Digitalizacija mijenja putovanja - Hoćemo li zauvijek izgubiti uspomene u pasošima?

Proces predaje pasoša graničnom agentu i dobijanja pečata koji označava vaš dolazak u novu zemlju mogao bi uskoro postati stvar prošlosti.

U oktobru 2025. godine, Evropska unija je započela implementaciju svog Sistema ulaska/izlaska (EES), novog digitalnog alata za upravljanje granicama koji bilježi biometrijske podatke, kao i datume ulaska i izlaska državljana trećih zemalja koji putuju u i izvan Šengenskog prostora. Kada bude potpuno implementiran u aprilu 2026. godine, ovaj sistem će zamijeniti ručno pečatiranje pasoša digitalnim skeniranjem, čineći proces efikasnijim i sigurnijim – označavajući značajnu promjenu u načinu na koji neki putnici prelaze evropske granice.

Ova promjena je dio šireg globalnog trenda. Zemlje poput Australije, Japana i Kanade već koriste biometrijske podatke na graničnim prijelazima, dok su Sjedinjene Američke Države najavile planove za proširenje sličnih sistema. Kako digitalna obrada postaje norma, ovo bi tiho moglo označiti kraj jednog tradicijskog putničkog rituala: sakupljanja pečata u pasošu.

„Verzije pečata u pasošima sežu još od srednjeg vijeka ili renesanse“, rekao je Patrick Bixby, profesor na Arizona State University-u i autor knjige License to Travel: A Cultural History of the Passport.

„Vosak bi bio stavljan na pisma o dopuštenju koje su izdavali suvereni u Evropi. To je, barem što se mene tiče, početak.“

Porijeklo pečata koji označava prelazak granica datira još iz Srednjeg vijeka (Foto: Getty Images)

Iako su putni dokumenti – i pečati različitih vrsta – postojali već stoljećima, tek je početkom 20. stoljeća moderni pasoš počeo da se oblikuje. Nakon Prvog svjetskog rata, Liga naroda pomogla je u formalizaciji standarda pasoša jer su granice postale strože regulisane.

Do 1950-ih, moderni običaj primanja pečata u pasošu postao je simbol mobilnosti i statusa, jer je svijet ušao u "zlatno doba" putovanja, kada su letovi postali pristupačniji široj javnosti.

„Tek nakon Drugog svjetskog rata i ponovnog pokretanja međunarodnih putovanja su pečati počeli dobivati sentimentalnu vrijednost kakvu imaju danas“, rekao je Bixby.

S obzirom na mogućnost da pečati nestanu, reakcije među putnicima su podijeljene.

„Iskreno će nedostajati pečati u pasošu“, kaže Hristina Nabosnyi, koja živi u Londonu. „Za mene, oni su uvijek bili više od samo dokaza ulaska – to su mali pokazatelji uspomena na mjesta koja sam posjetila i zemlje u koje sam putovala.“

Njujorška spisateljica Elle Bulado se slaže. „Gubitak pečata u pasošu pomalo je nostalgično. Iako prepoznajem potrebu za bržim i efikasnijim procesima, primanje pečata uvijek je bilo kao mali znak priznanja“, rekla je. „To je dokaz da si prešao granicu i stigao negdje gdje si mogao samo sanjati. Nedostajat će mi ta tradicija ako pečati nestanu.“

Novi programi poput EES sistema u EU znače da će putnici brže prolaziti kroz carinu (Foto: Getty Images)

Drugi su pragmatičniji. Jorge Salas-Guevara, predsjednik i osnivač turističke agencije New Paths Expeditions, oduševljen je koliko bi novi digitalizirani proces mogao uštediti vremena. "Provodim oko 250 do 300 dana godišnje na putovanjima, stalno prelazeći granice, tako da je za ljude poput mene ova promjena olakšanje."

Iako će neki putnici požaliti zbog nostalgije za sakupljanjem pečata u pasošu, mnogi imaju planove da na druge načine označe svoja putovanja, poput sakupljanja magneta za frižider ili drugih suvenira.

Ipak, za Bixbyja uvijek će postojati nešto posebno u tome da imate opipljiv zapis svojih putovanja. "Ovo je zaista veće pitanje o analognom naspram digitalnog," rekao je.

"Postoji nešto u tome da imate dokument koji je bio s vama dok ste bili tamo. Stvara se neka vrsta aure oko fizičkog objekta, koja nestaje kada sve postane digitalizovano."

federalna.ba/BBC