Danijela Kaloci-Huremović: Žrtva nasilja mora osjetiti da je sistem štiti

U subotu je na snagu stupio izmijenjeni tekst Krivičnog zakona Federacije koji donosi strože kazne i bolje definiše počinioce i krivična djela. No, je li dovoljno? Radi li država sve što može? O femicidu, radu na terenu, sigurnim kućama i zašto se žrtvi često ne vjeruje - u emisiji Federacija danas govorila je Danijela Kaloci-Huremović, voditeljica sigurne kuće Vive Žene.

Dvije godine od brutalnog zločina - ubistva Nizame Hećimović. Da li se šta promijenilo i da li smo išta naučili?

„Puno toga se jeste promijenilo“, kaže Kaloci-Huremović. Međutim, ono što treba naglasiti je „dosljedno provođenje svih zakonskih odredbi, odnosno hitnije i ažurnije postupanje kada se prijavi nasilje u porodici“. Dalje je voditeljica sigurne kuće govorila o važnosti samog pristupa prema žrtvama nasilja, te važnosti pristupa „bez predrasuda, bez stereotipa i bez stigme“, te bez da se „opravdava nasilnik za ponašanje koje je učinio“.

Da li su izmjene krivičnog zakona dovoljne i sve što sistem može uraditi?

"Sistem je unaprijeđen i malo ozbiljniji", navodi Kaloci-Huremović, ali akcenat stavlja na prepoznavanje nasilja, te prvu reakciju službenika u institucijama kada se nasilje prijavi.

„Svaki slučaj nasilja je specifičan i u skladu sa tim treba i postupati. Ukoliko je žrtvi nasilja potreban smještaj u sigurnu kuću, institucije moraju na vrijeme prepoznati tu potrebu i uputiti žrtvu u sigurnu kuću. Ukoliko je procijenjeno da žrtva zbog straha, stigme, u ovom trenutku ne želi da prijavi nasilje, ona mora zaista dobiti jednu podršku i jedno ohrabrivanje i da vjeruje u taj sistem, da će je taj sistem i zaštititi. To se može osigurati samo onda kada službenik u instituciji, onda kada se prijavi nasilje, zaista postupa tako da žrtva ima potpuno povjerenje u njega, odnosno u tu osobu sa kojom razgovara. Ta osoba daje jednu sigurnost, da će poduzeti sve ono što je zakonski predviđeno kao mogućnost i najvažnije je da je informiše o njenim pravima koja ima, a prilično su novim zakonom prava žrtava unaprijeđena u svakom pogledu“, objasnila je Kaloci-Huremović.

U sigurnoj kući Vive Žene trenutno je 13 žrtava nasilja, od toga šestero je malodobne djece koja su sa svojim majkama. Poredeći ovaj period sa prošlom godinom, 30 je osoba više ove godine u smještaju, što pokazuje povećan trend smještaja sigurne kuće.

Kako poboljšati rad sigurnih kuća i šta je to najvažnije?

Sigurna kuća, prije svega, mora imati sigurnost, zatim psihosocijalni tretman sa stručnjacima, te finansijsku stabilnost.

„To je naravno prepoznato kroz zakon o zaštiti nasilja u porodici, ali na nekom izvedbenom nivou, odnosno na izvršnom nivou. Ove stvari se trebaju regulisati jer je zakon sada predvidio novi način finansiranja sigurnih kuća. Svakako da, sigurne kuće ne treba posmatrati kao nešto negativno, nego posmatrati kao jedan resurs u zajednici koji zaista pomaže žrtvama da osnaže svoje resurse. To nije samo trenutna fizička zaštita, nije samo krov nad glavom, nego se zaista puno radi na ohrabrivanju žrtve, na pronalaženju načina da izađe iz kruga nasilja, do ekonomskog osnaživanja, zapošljavanja, ali i prepoznavanja određenih problema kod djece i kako bi se djeca adekvatno i na vrijeme uključila u tretman koji je izvan sigurnih kući“, poručila je Kaloci-Huremović.

federalna.ba