Centar za socijalni rad: Sve veća potreba za sistemskom podrškom

Adekvatna socijalna zaštita trebala bi biti u fokusu svih država. Takav sistem bi trebao obezbijediti različitim grupama ljudi odgovarajuću pomoć u pravo vrijeme. Međutim, u Bosni i Hercegovini se sistem socijalne zaštite uglavnom svodi na novčane pomoći, zbrinjavanje određenih kategorija društva, stručnu pomoć, ali izostaje sistemski odgovor društva.

Potrebu za socijalnom zaštitom ima sve veći broj građana, što pokazuje da je situacija u društvu sve teža i kompleksnija. Jedan od vidova pomoći koji se najčeće spominje je novčana pomoć, zbog čega je Vlada Tuzlanskog kantona ove godine izdvojila oko million maraka iz budžeta. Iznos koji je za oko 200.000 veći u odnosu na prošlu godinu. Sredstva su raspoređena na osnovu jasno utvrđenih kriterija.

“To je broj nezaposlenih osoba, broj korisnika stalne novčane pomoći, broj korisnika jednokratne novčane pomoći, broj penzionera s najnižim primanjem kao i broj korisnika novčane pomoći licima sa smetnjama u psihičkom i fizičkom razvoju i djece oboljele od rijetkih i teških bolesti”, navodi Fadil Alić, ministar za rad, socijalnu politiku i povratak Tuzlanskog kantona (SDA).

Centru za socijalni rad Tuzla, koji se brine za najveći broj građana na području Tuzlanskog kantona, bit će raspoređeno 211.000 maraka.  Osim potreba za novčanom pomoći, rastu i zahtjevi za drugim vidovima podrške.

“Pored broja korisnika, tipa novčanih davanja, stalne novčane pomoći, jednokratnih ili ostalih, zaista veliki broj usluga i potrebe jesu za uslugama djelovanja unutar samih porodica. Smještanje djece unutar ustanova socijalne zaštite, zaštita i briga o odraslim licima. Dakle, generalno se socijalna slika svake godine sve više usložnjava”, ističe Lejla Sadiković, direktorica Centra za socijalni rad Tuzla.

Iako su sredstva za novačana davanja sa svih nivoa vlasti redovna i obimna, ona predstavljaju samo kap u moru. Velika je potreba za sistemskim i trajnim rješavanjem problema unutar porodica i adekvatne brige o djeci. Postojeće ustanove nemaju kapacitete da odgovore na taj problem. Prošle godine Vlada Tuzlanskog kantona je donijela zaključak da se formira poseban odjel pri Odgojnom centru Tuzlanskog kantona, a u Centru za socijalni rad Tuzla se nadaju da će to zaživjeti u ovoj godini jer je stanje alarmantno.

“Napominjem da su to djeca uzrasta od 11 do 15-16 godina, koja su često i žrtve nasilja, prosjačenja, trgovine i radne eksploatacije. Djeca kojima su dostupna bila i narkotička sredstva za koje ne možemo reći da su ovisnici, ali su u datom momentu korisnici, konzumenti opijata. Tada su na neki način organ starateljstva, odnosno centri, pa i ovaj centar dovodeni u situaciju da, zaista, imamo problem”, poručuje Sadiković.

Za rješavanje ovog kompleksnog problema potreban je multisektorski pristup. Alarm je davno upaljen. Ako se hitno ne poduzmu odgovarajuće mjere, pitanje je kako će se postojeći problem odraziti na cjelokupno društvo u narednom periodu. Gradimo li sigurno okruženje za život svih građana ili ćemo i dalje reagovati tek kada posljedice postanu nepovratne?

federalna.ba