"Čarobnjak iz Kremlja", film o nastanku Putinove Rusije

"Čarobnjak iz Kremlja" – Novi film koji se bavi pitanjem kako je Putin došao na vlast, s dugo očekivanom ulogom Judea Lawa kao Vladimira Putina, upravo je premijerno prikazan na Filmskom festivalu u Veneciji. No, film bi mogao razočarati one koji očekuju da će gledati Lawa kako viče i prijeti svojim podređenima, kao što je to radio u ulozi Henrika VIII u filmu “Firebrand” iz 2023. godine. Njegov Putin (koji govori engleski jezik s britanskim naglaskom) je smiren, blag i povučen lik – i čak nije ni glavni lik u filmu. Ipak, “Čarobnjak iz Kremlja” nudi intrigantno uvjerljivo tumačenje kako je nastala Putinova Rusija nakon raspada SSSR-a.

Film je adaptacija istoimenog bestselera iz 2022. godine, autora Giuliana da Empolija. Fokusira se na tihog i proračunatog Vadima Baranova (kojeg glumi Paul Dano), izmišljenog lika inspirisanog stvarnim ruskim političarem Vladislavom Surkovim, koji je godinama bio Putinov lični savjetnik. Ako bismo povukli paralelu s još jednim Henrijem VIII, ovaj film može se uporediti s romanima “Wolf Hall” (Vučja kula) Hilary Mantel – priči o lukavom strategu iza prijestolja, a ne o samom vladaru.

Film je vrijedan gledanja za sve koji žele steći uvid u to kako je Putin došao na vlast i kako je tu moć zadržao.

Baranov, tokom razgovora s američkim akademikom (kojeg glumi Jeffrey Wright), objašnjava kako je bio student ranih 1990-ih, kad je komunizam kolabirao, a Moskva vrvjela mladima koji su uživali u slobodama za koje su mislili da ih nikada neće izgubiti. Želio je postati glumac i pozorišni reditelj, ali je ubrzo zaključio da može imati veći uticaj kao televizijski producent – zabavljajući mase trivijalnim emisijama i reality programima.

Dok je radio na toj poziciji, regrutovao ga je Boris Berezovski (stvarni oligarh, kojeg u filmu glumi britanski glumac Will Keen), da mu pomogne u kampanji za reizbor ostarjelog predsjednika Borisa Jeljcina. Jedan od trikova bio je da Jeljcina zavežu za stolicu kako bi sjedio uspravno, umjesto da pada naprijed preko stola, te da preko njegovog nerazgovijetnog govora puštaju isječke iz starih govora. I Berezovski i Baranov razumiju da u politici izgled često znači više od stvarnosti.

Jeljcin je ponovo izabran, ali Berezovski zna da mu se bliži kraj – kao i njegovom režimu koji je usmjeren isključivo na novac. Kapitalizam je, kako on kaže, pretvorio Rusiju u supermarket, dok njeni građani žele natrag svoj stari feudalni poredak. I ne žele još jednog političara koji recituje statistike – žele nekog ko djeluje čvrsto i direktno. Osoba koju Berezovski ima na umu za premijera, a potom i predsjednika, jeste jedan službenik imenom Vladimir Vladimirovič Putin. "Nije on nikakav genijalac, ali poslužit će za sada", kaže oligarh.

U filmu se sugerira da je Berezovskijeva greška bila u tome što je vjerovao da će Putin i dalje tražiti njegove savjete nakon što dođe na vlast. U stvarnosti, Rusi više cijene agresivne „snažne ljude“ nego upadljive biznismene: Berezovski ubrzo biva protjeran iz Kremlja, a zatim i iz zemlje. Baranov, s druge strane, dovoljno je pronicljiv da svom novom šefu isporuči ono što želi – uglavnom koristeći svoje iskustvo iz pozorišta i televizije.

Baranovljeva „doktrina“ glasi: važno je ono kako nešto izgleda – zato oblikuj sliku stvari prema onome što obični ljudi žele. Organizuj javne događaje koji su kičasti i blještavi, a ne dostojanstveni, kako bi privukli što širu publiku. Dozvoli da se neki od tvojih najglasnijih protivnika čuju, jer će njihovo ponašanje samo učvrstiti tvoj autoritet. Prisvoji antiestablišmentski jezik onih koji te kritikuju i prenesi ga na svoje pristalice – tako će podržavanje tebe izgledati kao bunt. Ne troši vrijeme na širenje proruske propagande na internetu – dovoljno je širiti konfuziju i odvraćati pažnju, tako da ljudi izgube osjećaj za stvarnost. A ako te neka televizijska stanica kritikuje – preuzmi tu stanicu.

Poput svog glavnog lika, “Čarobnjak iz Kremlja” je odmjeren i metodičan, pa vjerovatno neće biti veliki filmski hit – Baranov bi možda rekao da nije dovoljno kičast i blještav. Ipak, iako je riječ o fikciji, film vrijedi pogledati ako želite shvatiti kako je Putin došao na vlast i kako je tu moć zadržao. Mogao bi pomoći gledaocima da razumiju taktike koje se koriste i u drugim državama. Film prikazuje kako je razvijen populizam 21. stoljeća. Nije riječ samo o rađanju današnje Rusije, rekao je reditelj Olivier Assayas prošle sedmice u intervjuu za Variety, već o rađanju današnjeg svijeta.

federalna.ba/BBC