Dan kada su američki vojnici u My Laiu počinili masovna ubistva vijetnamskih civila
U SAD su se na današnji dan 1969. godine pojavili prvi medijski izvještaji o ratnom zločinu američke vojske izvršenom u martu 1968. u selu Mi Laj nad vijetnamskim civilima.
Američki vojnici su u My Laiu počinili masovna ubistva vijetnamskih civila.
Procjene o broju ubijenih osoba kreću se od 347 /rezultati istrage koju je sprovela Vlada SAD/ do 504 /na spomeniku žrtvama masakra ispisano je toliko imena/. Žrtve su bile dobi od jedne do 82 godine.
Četa " Charlie" Prvog bataljona 20. pješadijskog puka 11. brigade 23. pješadijske divizije stigla je u Južni Vijetnam decembra 1967. godine, tri mjeseca prije dešavanja u My Laiu.
U okviru "Tet ofanzive", 48. bataljon Narodnog fronta za oslobođenje Južnog Vijetnama izvršio je napad na Kvan Naj. Napad je bio odbijen i oni su bili primorani na povlačenje.
Vojna obavještajna služba SAD došla je do saznanja da se 48. bataljon povukao ka selu Son Mi i da se glavnina snaga skriva u tom selu i u nekoliko susjednih zaselaka, među kojima je bio i My Lai.
Američke snage pripremile su opsežnu ofanzivu na ta sela.
Dva voda Čete "Charile" nisu naišla na bilo kakav otpor niti je bilo ko uzvratio vatru. Jedan vod kojim je komandovao poručnik William Calley otvorio je vatru na nenaoružane civile. To je iskra koja je dovela do toga da vojnici počnu sa ubijanjem svega što se micalo - i ljudi i životinja.
Prvi vod je u centru sela okupio grupu od 70 do 80 seljana. Poručnik Calley je izdao naređenje svojim ljudima da pucaju u civile, a i sam se priključio ubijanju. Prema kasnijim svjedočenjima, Calley je uzimao puške iz ruku onih koji su odbili da slušaju njegova naređenja i iz njih ubijao civile.
Drugi vod je u sjevernom dijelu sela pobio još jednu veliku grupu civila, njih oko 70. Treći vod se napadu priključio kasnije, sa zadatkom da pomogne u slamanju daljeg otpora. Oni su učestvovali u likvidaciji preostalih preživjelih i ranjenika.
Prije nego što je napad opozvan, ubijeno je više od 500 civila, među kojima je bilo žena i djece. Veliki broj ubijenih je bačen u kanal za navodnjavanje. Mnoge žene su silovane, zarobljeni su bili mučeni, a veliki broj njih bio je i osakaćen.
Američki vojnici su, osim vatrenog oružja, koristili bombe i bajonete.
Odmah nakon akcije, Četa "Charlie" je dobila pohvale za "sjajno obavljen zadatak". U izveštajima je pisalo da je "u borbama ubijeno 128 neprijateljskih vojnika i da je stradalo 20 civila".
Svjetska javnost je za masakr saznala tek u novembru 1969. godine, kada je novinar Seymour Hersh objavio priču sa ratnim veteranom Ronaldom Ridenhourom, koji je za događaj u Mi Laiu čuo od vojnika iz Čete "Charlie".
On je prije razgovora sa Hershom pisao članovima Kongresa, State departmentu, predsjedniku Richard Nixsonu i Pentagonu, zahtijevajući pokretanje istrage.
Pred vojnim sudom je optuženo 14 oficira. Većina optužbi je odbačena, a osuđen je samo poručnik Calley.
On je osuđen na doživotnu robiju, ali je njegova kazna kasnije preinačena, pa je u kućnom pritvoru proveo samo tri godine.
federalna.ba/Srna