore fizičari koji za to nisu kompetentni.“
Posebnu zabrinutost izaziva planirani transport otpada uz rijeku Unu.
„Plan je da otpad dođe željeznicom, a zatim uz rijeku Unu da se 2450 betonskih spremnika prevozi do lokacije Čerkezovac. U slučaju incidenta, moramo znati šta ti kontejneri mogu izdržati.“
Dizdarević zaključuje da Bosna i Hercegovina mora iscrpiti sve pravne i stručne mehanizme.
„Sve njihove studije ćemo detaljno analizirati, tražiti pojašnjenja gdje god postoji sumnja, a ako bude potrebno, tražiti i arbitražu da nezavisna strana da svoje mišljenje.“
federalna.ba