Deset neobjavljenih pjesama mladog Davida Bowieja konačno ugledalo svjetlo dana: Snimke pronađene u staroj arhivi

Deset dosad neobjavljenih snimaka mladog Davida Bowieja, nastalih 1965. godine u periodu kada je još nastupao pod imenom Davie Jones, od danas je dostupno javnosti u okviru novog posthumnog izdanja The Shel Talmy Recordings.

Riječ je o materijalu koji je decenijama bio skriven u arhivi američkog producenta Shel Talmyja, čovjeka koji je u šezdesetim godinama producirao neke od ključnih snimaka bendova poput The Kinks i The Who. Album, koji objavljuje Parlophone, donosi ukupno 22 pjesme, među kojima je deset prethodno neobjavljenih snimaka, kao i remasterirane verzije ranije objavljenih pjesama, alternativne vokalne verzije i demo-snimke. 

Posebno je zanimljivo što ove snimke potiču iz perioda neposredno prije nego što će Davie Jones postati David Bowie – umjetnik koji će nekoliko godina kasnije napraviti veliki proboj pjesmom Space Oddity i izgraditi jednu od najutjecajnijih karijera u historiji popularne muzike.

Sve je počelo od nekoliko olovkom ispisanih riječi

Priča o pronalasku snimaka počela je prije otprilike deset godina. Muzički historičar i arhivist Alec Palao pregledao je staru zbirku ploča i arhivskog materijala kada je na jednom od primjeraka primijetio jedva vidljive oznake ispisane olovkom.

Na materijalu je pisalo: "Davie Jones". To je bilo ime pod kojim je budući David Bowie nastupao prije nego što je postao svjetski poznat.

Palao je ubrzo shvatio da se ne radi o običnom arhivskom primjerku. U pitanju je bio 12-inčni acetat s pet do tada neobjavljenih snimaka mladog Bowieja, sačuvan u zbirci producenta Shel Talmyja. "To je muzičko zlato", opisao je Palao značaj pronalaska, naglašavajući da se radi o veoma sirovim snimcima iz vremena kada Bowie još nije pronašao karakterističan zvuk po kojem će kasnije postati poznat.

Palao je za rane snimke kazao da su vjerovatno među najneposrednijim i najnesputanijim zapisima koje je moguće čuti od buduće zvijezde. 

Godina 1965. bila je važna prekretnica u životu tada još mladog muzičara.

Bowie je tada imao 18 godina i pokušavao je pronaći svoje mjesto na londonskoj muzičkoj sceni. Nastupao je kao Davie Jones, a iza sebe je već imao iskustvo s nekoliko bendova. U tom periodu sarađivao je s grupama The Manish Boys i Davie Jones & The Lower Third, dok je Shel Talmy postao jedan od prvih važnih producenata s kojima je radio. 

Talmy je već bio afirmirano ime u britanskoj muzici. Radio je s The Kinks i The Who, a njegove produkcije bile su dio zvuka britanske beat i mod scene sredinom šezdesetih.

Upravo je taj susret omogućio da se sačuva veliki broj snimaka iz ranog perioda Bowiejeve karijere.

Do kraja septembra 1965. Davie Jones već je postao David Bowie, čime je započeo novo poglavlje svoje karijere. 

Album donosi čak 22 pjesme

The Shel Talmy Recordings nije tek zbirka nekoliko pronađenih pjesama. Na CD-u i digitalnim servisima nalazi se 22 snimka, među kojima su ranije objavljene pjesme, deset prethodno neobjavljenih materijala, demo-snimci i alternativne verzije.

Među pjesmama su: You've Got A Habit Of Leaving, I Want Your Love, Cupid, I Pity The Fool, Baby Loves That Way, Keep Up With The Jones (Instrumental), Leave Her To Me, I'll Follow You i druge.

Za vinilno izdanje odabrano je 11 pjesama, uključujući šest prethodno neobjavljenih snimaka. 

Na snimcima svira i Jimmy Page

Za ljubitelje rock historije posebno je zanimljivo učešće Jimmyja Pagea, budućeg gitariste The Yardbirds i Led Zeppelina. Page je u to vrijeme radio kao studijski muzičar, a svirao je gitaru i na snimku I Pity The Fool, koji su The Manish Boys snimili s Bowiejem.

Na istim sesijama učestvovali su i drugi značajni muzičari tog vremena, među njima pijanista Nicky Hopkins, koji će kasnije sarađivati s velikim imenima rocka, uključujući The Rolling Stones, The Beatles, The Who i Jeffa Becka. 

I Pity The Fool tako predstavlja zanimljiv spoj mladog Bowieja i muzičara koji će samo nekoliko godina kasnije postati dio temelja britanskog i svjetskog rocka.

"I Pity The Fool" ima posebno mjesto u ovoj priči

Za jednu osobu koja je poznavala Bowieja još prije njegove svjetske slave, pjesma I Pity The Fool ima posebno emotivno značenje. Pjevačica Dana Gillespie, koja je upoznala Bowieja kada je imao svega 17 godina, prisjetila se njihovih susreta u londonskim klubovima.

Gillespie je ispričala da su ona i Bowie često odlazili u tada poznati kafić Gioconda u Denmark Streetu, ulici koja je šezdesetih bila jedno od središta londonske muzičke scene. Prema njenom sjećanju, Bowie je jednog dana utrčao u kafić i uhvatio je za ruku.

"Ovo moraš čuti", rekao joj je. Odveo ju je do malog prostora za slušanje u kojem su zajedno preslušali pjesmu I Pity The Fool. Sada se upravo remasterirana verzija te pjesme nalazi na novom albumu. 

"Pokušavao je pronaći svoj glas"

Gillespie je bila među ljudima koji su mladog Bowieja upoznali prije nego što je postao globalna zvijezda. Prema njenom sjećanju, tadašnji Bowie nije zvučao kao umjetnik kojeg danas poznajemo.

"To su pjesme koje zapravo ne zvuče kao David, ali on je pokušavao pronaći svoj glas. Eksperimentirao je", kazala je Gillespie.

Upravo zbog toga novi album ima vrijednost koja nije nužno samo u muzičkoj kvaliteti svake pojedinačne pjesme. Za historičare muzike mnogo je važnije to što omogućava uvid u proces kroz koji je jedan mladi londonski muzičar pokušavao pronaći vlastiti identitet.

Alec Palao smatra da snimke možda neće pružiti mnogo direktnih odgovora na pitanje kakav će Bowie tek postati. Ali, prema njegovim riječima, one su važan dokument svog vremena.

"Želio je postati velika zvijezda"

Gillespie se prisjetila i koliko je Bowie već kao veoma mlad bio ambiciozan.Ispričala je da joj je jednom prilikom, dok su bili u kući njegovih roditelja u Bromleyju, rekao da želi učiniti sve što je potrebno kako bi izašao iz sredine u kojoj je odrastao.

"Šta god bude potrebno, želim otići odavde", rekao joj je, prema njenom sjećanju.

Bowie je to i ostvario.

Nekoliko godina kasnije postat će međunarodna zvijezda, a njegova karijera obuhvatit će desetljeća eksperimentiranja s rockom, popom, soulom, elektronikom, teatrom i drugim muzičkim formama.

Umro je 2016. godine, ali njegov utjecaj na popularnu kulturu i muziku ostao je ogroman.

Od "Space Oddity" do statusa kulturne ikone

Bowiejev veliki proboj dogodio se 1969. pjesmom Space Oddity.

Tokom narednih desetljeća objavio je niz albuma koji su postali ključni dijelovi historije popularne muzike. Imao je 11 albuma koji su dosegnuli prvo mjesto britanske top-liste, a njegov utjecaj nadilazio je samo muzičku industriju.

Bio je prepoznatljiv po tome što je neprestano mijenjao muzički i vizuelni identitet, od Ziggyja Stardusta do kasnijih faza karijere.

Zbog toga je zanimljivo vratiti se upravo u 1965. godinu, kada Bowie još nije imao gotovo ništa od imidža po kojem će ga svijet pamtiti.

Na novim snimcima čuje se mladi Davie Jones koji pokušava pronaći pravac između britanskog beata, bluesa, soula i tada popularnog mod zvuka. 

Iako su pronađene prije desetak godina, pjesme nisu odmah objavljene. Palao je tokom tog perioda radio na tome da se materijal pravilno identificira, obradi, restaurira i pripremi za objavljivanje.

Album je na kraju licenciran za Warner Music Group, odnosno njegovu izdavačku kompaniju Parlophone, dok prihodi koji pripadaju Bowiejevom katalogu idu njegovoj ostavštini.

Warner Music Group je još 2022. godine od Bowiejeve ostavštine kupio prava na objavljivanje i eksploataciju velikog dijela njegovog muzičkog kataloga. Za novo izdanje materijal je remasterirao John Webber, a album je objavljen 18. septembra 2026. godine. 

Više od novih pjesama – pogled u London 1965.

Za Palaoa vrijednost ovog materijala nije samo u tome što je pronađeno deset pjesama koje niko ranije nije mogao slušati.

Snimke su svojevrsni vremenski dokument. One vraćaju slušatelja u London 1965. godine, u period kada su klubovi, mali studiji i ulice poput Denmark Streeta predstavljali mjesta na kojima su mladi muzičari pokušavali pronaći producente, bendove i izdavače.

Bowie je tada bio samo jedan od mnogih ambicioznih mladih muzičara. Nije još bio Ziggy Stardust, nije bio globalna zvijezda i nije imao reputaciju jednog od najvećih inovatora popularne muzike.

Bio je Davie Jones – mladić koji je snimao pjesme, nastupao po klubovima i pokušavao dobiti priliku.

Upravo zato Palao smatra da novi materijal predstavlja svojevrsni prozor u vrijeme prije nego što je nastao David Bowie kakvog danas poznajemo.

Za Bowijeve prijatelje, saradnike i historičare muzike, The Shel Talmy Recordings predstavlja još jedan komadić slagalice o nastanku jednog od najvažnijih umjetnika 20. stoljeća. Gillespie smatra da je posebno vrijedno što rani snimci nisu ostali zaključani u arhivama.

Bowie je, prema njenim riječima, oduvijek želio postati velika zvijezda, a činjenica da njegov rani rad i danas pronalazi put do publike pokazuje koliko je njegov katalog i dalje živ.

Novi album zato nije samo zbirka arhivskih snimaka. On predstavlja dokument jednog trenutka u kojem se tek formirao umjetnik koji će kasnije decenijama mijenjati granice popularne muzike.

I možda je upravo u tome njegova najveća vrijednost: slušateljima omogućava da čuju Davieja Jonesa prije nego što je postao David Bowie. 

federalna.ba

Federalna.ba dostupna je i kao mobilna aplikacija. Preuzmite je na Google Playu i App Storeu.