Da ima živi učitelj i živa slika
Rad s djecom s poteškoćama u razvoju zahtijeva posebne uvjete, a u pandemiji koronavirusa sve je bilo mnogo teže organizovati. Djeca traže direktan kontakt, a mali broj asistenata u nastavi to dodatno otežava. Nastava se, za razliku od početka pandemije, sada organizuje uživo, ali novi problem roditeljima predstavlja nemogućnost internatskog smještaja ili cjelodnevnog boravka.
Pandemija koronavirusa otvorila je mnoga pitanja u organizaciji nastave, posebno one za djecu s teškoćama u razvoju, čije školovanje i inače zahtijeva posebne uvjete, za koje naša domovina nema potpunu spremnost.
“Postoje zakoni u Bosni i Hercegovini, koji su regulisali pitanje djece s teškoćama, kako u vrtićima tako i u osnovnim i srednjim školama. Međutim, u praksi imamo potpuno drugačiju situaicju. Dakle, ono što je propisano zakonom - ne primjenjuje se”, tvrdi Saudin Sivro, predsjednik Samostalnog sindikata osnovnog obrazovanja i odgoja KS-a.
Deklaracijom o pravima djeteta Bosna i Hercegovina se obavezala da omogući školovanje djeci s teškoćama u razvoju, ali postoje stalni problemi, kao što je manjak kadrova, pomagala u nastavi i nemogućnost cjelodnevnog boravka. No, nadležni napominju da konstantno teže rješavanju ovih problema, a posebno se bave osposobljavanjem potrebnog radnog kadra.
“Što se tiče radnog kadra, mi nemamo dovoljno razvijene standarde shodno potrebama djece s poteškoćama u razvoju. Osim standarda, nemamo potrebna učila. Ne možemo reći da su vlasti obezbijedile ono neophodno u interesu roditelja, a to su cjelodnevni boravci”, ističe Zulfo Ahmetović, pomoćnik direktora Centra Vladimir Nazor.
Sivro dodaje kako resorno ministarstvo s nevladinim sektorom trenutno radi na projektu izrade certifikacije i akreditacije potrebnih asistenata u nastavi.
Osim ustaljenih problema, pandemija je dodatno otežala situaciju tako što su djeca koja zahtijevaju posebnu pažnju bila primorana raditi online, od domova. Od početka nove školske godine teži se školovanju u učionicama, ali i dalje nastavu uz internatski smještaj nije moguće u svim centrima u potpunosti organizovati.
Hana Muminović je roditelj: “Za našu djecu to nije. Naša djeca ne razumiju ni rad na kompjuteru, a roditelji su toliko privrženi da moraju ostaviti sve svoje obaveze, pa su mnogi morali napuštati i svoje poslove”.
“Puno je teže bilo organizovati nastavu u Zavodu nego u ostalim školama zbog specifičnosti naših učenika. Oni zbog svojih mogućnosti nisu sposobni koristiti platformu koju je Ministarstvo pripremilo za ostale učenike. Nastava se od početka drugog polugodišta odvija redovno u školskom objektu”, kaže Damir Muratović, pedagog i psiholog u Zavodu za odgoj i obrazovanje djece s teškoćama u razvoju.
Ono u čemu se svi slažu jeste da je djeci s teškoćama neophodno osigurati asistente i redovnu nastavu da bi njihovo obrazovanje bilo na nivou.
“To je bio šok za sve. Šta je to online. Kako se snaći i na koji način održavati pažnju učenicima? Vi kada razgovarate s učenicima, osobito s učenicima s poteškoćama u razvoju, oni vas gledaju u oči, posmatraju vašu mimiku, gestikulaciju. Ovako vi nemate njihove povratne informacije”, objašnjava defektolog Selma Hodžić.
Roditelji su za nastavu u školi - da ima živi učitelj i živa slika.
Strah od situacije i želja za socijalizacijom su bili izraženi kod ove djece te su se vraćanjem u školske klupe ona opustila i vratila svom redovnom obrazovanju, na koje imaju pravo.
federalna.ba