Dan žalosti je trebao biti u cijeloj BiH - sistem je dopustio da majka i sin budu ubijeni

U Kalesiji dan žalosti - ukopani su majka i sin. Dan žalosti bi možda trebao biti u cijeloj Bosni i Hercegovini jer su majka i sin ubijeni - i jer je to sistem, ovakav kakav jeste, dopustio. Zakonodavni, pravosudni, izvršni - koji god hoćete. Zakazalo je cijelo bh. društvo. I dok za Emirom Selimovićem, kojega se sumnjiči za dvostruko ubistvo, policija i dalje traga, mi gledamo, čekamo i možda suviše blago reagujemo.

Ubistva, iako morbidno zvuči, sve manje šokiraju naše društvo. Međutim ono u Kalesiji doseglo je novi nivo brutalnosti. Inela Selimović i njen trinaestogodišnji sin zadavljeni su u porodičnom stanu u Kalesiji. Dženaza je obavljena danas uz veliko prisustvo građana.

A šokirani su i građani Sarajeva, koji su se danas okupili kako bi odali počast ubijenoj majci i djetetu.

Položili su ruže, te održali minutu šutnje - minutu u kojoj su, kako kažu, razmišljali o tome koliko će nas još ubistava koštati stvarna promjena.

„Svi smo odgovorni, radi se o dubokom problemu, koji je praktično nasljeđen, historijski i vezan za strašno stanje u kojem žive ljudi u Bosni i Hercegovini. Šta raditi sa socijalnim službenicima koji ženi kažu "misliš da ćeš naći boljeg ako napustiš ovoga što te tuče?". Šta raditi sa policajcem koji zanemari bilo kakvu prijavu?“, pita Amra Hadžimuhamedović.

„Najvažnija sigurna kuća za svaku osobu, dijete, ženu je vlastita kuća i trebamo krenuti od toga - od odgoja unutar porodice, škole, pa onda dalje preko sistema, institucija i tako dalje“, ističe organizatorica okupljanja Sanela Mašić.

„Pokušavamo na sve moguće načine da osvijestimo ljude, da promijenimo zakon. Toliko je ljudi i organizacija iza toga i šaljemo molbe stalno – međutim, ništa se ne dešava. Femicid je veliki veliki problem u ovoj državi, kao što svi znamo, i nadam se, iskreno se nadam da će se nešto promijeniti jer - sve je gora situacija“, kazala je Mirela Redžić.

Iako je okupljanje bilo relativno spontano, te promovisano samo putem društvenih mreža, građani su se odazvali.

„Vidim puno mladih ljudi, a to puno znači. Drago mi je da smo otvoreno počeli pričati o ovome, a mislim da je i u okruženju veoma slično, a možda i ista stvar – sve je to u pet deka“, poručuje Rifat Mašić.

„Ja sam postavila nekoliko storyja, prosto je to bio moj neki nagon kao majke, žene i reakcija na sve što se desilo. Ono što me najviše i boli je apatija u koju smo zapali i neka pasivnost i drago mi je vidjeti da su se ljudi odazvali i došli“, dodala je Mašić.

Šok građana, koji su gotovo svaki mjesec izloženi novoj vijesti o novom ubistvu, već se počinje pretvarati u bijes. Bijes prema institucijama, koje ne rade dovoljno kako bi se žrtve nasilja u porodici zaštitile. Ali jednak bijes se stvara i prema samom društvu, čija etika sada već puca po šavovima.

federalna.ba