Cero: Cilj Zakona o nepokretnoj imovini je bio disolucija RS-a od BiH

Stručnjak za državnu imovinu Muharem Cero za Radio Federacije  kazao je da je visoki predstavnik međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini Kristijan Šmit, odlukom o obustavi primjene Zakona o nepokretnoj imovini, punim kapacitetom potvrdio da je jedini vlasnik  ove imovine država. Prema ovome, država Bosna i Hercegovina jedina ima obavezu da donese zakon kojim će regulisati materiju upravljanja i raspolaganja državnom imovinom kao i njenim korištenjem.

„Visoki predstavnik bio je apsolutno u mogućnosti da poništi Zakon, jer je imao presudu U1/11 i imao je sve elemente da ga poništi i stavi van snage“, kazao je Cero, te dodao da ćemo razlog za takvo postupanje saznati s neke određene vremenske distance.

„U obrazloženju, ne treba zaboraviti, visoki predstavnik međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini je rekao da je imao temeljne konsultacije u PIC-u, a tu postoji jedan bitan faktor, koji je imao drugačiji pravni i politički stav - Ruska Federacija. Ne znamo je li bio konsenzus, što u ovakvoj situaciji na kraju nije ni bitno.“

Na pitanje zašto se toliko u Republici Srpskoj insistiralo na Zakonu o nepokretnoj imovini, te zbog čega se sve češće u tom kontekstu spominje utjecaj Rusije i Srbije, Cero je kazao:

„Radi se o dvije vrste koristi. Prva je politički projekat, koji je neskriven i krajnje destruktivan za Bosnu i Hercegovinu, a druga je interesna. Mislim da su u ovom konkretnom slučaju interesi političke naravi iznad interesa ekonomske naravi. Naime, Republika Srpska,odnosno entiteti u Bosni i Hercegovini imaju mnogo elemenata suvereniteta na izvjestan način i vrlo je teško odgonetnuti ustavno-pravni karakter Bosne i Hercegovine po Dejtonu. Izuzetno je znano da vlasti Republike Srpske generirane strukturama iz susjedne nam zemlje Srbije pokušavaju i pokušavat će da dio teritorije kao ratni plijen pripoje ili na neki drugi način drugačije vežu uz agendu srpskog svijeta. Republika Srpska, kao i sve reakcije nakon Dejtona, svoje političke ciljeve prilagodila je toj mirnodobskoj agendi. A najvažnije za Bosnu i Hercegovinu su one radnje koje je ona (RS) pokazivala s namjerom da dio teritorije prvo osamostali, uknjiži, oduzme jednostrano, unilateralno, pravno nasilno, prisvoji kao vlastito vlasništvo, razvlasti državu Bosnu i Hercegovinu na javnim dobrima i imovini, te lagano krene daljnjim putem koji je u svakom slučaju antibosanski i antiustavan. To bi, prema mom sudu, bio put disolucije, a ne secesije, jer secesija je pravno nasilan čin i ona rizikuje nemogućnost ostvarivanja  međunarodnog subjektiviteta secesijom odvojene teritorije.

Zato se išlo u projekat disolucije, jer je ona pravno dozvoljen čin, međunarodno priznat i ona omogućuje ostvarivanje međunarodnog subjektiviteta. Ukoliko bi Republika Srpska razvlastila Bosnu i Hercegovinu i dobila prerogativ vlasništva na teritorij drugih, ovo bi bio samo polukorak. Drugi pravi korak jeste referendum i disolucija s referendumskim pitanjem, jeste li za samostalnu državu Republiku Srpsku izdvojenu iz Bosne i Hercegovine? A i to ne bi bila konačnica u posljednjoj fazi, tu bi nastala jedna zajednica sa Srbijom.“

Upitan koje su reprekusije Šmitove odluke da upotrijebi bonske ovlasti, Cero je kazao da ne sumja, jer to nije ni tajna da ne samo Republika Srpska nego i neki međunarodni faktori, a, prije svega, Rusija i Kina i ne samo oni nego skriveno i manje skriveno i u Evropskoj uniji, osporavaju legitimitet Šmita s obrazloženjem da on nije dobio saglasnost Vijeća sigurnosti za svoj puni mandat. Čak ga predstavljaju građaninom Šmitom, kako to pejorativno dolazi iz Republike Srpske, najčešće iz usta člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine Milorada Dodika.

„Mislim da bi taj fakt, da mu osporavaju legitimitet, mogao ovih dana ponovo biti robusno reaktiviran ne samo iz Republike Srpske nego iz dijela međunarodne zajednice i da se počne problematizirati i ova light verzija bonskih ovlasti koje je visoki predstavnik jučer demonstrirao.“

Na konstataciju da će se večeras visoki predstavnik Kristijan Šmit sastati s predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem, te da će upravo tema razgovora biti suspendovani Zakon o nepokretnoj imovini, Muharem Cero je kazao:

„Veoma je teško spekulirati, ali stvari treba gledati u širem kontekstu vraćanjem unatrag. Ako se sjećate reakcija srbijanskog predsjednika Vučića kada je izgovorio da mu nije jasno kako imovina može biti oduzeta i da mu je obećano da će to biti vraćeno u roku od šest mjeseci. Ko, kad i da li je takva obećanja njemu dao, pokazat će vrijeme. Ne sumnjam da je neko iz  međunarodne zajednice obećao Vučiću da ne brine jer će imovina biti raspodjeljena i da će on dobiti što je tražio.Jer se upotrebljava termin raspodjela imovine. Raspodjela nije dobro definisana, jer ukoliko bi to bila vlasnička raspodjela, to je upravo ova verzija na drugi način. Verzija koju mi ustavno osporavamo. No, neupitno je da jedino Parlament i državne institucije mogu donijeti zakon kao vlasnici i da one same moraju odlučiti kako će disponirati s ovom imovinom. Ovo pitanje vlasništva na državnom imovinom nije riješeno od Dejtonsko sporazuma. Ovo je Dejtonska praznina koju je presuda Ustavnog suda popunila.“

Prokomentarisao je i sankcije koje su Sjedinjene Američke Države uvele Asimu Sarajliću, delegatu u Domu naroda Parlamenta BiH, bivšoj glavnoj tužiteljici Gordani Tadić, te sankcije koje je Velika Britanija uvela Miloradu Dodiku, predsjedniku SNSD-a i Željki Cvijanović, predsjednici RS-a, te kazao da je Odluka Velike Britanije da sankcioniše Dodika i Cvijanović, iako sadržinski drugačija, ima puno veće političke implikacije i može se staviti u kontekst ugrozbe evropske sigurnosti vezano uz rusku agresiju na Ukrajinu kao i u kontekst pritiska na sprovođenje sankcija SAD-a i Evrope Rusiji u kojim mora učestvovati i Bosna i Hercegovina.

„Mi imamo jednu čudnu poziciju bez obzira na ranije odluke i obaveze da ćemo pratiti vanjsku politiku Evropske unije. Jedan entitet podržava sankcije, dok drugi ne samo da ih ne podržava nego jasno govori da ih neće provoditi, te provodi prorusku i antiukrajinsku politiku. Što se tiče sankcija za tužiteljicu i gospodina Sarajlića, one su iz drugog seta, nisu vezane uz ovo, ovdje je u pitanju izvor svih problema – ukorijenjena endemska korupcija. Ne mislim da se radi o završenoj priči, mislim da je ovo tek početak i da će se mnogi naći pred takvom ili sličnom vrstom sankcija za koruptivne radnje, ne samo na način stavljanja na crnu listu nego i na optužnicama domaćeg pravosuđa.“