Chagall ili Lenepveu ili obojica? Spor oko kupole Pariške opere završio pred sudom

Godine 1962. tadašnji francuski ministar kulture André Malraux, kojem je, prema navodima, dosadila baletna predstava koju je gledao u pariškoj operi, podigao je pogled prema klasičnom stropu i odlučio da mu je potrebna preobrazba. U tom trenutku, dok je sjedio pored njega u Palais Garnier, njegov prijatelj i umjetnik Marc Chagall učinio mu se pravim izborom za taj posao, pa ga je angažirao da izradi novi strop, opisuje The Guardian.

Tokom naredne dvije godine Chagall je u tajnosti i besplatno radio na 24 ogromna platna jarkih boja, klinastog oblika. Ona su postavljena preko originalnog klasičnog stropa iz 19. stoljeća, čiji je autor danas gotovo zaboravljeni umjetnik Jules-Eugène Lenepveu.

Potomak traži obnovu originalnog stropa

Danas, više od četiri decenije nakon Chagallove smrti, jedan od Lenepveuovih potomaka planira pokrenuti pravni postupak kako bi se originalni strop otkrio i obnovio.

Arnaud Carayon kaže da je tri godine „ljubazno molio“ da se to učini, uključujući i dva pisma upućena francuskom predsjedniku Emmanuelu Macronu. Sada je angažirao advokata kako bi slučaj iznio pred sud.

„Strop Lenepveua zaštićen je kao historijski spomenik, a ipak nije viđen 60 godina i nemamo pojma u kakvom je stanju“, rekao je Carayon.

„Danas su svi zaboravili Lenepveua. Nažalost, potisnuo ga je val impresionizma, ali u svoje vrijeme bio je prava zvijezda. Još važnije, Charles Garnier ga je izričito izabrao za oslikavanje stropa opere. Garnier je projektirao sve u opernoj kući, sve do posljednje kvake na vratima.

Ali Malraux je, iznenada i po vlastitom nahođenju, odlučio da se ne slaže s Garnierovim izborom.“

Dva umjetnika i dva različita pogleda na umjetnost

Opernu kuću Charlesa Garniera naručio je Napoleon III, a otvorena je u januaru 1875. godine, u prisustvu evropskih članova kraljevskih porodica i političkih zvaničnika, među kojima je bio i tadašnji lord gradonačelnik Londona Sir William Cotton.

Lenepveu, Garnierov prijatelj i umjetnički saradnik, izradio je klasično djelo s alegorijskim motivima, naslikano uljem direktno na bakrenim pločama kupole. Djelo pod nazivom Muza i sati dana i noći (The Muses and the Hours of Day and Night) dobilo je status historijskog spomenika 1923. godine i smatralo se potpuno usklađenim s raskošnim stilom Drugog carstva, karakterističnim za Garnierovu palaču.

Lenepveu je kasnije postao direktor Francuske akademije u Rimu, a potom je izradio i seriju fresaka o Ivani Orleanskoj u pariškom Panteonu. Ipak, njegovo ime danas je slabo poznato.

Smatra se da je Malraux želio dati staromodnoj opernoj kući moderniji i odvažniji izgled. Chagallovih 24 platna, oblikovana poput kriški torte, uklopljena su oko centralnog lustera i prekrivaju 220 kvadratnih metara kupole.

Djelo je podijeljeno u zasebne cjeline u crvenoj, plavoj, zelenoj, žutoj i bijeloj boji, a prikazuje plesače, anđele, muzičare i imena kompozitora.

Čak i prije postavljanja Chagallovog djela, sukob između tradicionalista i modernista izazvao je rasprave koje su se proširile i na drugu stranu La Manchea.

Kraljevski institut britanskih arhitekata u Londonu uputio je pismo ministru kulture tražeći da odustane od plana prekrivanja originalnog stropa.

„Jedinstven karakter ovog zdanja [operne kuće] zasniva se na činjenici da svi njegovi elementi – arhitektura, slike, skulpture i mozaici – djeluju zajedno u harmoniji“, naveo je institut. Njihov apel nije uvažen.

Prijedlog da se stropovi smjenjuju svakih deset godina

Palais Garnier bit će zatvoren zbog renoviranja od 2027. do 2032. godine. Carayon, predsjednik Udruženja prijatelja Lenepveua, rekao je da je Macronu predložio da se nakon ponovnog otvaranja opere Lenepveuov i Chagallov strop smjenjuju, tako da svaki bude izložen po deset godina.

Prema njegovim riječima, iz Elizejske palače odgovorili su samo da je predsjednik „posebno pažljiv“ prema tom pitanju.

„Chagallov strop od početka je zamišljen tako da se može ukloniti. Može se skinuti bez ikakvih oštećenja. Smatrali smo da je ideja o smjenjivanju stropova vrlo pozitivna i obećavajuća, ali čini se da niko nema hrabrosti dirnuti Chagallov strop“, rekao je Carayon.

Na izložbi Chagallovih djela održanoj 2023. i 2024. godine u Centru Pompidou, kustosica Anne Montfort-Tanguy izjavila je: „Strop [operne kuće] pripada Chagallu: to je njegova autobiografija, njegova vizija Pariza. Prikazani su svi umjetnici koje je volio, kao i ono što je smatrao najvažnijim pariškim spomenicima, poput Eiffelovog tornja... To je dirljivo, fluidno, gotovo kinematografsko djelo. Strop je cjelovito umjetničko djelo.“

„Bio je to Chagallov poklon zemlji koja ga je prihvatila, omaž Francuskoj i Parizu“, dodala je Montfort-Tanguy.

Direktor Pariške opere Alexander Neef rekao je za Le Monde: „Rasprava o Chagallovom stropu traje više od 60 godina. Lenepveuov strop zaštićen je kao historijski spomenik od 1923. godine, tako da je njegova vrijednost kao kulturne baštine priznata. Legitimno je da njegovi potomci žele braniti njegovo sjećanje.“

federalna.ba

Federalna.ba dostupna je i kao mobilna aplikacija. Preuzmite je na Google Playu i App Storeu.